Broj: Gž-2607/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Ankice Matić, predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Kuzmičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. B., OIB: …, iz Ž., …, koju zastupa punomoćnica S. Z., odvjetnica u Z., protiv tuženice S. M. B. H. pok. M. iz A., …, OIB: …, zastupana po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju nekretnina i pobijanja ugovora o darovanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru broj 39 P-1604/14 od 12. rujna 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 23.studenoga 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća se žalba tužiteljice pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Zadru broj 39 P-1604/14 od 12. rujna 2017. u pobijanom dijelu pod točkom 1.2 i 3. izreke i u tom dijelu sudi:

 

I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen u Ž. dana 24. travnja 2014. između tužiteljice B. B., OIB: …, kao darovateljice, i tuženice S. M. B.-Hall, OIB: …, kao daroprimateljice, u kojem su kod javnog bilježnika E. B. iz Z. dana 25. travnja 2014. pod broj: OV-3793/14 ovjereni potpisi ugovornih stranaka.

 

II. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 18.750,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom je presudom je suđeno:

 

„1.Odbija se kao neosnovan osnovni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen u Ž. dana 24. travnja 2014. između tužiteljice B. B., OIB: …, kao darovateljice, i tuženice S. M. B.-H., OIB: …, kao darovateljice, u kojem su kod javnog bilježnika E. B. iz Z. dana 25. travnja 2014. pod broj: OV-3793/14 ovjereni potpisi ugovornih stranaka.

 

Nalaže se tuženici da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u roku od 15 dana."

2.Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"Poništava se Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen u Ž. dana 24. travnja 2014. između tužiteljice B. B., OIB: …, kao darovateljice, i tuženice S. M. B.-H., OIB: …, kao darovateljice, u kojem su kod javnog bilježnika E. B. iz Z. dana 25. travnja 2014. pod broj: OV-3793/14 ovjerene istinitosti potpisa ugovornih stranaka.

 

Nalaže se tuženici da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u roku od 15 dana."

 

3.Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženoj prouzročeni parnični trošak u iznosu od 15.625,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

 

4.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 15.625,00 kuna iz točke 3. izreke ove sudske odluke, a do zatraženog iznosa troška postupka od 39. 375,00 kuna, tj. za iznos od 23.750,00 kuna.

 

Prvostupanjskim je rješenjem odbijen kao neosnovan  prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere.

 

Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07, 96/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14 - u daljnjem tekstu: ZPP) uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da se preinači i prihvati tužbeni zahtjev.

 

U odgovoru na žalbu tuženica se usprotivila žalbenim navodima i predložila odbiti žalbu kao neosnovanu.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet ovog postupka je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju nekretnina sklopljenog 24. travnja 2014.  između tužiteljice kao darovateljice i tuženice kao daroprimateljice, te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na poništenje predmetnog ugovora.

 

Navedene zahtjeve tužiteljica temelji na tvrdnji da pobijani ugovor nije sklopljen u propisanom obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave, te da nije došlo do prave predaje u posjed darovane stvari, radi čega da je taj darovni ugovor ništetan. Tužiteljica također tvrdi da je predmetni ugovor ništetan u smislu odredbe članka 63. Zakona

o obveznim odnosima ( "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15- dalje:ZOO), jer je tužiteljica bila uvjerena da sklapa ugovor o diobi zemljišta, te da je ugovor pobojan jer je isti sklopila uslijed mana volje, odnosno u zabludi.

 

U ovom stadiju postupka nije prijeporno:

- da je 24. travnja 2014. u mjestu Ž. sklopljen Ugovor o darovanju nekretnina između ovdje tužiteljice B. B. kao darovateljice i ovdje tuženice S. M. B.-H. kao daroprimateljice,

 

- da su predmet darovanja po tom ugovoru nekretnine upisane u zk. ul. 255 k.o. Ž. i to: čest. br. 114, maslinjak površine 826 m2, gospodarska zgrada površine 40 m2, stambena zgrada površine 145 m2, gospodarska zgrada površine 62 m2, voćnjak površine 814 m2, dvorište površine 781 m2, dvorište površine 181 m2 i oranica površine 704 m2, u cijelosti,

 

- da su člankom 4. Ugovora ugovorne strane suglasno utvrdile da se na darovanim nekretninama osniva osobna služnost doživotnog prava plodouživanja u korist darovateljice B. B.,

 

- da prema odredbi članka čl. 6. Ugovora proizlazi da u posjed darovanog daroprimateljica stupa odmah, po potpisu ugovora,

 

- da je na spornom ugovoru potpis B. B. i potpis S. M. B.-H. ovjeren kod javnog bilježnika E. B. iz Z. pod brojem OV-3793/14 od 25. travnja 2014.

 

Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku odbio navedene zahtjeve tužiteljice nakon što je smatrao da tužiteljica tijekom postupka nije uspjela dokazati da kod sklapanja spornog darovnog ugovora nije došlo do predaje u posjed darovanih nekretnina tuženici, a time i da bi pobijani ugovor bio ništetan iz razloga predviđenog u članku 482. st. 2 ZOO-a, odnosno odredbi iz članka 53. st. 1. toč. 2 Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj:78/93,29/94,16/07 i 75/09, dalje ZJB).

