Broj: Gž-1581/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Amare Trgo, predsjednice vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Blaženke Rilov Ćurin, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja R. P., iz K., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici K. V., odvjetnici u K., protiv tuženika M. o. d.d. Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici V. J. B., odvjetnici u Z., radi utvrđenja ugovora ništetnim i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2766/15-13 od 30. ožujka 2017., na sjednici vijeća održanoj 7. studenoga 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2766/15-13 od 30. ožujka 2017.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

1. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7 stavka 1 točke p) Uvjeta za osiguranje života za slučaj smrti zbog nesretnog slučaja od 1. svibnja 2009. donijeta od strane M. o. d.d. koja glasi: "(1) Osiguratelj nije u obvezi isplatiti osigurateljnu naknadu u slijedećim slučajevima: p. zbog djelovanja alkohola i/ili narkotičnih sredstava na osiguranika bez obzira na bilo kakvu odgovornost treće osobe za nastanak nesretnog slučaja smatra se da je nesretni slučaj nastao zbog djelovanja alkohola ako je u vrijeme nastanka nesretnog slučaja utvrđena koncentracija alkohola u krvi bila viša od 0,50 promila kod vozača, a kod ostalih više od 1,00 promila u krvi.

2. Utvrđuje se da je tuženik M.o. d.d., Z., ... isplatom iznosa od 31.873,83 kuna izvršio svoju valjanu obvezu temeljem Ugovora o osiguranju broj 163697 od 18. svibnja 2005. prema tužitelju P. R., K., ...

3. Nalaže se tuženiku M.o. d.d., Z., ... da na ime osigurane svote tužitelju P. R., K., ... isplati iznos od 10.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za pet postotnih poena godišnje od 21. studenog 2013. do plaćanja u roku od 15 dana.

4. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do plateža u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kuna u roku od 15 dana."

 

Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148 - pročišćeni tekst i 25/13, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba tužitelja nije osnovana.

 

Predmet spora je utvrđenje ništetnim odredbe članka 7. stavka 1. točke p) Uvjeta za osiguranje života za slučaj smrti zbog nesretnog slučaja od 1. svibnja 2009. donesenih od strane tuženika, utvrđenje da je tuženik isplatom iznosa od 31.873,83 kuna izvršio svoju valjanu obvezu prema ugovoru o osiguranju i isplata iznosa od 10.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti iz osnove ugovora o osiguranju života.

 

Među parničnim strankama je nesporno da je prednik tužitelja S. P. imao sa tuženikom zaključenu policu osiguranja života za slučaj smrti, doživljenja ili nastupa određene teške bolesti broj 163697. Nesporna je činjenica nastanak štetnog događaja dana 25. rujna 2013. u prometnoj nezgodi u kojoj je smrtno stradao P. S. kao i to da su korisnici za slučaj smrti F. Đ. i ovdje tužitelj P. R. Nesporno je i to da je tuženik dana 29. studenoga. 2013. isplatio tužitelju iznos od 31.873,83 kuna po predmetnoj polici osiguranja broj 163697.

 

Sporno je, je li odredba članka 7. stavka 1. točke p) Uvjeta za osiguranje života za slučaj smrti zbog nesretnog slučaja ništetna, je li isplata iznosa od 31.873,83 kuna valjana kao i to da li postoji obveza daljnje isplate osigurane svote u iznosu od 10.000,00 EUR iz osnove osiguranja za slučaj smrti uslijed nezgode po produktu MS5.

 

Uvidom u spis Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci posl.br. KR-DO-2008/13 utvrđeno je da je spis stavljen ad acta budući nedvojbeno proizlazi da do prometne nesreće koja je imala za posljedicu smrt pješaka S. P. nije došlo zbog nesmotrenosti vozača vozila, već upravo zbog ponašanja pijanog oštećenika kojem je nalazom vještaka za toksikološka vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić utvrđena koncentracija alkohola do 2,81 promila (teško pijano stanje). Navedeno upućuje na zaključak da čak i u situaciji da se prihvati tvrdnja tužitelja da pretpostavljena alkoholiziranost nije dovoljna za isključenje odgovornosti, okolnosti konkretnog slučaja ukazuju na uzročnu vezu između alkoholiziranosti i nastupa osiguranog slučaja tj. štete.

 

Polazeći od navedenog odredba članka 7. stavka 1. točke p) Uvjeta za osiguranje života za slučaj smrti zbog nesretnog slučaja tuženika nije ništetna u smislu odredbi članka 296., članka 322, članka 323. članka i članka 324 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08), polazeći od temeljnih načela obveznog prava, odnosno načela slobode uređenja obveznih odnosa te načela savjesnosti i poštenja. U konkretnom slučaju nije riječ o odredbama suprotnim načelu savjesnosti i poštenja  koje bi prouzročile očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavanju postizanja svrhe sklopljenog ugovora.

 

Predmetnu odredbu Općih uvjeta tuženika treba tumačiti tako da je isključena obveza osiguravatelja samo onda ako je do štetnog događaja došlo zbog djelovanja alkohola na osiguranika, dakle ako postoji uzročna veza između alkoholiziranosti osiguranika i nastanka štetnog događaja.

 

U trenutku nesreće pokojni S. P. imao je koncentraciju alkohola u krvi od 2,81 promila i bio je u teško pijanom stanju što proizlazi iz izvršenog uvida u naprijed citirani spis ODO Rijeka. Utvrđeno teško pijano stanje (2,81 promila) S. P. nesporno je dovedeno u uzročnu vezu sa nastupom osiguranog slučaja tako da se u okolnostima konkretnog slučaja ne može govoriti o ništetnosti, nemoralnosti, nesavjesnosti i nepoštenosti osporavane odredbe Općih uvjeta osiguranja.

 

Osporavana odredba Općih uvjeta u okolnostima konkretnog slučaja nije suprotna prisilnim propisima i u skladu je sa načelom da ugovorne strane Ugovorom o osiguranju sporazumno određuju doseg pokrića pa mogu slobodno ugovorno isključiti iz osiguranja i druge rizike pored onih koji su pojedinačno navedeni u zakonu. Kako je temeljem predloženih  i izvedenih dokaza utvrđeno da je osiguranik S. P. nastradao kao pješak u teško pijanom stanju prema Općim uvjetima osiguranja smatra se da je upravo takvo alkoholizirano stanje osiguranika imalo uzročnu vezu sa nastankom nesretnog slučaja. Radi toga postoji osnova za isključenje odgovornosti tuženika sukladno članku 7. stavka 1. točke p) Uvjeta za osiguranje života za slučaj smrti zbog nesretnog slučaja, kao sastavnog dijela Ugovora o osiguranju. Pored toga tužitelj ne može tražiti utvrđenje da je valjana isplata koju je izvršio tuženik kao niti da je tuženik dužan tužitelju isplatiti osiguranu svotu u iznosu od 10.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti.

 

Radi toga je prvostupanjski sud pravilno u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Žalbeni razlozi i navodi tužitelja su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Pozivanje tuženika na nalaz i mišljenje vještaka iz drugog parničnog predmeta je neosnovano s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o ugovornoj odgovornosti, a takav nalaz i mišljenje nije dostavljen do zaključenja prethodnog postupka pa ga prvostupanjski sud pravilno nije uzeo u obzir.

 

Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Split, 7. studenoga 2017.