Broj: Gž–2974/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Splitu, po sucu Marku Pribisaliću, u pravnoj stvari tužitelja G. P.Z. – O. d.o.o., OIB:…, R.C.., kojeg zastupa punomoćnik Z. Š., odvjetnik u odvjetničkom društvu Š. I. P. u Z., protiv tuženika M. I. iz V. M., U. D. M…., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik P. I., otac tuženika iz V. M., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-1527/2015-14 od 10. svibnja 2016., dana 14. studenog 2017.,  

 

p r e s u d i o   j e

 

I.               Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-1527/2015-14 od 10. svibnja 2016. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

 

II.              Djelomično se uvažava žalba tužitelja kao osnovana te se ukida presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-1527/2015-14 od 10. svibnja 2016. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

 

III.              Nalaže se tuženiku, u roku osam dana, naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu 237,50 kuna.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanskom presudom, pod točkom I. izreke, ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u V. G. M. J., poslovni broj Ovrv-6597/2014 od 22. listopada 2014. kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 497,96 kuna s pripadajućim kamatama na taj iznos i troškovima postupka u iznosu 181,25 kuna. Nadalje, točkom II. izreke, naloženo je tužitelju vratiti tuženiku iznos od 669,48 kuna za pripadajućim zateznima kamatama kao i naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu 100,00 kuna.

 

              Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj, pobijajući istu u cijelosti, zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući preinačiti, a podredno ukinuti pobijanu odluku.

 

            Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a djelomično nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 497,96 kuna na ime naplate komunalne usluge isporuke plina za razdoblje od 31. prosinca 2013. do 13. ožujka 2014., dok je predmet prijebojnog zahtjeva tuženika za vraćanje preplaćenog iznosa od 669,48 kuna zajedno sa zateznim kamatama.

 

Odredbom članka 458. stavak 1. ZPP-a propisano je kako se sporovima male vrijednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna. Nadalje je propisano da se presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1,2,4,5,6,8,9,10 i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava ( čl. 467. ZPP-a ).

 

Stoga se, sukladno ranije citiranoj odredbi ovaj spor valja smatrati sporom male vrijednosti.

 

            Prema odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO), sudionici u obveznom odnosu dužni su ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje.

 

              U odnosu na točku I. izreke prvostupanjske presude kojom je ukinut navedeni platni nalog za navesti je kako je prvostupanjski sud u provedenom postupku utvrdio slijedeće:

 

- kako se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na neplaćenje računa za potrošnju plina za razdoblje od 31. prosinca 2013. do 13. ožujka 2014. u iznosu 497,96 kuna, a prema računu broj 0366687 od 28. travnja 2014. na adresi Zagreb, Gajnički Vidikovac II 20,

 

- kako je utžitelj podneskom od 5.studenog 2015. povukao tužbeni zahtjev za iznos od 497,96 kuna, kao i kamatu na taj iznos i ustrajao kod zahtjeva za naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka, a kojem povlačenju se tuženik usprotivio i predložio sudu o zahtjevu tužitelja meritorno odlučiti,

 

- kako je tuženik bio vlasnik predmetnog stana koji je dana 30. prosinca 2014. prodan drugoj osobi te je promjena novog vlasnika dana 31. prosinca 2014. uredno prijavljena tužitelju zajedno s očitanim stanjem na plinomjeru, na kojem je bilo nepromijenjeno stanje od 228 m3,

 

- kako je tužitelj dana 23. rujna 2015. izdao ispis analitičke kartice za razdoblje od 1. siječnja 2000. do 23. rujna 2015. po kojem izlistu bi tuženik bio u pretplati za iznos od 48,75 kuna,

 

- kako je potrošnja plina od 228 m3 podmirena 15. ožujka 2012., a za daljnje razdoblje je kod tužitelja evidentirano stanje potrošnje plina 0m3,

 

- kako tuženik nije u obvezi naknaditi trošarinu, odnosno naknadu TS2, budući kako se ista plaća samo ukoliko postoji potrošnja plina,

 

              Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, u čiju pravilnost i potpunost ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ulaziti, a s obzirom na to kako se radi o sporu male vrijednosti, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je ukinuo navedeni platni nalog, budući kako je utvrdio da u spornom razdoblju nije bilo potrošnje plina, pa s obzirom na to nije bilo niti mjesta pokretanju ovog postupka pa sukladno tome niti naplati troškova postupka.

 

              U odnosu na točku II. izreke presude kojom je odlučeno o prijebojnom zahtjevu tuženika na način što je naloženo tužitelju vratiti tuženiku iznos od 669,48 kuna zajedno sa zateznim kamatama za navesti je ovaj sud našao da je sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane odluke počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354.st.2. toč. 12. ZPP-a, a na koju tužitelj u žalbi osnovano ukazuje.

 

              Tuženik je u tijeku postupka, konkretno na raspravnom zapisniku od 11. studenog 2015. postavio prijebojni zahtjev kojim traži od tužitelja vraćanje pretplaćenog iznosa od 620,73 kune i iznos od 48,75 kuna, odnosno ukupno 669,48 kuna uz zateznu kamatu od 31. prosinca 2014. pa do isplate.

 

              O takvom prijebojnom zahtjevu sud odlučuje samo ukoliko nađe da postoji tužiteljevo potraživanje prema tuženiku, a što u konkretnom nije slučaj. Naime, u konkretnom slučaju bi se radilo o protutužbenom zahtjevu koji u postupku nije niti postavljen od strane tuženika, stoga nije bilo mjesta odlučivanju o navedenom prijebojnom zahtjevu.

 

              Dakle, iz svega navedenog proizlazi kada sud utvrdi kako tužiteljevo potraživanje ne postoji te kada kao u konkretnom slučaju ukine platni nalog tada se neće upuštati u utvrđivanje tuženikovog potraživanja niti će odlučiti o njemu, jer do prijeboja i onako ne može doći.

 

Nadalje, kako je tužitelj djelomično uspio u žalbenom postupku, istom je trebalo priznati i trošak žalbenog postupka, razmjerno njegovom uspjehu, sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a. Naime, tužitelj je žalbom pobijao prvostupanjsku presudu u cijelosti, a po ocjeni ovog suda uspio je sa 50%, pa je istom trebalo priznati trošak žalbenog postupka razmjerno tom uspjehu.

 

Sukladno Tbr. 10.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), za sastavljanje redovnih pravnih lijekova u parnicama iz Tbr. 7. toč. 8. Tarife odvjetniku pripada 30 bodova, pa bi prema tome tužitelju za sastav žalbe protiv ove presude pripadalo 30 bodova, odnosno 300,00 kuna (1 bod = 10 kuna, prema Tbr. 50. Tarife), uvećano za PDV. Međutim, kako je tužitelj u žalbenom postupku uspio sa oko 50%, istom osnovano pripada 15 bodova, odnosno 150,00 kuna, uvećano za PDV od 25% (37,50 kune), odnosno 187,50 kuna, kojem iznosu valja dodati iznos od 50,00 kuna na ime sudske pristojbe na žalbu, odnosno tužitelju sveukupno na ime troškova žalbenog postupka pripada iznos od 237,50 kuna.

 

Slijedom navedenog, valjalo je, sukladno odredbama članka 368. st. 1., 369. st. 5. i 154. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 14. studenog 2017.