Broj: Gž-1366/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, u vijeću sastavljenom od sudaca Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, Nataše Jerković kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Nediljke Radić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. L. pok. G., iz Z., OIB: ..., kojega zastupa punomoćnica S. Đ. M., odvjetnica u I., protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupa punomoćnik K. V., dipl. pravnik kod tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj  Pn-358/2016  od 17. veljače  2017., u sjednici vijeća održanoj 23. studenoga 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Pn-358/2016 od 17. veljače 2017. u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (točka I. izreke u cijelosti) te u odluci o parničnom trošku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom;

- naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 90.700,00 kuna sa zateznom kamatom na taj iznos od presuđenja do isplate po stopi koja je pobliže navedena u izreci te presude (točka I. izreke),

- dok je za više traženo odbijen tužbeni zahtjev (točka II. izreke),

- naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 68.651,02 kuna.

 

Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik pobijajući istu u dosuđujućem dijelu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91 - 25/13, dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu tako da odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Neosnovano tuženik smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te ne postoji bilo koje proturječje kakvo u vidu ima ova zakonska odredba. Neosnovano tuženik ustraje na tvrdnji o ostvarenoj povredi propisa o apsolutnoj nadležnosti (članak 354. stavak 2. u vezi članka 16. ZPP-a) Naime, a sagledavajući činjeničnu osnovu na kojoj se zahtjev temelji, u konkretnom slučaju nije u pitanju zahtjev za naknadu za izvlaštenu nekretninu, u kojem slučaju bi postojala nadležnost upravnog tijela. Ovdje se radi o zahtjevu za naknadu štete, dakle o sporu koji spada u sudsku nadležnost pa su suprotne žalbene tvrdnje neosnovane. Nadalje, prvostupanjski sud je postupio po uputi iz ranijeg ukidnog rješenja jer je raspravio sva sporna pitanja na koja je ukazano tim rješenjem pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 377. stavka 1. ZPP. Druge bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik ne obrazlaže a ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ostvarenje onih procesnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete nastale mu uslijed bespravnog oduzimanja zemljišta i to čest. zem. ... k.o. Z. radi izgradnje dionice autoceste Š.-Z.

 

Prvostupanjski sud je, postupivši po uputama iz ranijeg ukidnog rješenja Gžo-337/14 od 19. svibnja 2016., raspravio sva sporna pitanja te je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, u bitnom za spor, utvrdio:

- da je tužitelj bio vlasnik navedenih nekretnina time da mu je, bez provedenog izvlaštenja, oduzeta čest. zem. ... k.o. Z. u površini od 4535 m², i sada se nalazi u obuhvatu izgrađene autoceste, i to dionice Š.-Z., koja je puštena u promet na temelju uporabne dozvole od 11. svibnja 2009.,

- da je tuženik izvođač radova građenja autoceste uslijed kojeg građenja je navedena nekretnina postale dio autoceste,

- da je time nastupila šteta tužitelju i to u visini tržišne vrijednosti zahvaćenog zemljišta koja iznosi 20,00 kuna po m², odnosno ukupno 90.700,00 kuna.

 

Sve utvrđene činjenice imaju uporište u sadržaju dokaza na koje se poziva prvostupanjski sud, i valjano ih ocjenjuje, pa iste kao pravilno utvrđene prihvaća i ovaj sud.

 

Kod prednjih utvrđenja, koja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima,  pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu štete u navedenom iznosu budući da je tužitelju nastupila imovinska šteta kakvu Zakon o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 35/05 - 78/15, dalje u tekstu: ZOO) propisuje u članku 1046. kao umanjenje nečije imovine ili običnu štetu.

 

Prema odredbi iz članka 1045. stavka 1. ZOO-a tko drugom uzrokuje štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Opće pretpostavke odgovornosti za štetu, neovisno o tome odgovora li štetnik po principu kauze ili krivnje su: štetnikova štetna radnja, šteta, uzročna veza između štetne radnje i nastale štete i protupravnost štetne radnje. Radnja tuženika je protupravna ako je njome povrijeđen pozitivni pravni propis a taj je slučaj ovdje ostvaren.

 

Dodatno prednjim navodima o ovdje mjerodavnom materijalnom pravu za navesti je i sljedeće. Opći - javni interes za građenje ovog autoputa jest razumljiv ovom sudu, međutim, ograničiti nečije pravo vlasništva, ili lišiti nekoga prava vlasništva, u ime javnog interesa moguće je samo na način i uz uvjete predviđene zakonom, a takav slučaj ovdje nije ostvaren. Pri tome se ovaj sud rukovodio ne samo odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96 - 152/14, pročišćeni tekst 81/15) već:

- i odredbama Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90. - 5/14.) i to članka 3. o nepovredivosti prava vlasništva, članka 48. o ustavnom jamstvu prava vlasništva te članka 50. o mogućnostima ograničenja ili oduzimanju prava vlasništva,

- kao i odredbom članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a koja je preuzeta Zakonom o njezinom potvrđivanju („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99.) prema kojoj svaka fizička i pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva, time da se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

 

I konačno, pravilno je prvostupanjski sud otklonio i tuženikov prigovor zastare kad je utvrdio da je tužitelj za štetu doznao tek po završetku izgradnje autoceste kada je saznao za opseg štete. Uporabna dozvola izdana je u svibnju 2009. pa je tužba od 18. kolovoza 2009. podnesena unutar subjektivnog zastarnog roka od 3 godine iz članka 230. stavka 1. ZOO-a.

 

Prvostupanjska odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na odredbama iz članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP-a.

 

Slijedom prednjeg, jer nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističe tuženik niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), trebalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, a u pogledu odluke o parničnom trošku na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu.

 

U Splitu 23. studenoga 2017.