 

Navedeni zaključak prvostupanjskog suda nije pravilan.

 

Naime, odredbom članka 482.st.1. ZOO-a propisano je da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku, time da ugovor  o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, kako to proisuje stavak 2. ovoga članka.

 

Iz spisu priloženog spornog ugovora o darovanju sklopljenog između tužiteljice i tuženice proizlazi da navedeni ugovor nije sačinjen u formi javnobilježničkog akta, već su na njemu tužiteljica, kao darovateljica, i tuženica, kao obdarenica, ovjerile samo svoj potpis kod javnog bilježnika, što u postupku i nije bilo sporno.

 

Kako predmetni ugovor o darovanju nije sačinjen u obliku javnobilježničkog akta kako je to propisano člankom 53. stavkom 1. točkom 3. ZJB taj  nedostatak može nadomjestiti

samo prava predaja stvari, a ne i uknjižba u zemljišne knjige (tako  Ustavni sud RH u više istovrsnih slučajeva npr. broj: U-III-891/2006 i U-III-849/2006 od 2. prosinca 2009., broj: U-III-4277/2010 od 1. ožujka 2012., broj: U-III-409/2011 od 25. veljače 2015., broj: U-III/1261/2014 od 28.rujna 2016.).

 

Sukladno odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12,152/14), neposredan posjed stvari ima osoba koja neposredno vrši faktičnu vlast na stvari.

 

Dakle, za postojanje neposrednog posjeda potrebno je da osoba vrši faktičnu vlast na stvari, a to u odnosu na kuću znači  stanovanje u kući.

 

Iz suglasnih iskaza saslušanih svjedoka u ovome postupku – A. B., M. B. i K. K. proizlazi da je u predmetnoj kući i prije i nakon sklapanja spornog ugovora stanovala samo tužiteljica, te da tuženica nikada nije živjela i stanovala u toj kući.

 

Ove navode svjedoka potvrdila je i sama tuženica u svom stranačkom iskazu koja je navela da je u vrijeme sklapanja pobijanog ugovora živjela u A., gdje i sada živi, da je nakon sklapanja tog ugovora dolazila u H. dva puta, te da „kad sada dođem u Ž. boravim kod J. B., to je od rođaka supruga“.

 

Sadržaj navedenih iskaza potvrđuje da predmetna kuća nije predana u posjed tuženici, pa u takvoj situaciji, sve da je darovateljica tuženici i predala ključeve darovane kuće (tuženica navodi da je to bilo četiri godine prije sklapanja spornog ugovora), ta okolnost ne može imati značenje prave predaje kuće tuženici u neposredan (faktičan) posjed, tim više što je tuženica i nakon izvršenog darovanja nastavila živjeti u A., dok tuženica i ne tvrdi da joj je predan posjed ostalih darovanih nekretnina.

 

Stoga je jedini mogući i pravilan zaključak  da u konkretnom slučaju nije došlo do prave predaje nekretnina koje su predmet ugovora o darovanju od 24. travnja 2014. u neposredan posjed tuženici kao daroprimateljici, a koji ugovor nema propisanu formu koja je uvjet njegove pravne valjanosti (čl. 53. st. 1. toč. 3. ZJB), slijedom čega je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio glavni tužbeni zahtjev (u tom smislu i odluke VS RH broj Rev 359/12-3 od 21.12.2016, Rev-880/05-2 od 19. lipnja 2005., Rev-x 138/15-3 od 17. lipnja 2015., Rev-x 175/14-2 od 24. rujna 2014., Rev-676/08-2 od 26. listopada 2011., Rev-995/04-2 od 4. listopada 2005., kao i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-409/2011 od 25. veljače 2015. i U-III-849/2006 od 2. prosinca 2009.).

 

S obzirom na naprijed izneseno trebalo je prihvaćanjem žalbe tužiteljice na temelju odredbe članka 373.a ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. 1. i 2. izreke.

 

Kako je prvostupanjska presuda preinačena to je trebalo na temelju odredebe članka 166.st.2.ZPP-a, u svezi sa člankom 154.st.1. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka.

 

Tužiteljici koja je u cijelosti uspjela u sporu na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe prema Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika pripada 250,00 bodova, na ime zastupanja na 4 ročišta (2.9.2015.,16.10.2015.,14.04.2017.,17.07.2017.) sukladno odredbi Tbr. 9.toč.1. Tarife 250,00 bodova po ročištu, te za sastav žalbe protiv prvostupanjske presude prema Tbr.10. toč.1. Tarife 250 bodova, odnosno ukupno 1500 bodova, što uvećano za vrijednost boda i pripadajući PDV iznosi 18.750,00 kuna. Tužiteljici nije priznat trošak sudskih pristojbi, jer taj trošak nije popisala sukladno odredbi članka 164. st.2. ZPP-a određeno navodeći visinu tog troška.

 

Slijedom iznesenog trebalo je preinačavanjem odluke o troškovima postupka naložiti tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 18.750,00 kuna.

 

U Splitu 23. studenoga 2017.