Broj: Gž-1855/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Osijeku, po sutkinji dr. sc. Sanji Zagrajski, u građanskoj pravnoj stvari tužitelja M. L. iz S. P., K…., OIB …., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u O. d. M., P. & Š. iz Z., protiv tuženika H. z. za m. o., Z., A. M…, OIB …, radi: isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5924/16-9 od 25. svibnja 2017., 15. studenog 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5924/16-9 od 25. svibnja 2017. potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu i odluci o troškovima postupka (pod toč. I. izreke).

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              „I. Nalaže se tuženiku H. z. za m. o. isplatiti tužitelju M. L. iznos od 85.962,30 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2016. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena te naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2017. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena sve u roku od 15 dana.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate na iznos glavnice od 85.962,30 kn za razdoblje od 14. listopada 2016. do 15. listopada 2016.“

 

              Ovu presudu suda prvog stupnja, pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13. i 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Predmet spora je isplata neisplaćenih iznosa invalidske mirovine koja je tužitelju priznata rješenjem tuženika od 11. rujna 2009., Klasa: ….., Urbroj: …… broj spisa: …, za utuženo razdoblje.

 

              Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud nije uočio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

              Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati.

 

              I u žalbenoj fazi postupka sporno je, je li nastupio uvjet određen navedenim rješenjem tuženika od 11. rujna 2009., prema kojem će zaostale svote mirovine za razdoblje od 7. listopada 2007. do 31. kolovoza 2009. biti isplaćene tužitelju kada za to budu osigurana sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

 

              Sud prvog stupnja djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da iz Posebnog dijela Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2007., 2008. i 2009. godinu proizlazi da su u državnom proračunu Republike Hrvatske bila osigurana sredstva za isplatu invalidskih mirovina za utuženo razdoblje (7. listopada 2007. do 31. kolovoza 2009.) te da su neosnovane tvrdnje tuženika da utužena obveza još nije dospjela.

 

              Tuženik u žalbi ponavlja navode koje je isticao u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja, a na te navode sud prvog stupnja valjano se očitovao u obrazloženju pobijane presude. Tako između ostalog, sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da je rješenjem tuženika od 11. rujna 2009. određivanje vremena ispunjenja obveze ostavljeno na volju tuženiku kao dužniku, pa da se stoga, glede roka ispunjenja odnosno dospijeća obveze tuženika ima primijeniti odredba čl. 176. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05.,  41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem tekstu: ZOO) prema kojoj druga strana može, ako ovlaštenik ne odredi rok, zahtijevati od suda da odredi primjeren rok za ispunjenje, jer se tužitelj ne može predugo zadržavati u neizvjesnosti, zbog čega je u smislu citirane odredbe ZOO-a obveza tuženika kao dužnika dospjela podnošenjem tužbe sudu odnosno 14. listopada 2016.

 

              Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tužitelj kao korisnik prava na invalidsku mirovinu, kojem je pravo na isplatu zaostalih mirovina za razdoblje od 7. listopada 2007. do 31. kolovoza 2009. priznato rješenjem tuženika od 11. rujna 2009., a kojem tuženik niti sedam godina nakon donošenja navedenog rješenja nije isplatio utuženo potraživanje, ovlašten sudskim putem zahtijevati ostvarenje svojeg prava.

 

              Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je zaključio i to da je u konkretnom slučaju rok od sedam godina, primjeren rok za ispunjenje, a da tužitelj ima pravo i na isplatu zatezne kamate na utuženi iznos glavnice, koja teče od slijedećeg dana kada je tuženik kao dužnik dospio u zakašnjenje, odnosno od dana 15. listopada 2016. do isplate, a po stopi u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, prema kojoj se stopa zateznih kamata izračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

 

              Prema stavu ovog suda, nisu od odlučnog značaja žalbeni navodi tuženika u vezi s pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem, jer tužitelj u vezi s odredbom čl. 176. ZOO-a ima opravdano očekivanje da će mu potraživanje biti podmireno u razumnom roku.

 

              Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio visinu tužiteljevog potraživanja, a žalbenim navodima izračun suda prvog stupnja nije doveden u sumnju.

 

              Osim toga, ovdje treba naglasiti i to da bi drugačija odluka suda, a koja bi uvažila tuženikove tvrdnje, predstavljala povredu konvencijskog prava i to odredbe čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine”, Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., u daljnjem tekstu: Konvencija). Naime, prema recentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava iz Strasbourga pod pojmom „vlasništva“ u smislu Konvencije smatra se i pravo na mirovinu i legitimno očekivanje. „Ako država ugovornica ima na snazi zakonodavstvo koje predviđa pravo na isplatu neke naknade socijalne skrbi ili mirovine, bilo da je to pravo uvjetovano prethodnim plaćanjem doprinosa ili nije, mora se smatrati da takvo zakonodavstvo za osobe koje ispunjavaju njegove uvjete stvara vlasnički interes koji spada u doseg čl. 1. Protokola br. 1.“ (tako u predmetu M. B. protiv Hrvatske, Zahtjev br. 50636/09). Neisplata mirovine koja je priznata rješenjem tuženika u razdoblju od sedam godina od priznanja tog prava, predstavlja miješanje u mirno uživanje tužiteljevog prava vlasništva (jer je mirovina „vlasništvo“ u smislu Konvencije), a kako su sva tijela državne vlasti, pa tako i sudbena vlast dužna poštivati prava zajamčena Konvencijom, pravilno je sud prvog stupnja djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika na plaćanje utuženog iznosa tužitelju.

 

              Odluka o trošku je pravilna i zakonita, te valjano utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, kao i na odredbama Tarife  o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., u daljnjem tekstu: Tarifa).

 

              Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

 

Osijek, 15. studenog 2017.