Broj: Pst-63/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J.M., iz K., K. OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. A., odvjetniku u V., protiv tuženika pod 1/ V. V., OIB: …, K., 2/ V. M., OIB: …, K., , zastupanih po punomoćniku A. A., odvjetniku u S., radi predaje posjeda i nepačanja, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tuženika prilikom objave, a nakon objave, dana 10. srpnja 2014.godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:

 

''Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine u naravi šupe, površine 14 m2, a izgrađene na čest.zem. 7826 K.O. K., u nalazu i skici mjerenja vještaka N. B. ''U K. 05. srpnja 2011.godine prikazane i označene slovima A-C-F-I-A, koji nalaz i skica se proglašavaju sastavnim dijelom ove odluke, pa se sukladno gornjem nalaže tuženima predmetnu nekretninu predati u posjed, praznu od osoba i njihovih stvari, tužitelju u cijelosti, te im se nalaže kaniti se bilo kakvog sličnog pačanja ili zadiranja u navedenu nekretninu.''

 

II/ Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplate tuženima na ime troškova ovog parničnog postupka 12.023,12 Kuna,  zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate, a ista se obračunava sukladno odredbi članka 29 stavka 2 ZOO-a  (''NN'' 35/05, 41/08) za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena.

 

Obrazloženje

 

U tužbi predanoj ovom sudu dana 02. travnja 2001.godine tužitelj navodi da je vlasnik konobe-šupe u K. u, izgrađene na čest.zem. 7830/1 ili 7826 K.O. K., a koju nekretninu da je isti naslijedio od vlasnika koji ju je i izgradio K. N., te da tuženi spornu konobu od smrti K. N. drže u svojemu posjedu i da je zbog tužitelju nepoznatog razloga odbijaju istome predati u posjed te da istu koriste, pa se radi navedenog predlaže donijeti presudu koja glasi:'' Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine konobe-šupe nalazeće u K. izgrađene na čest.zem. 7830/1 ili 7826 K.O. K., što su tuženici dužni priznati te predati posjed predmetne nekretnine prazne od osoba i njihovih stvari tužitelju u cijelosti, te se dalje kaniti bilo kakvog pačanja i zadiranja u predmetnu nekretninu.''

 

Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 17. prosinca 2012.godine (list 56 spisa) tako da isti naposljetku glasi:'' Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine, u naravi šupa, površine 14 m2, a izgrađene na čest.zem. 7826 K.O. K., u nalazu i skici mjerenja vještaka N. B. '' U K. 05. srpnja 2011.godine'' prikazane i označene slovima A-C-F-I-A, koji nalaz i skica se proglašavaju sastavnim dijelom ove odluke, pa se sukladno gornjem nalaže tuženicima predmetnu nekretninu predati u posjed, praznu od osoba i njihovih stvari, tužitelju u cijelosti, te im se nalaže kaniti se bilo kakvog pačanja ili zadiranja u navedenu nekretninu.''

 

Tuženici su na ročištu od 23. studenog 2001.godine (list 2 spisa) u odgovoru na tužbu istakli kako je konoba koja je predmet ovog postupka javno dobro i da je podnijet zahtjev bivše općine V. radi uzurpacije te nekretnine a što do danas nije riješeno. Pored navedenog tuženici su u pisanom odgovoru na tužbu (list 3-4 spisa) istakli prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja ističući da je točno da je tužitelj nasljednik pok. N. K. i V. K. jer da ga je sud u ostavinskom postupku iza N. K. i iza smrti njegove žene V. K. proglasio njihovim nasljednikom rješenjem o nasljeđivanju ovog suda od 26. kolovoza 1992g. broj O-1148/88, ali da navedena šupa nije ušla u sastav ostavinske mase, a da nije ni mogla ući jer da se radi o putu na kojem je vlasništvo uknjiženo kao javno dobro. Nadalje se navodi da je ta šupa na čest.zem. 7826, tijelo 1, po kulturi put, a uknjižena kao javno dobro a da je ista situacija i u katastru, te da se predmetni put vodi kao javno dobro putovi. Također je istaknuto da je u parnici pod posl.brojem II P-1199/76 pok. N. K., prednik tužitelja vodio parnicu protiv tuženika pod 2/ M. V. radi uklanjanja vodovodne i kanalizacijske instalacije, a koje instalacije je tuženik pod 2/ postavio u ovoj šupi, ali da je N. K. u toj parnici pravomoćno odbijen, te da je u toj parnici zauzet stav da je pok. N. K. vlasnik te šupe pa da je aktivno legitimiran u toj parnici, te da je prema mišljenju tuženika takvo utvrđenje suda prvog stupnja u navedenoj parnici opravdano. Tuženici navode također da je sud putem vještaka mjernika utvrdio da je zemljište na kojem je sagrađena navedena šupa javno dobro-javni put, ali da ju je tuženik davno izgradio pa da je ista njegovo vlasništvo, te da po mišljenju tuženika nikakav građevinski zahvat u javno dobro ne može promijeniti javno pravni karakter zemljišta  pa dosljedno tome ni građevinu na takvom zemljištu. Naposljetku je navedeno da tužitelj nije ni vlasnik ni posjednik predmetne šupe jer da bi bio vlasnik da isti mora biti uknjižen, a da mu ne može biti dozvoljena uknjižba kao vlasnika na javnom putu, te da tužitelj u tom smislu nema titulus stjecanja jer ga sud rješenjem o nasljeđivanju nije utvrdio vlasnikom šupe, a da ga niti ne može utvrditi jer se radi o javnom dobru, a i da nema modus stjecanja jer nije uknjižen.

 

Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom rješenja o nasljeđivanju O-1148/88 od 26. kolovoza 1992.godine (list 4 D spisa); izvatka iz zemljišne knjige za K.O. K., s naznakom javno dobro; izvatka iz posjedovnog lista od 13. prosinca 2001.godine (list 4 F spisa); nalaza vještaka za geodeziju R. R. od 05. veljače 2010.godine (list 15-16 spisa);  skice lica mjesta od lipnja 2009.godine priložene uz vještvo (list 16 A spisa); preslike katastarskog plana za K.O. K. iz lipnja 2009.godine priloženog uz vještvo (list 16 A spisa); stanje upisa u katastar za K.O. K. na kat.čest.zem. 420/1 (list 16 C spisa); fotografija priloženih uz vještvo (16 C spisa); povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za K.O. K., Z.U. 609 (list 20 A-F spisa); povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za K.O. K., Z.U. 1834 (list 20 G-J spisa); izvatka iz zemljišne knjige od 06. ožujka 2008.godine (list 20 K spisa); očitovanja na prigovor na vještvo vještaka R. R. iz lipnja 2009.godine sa skicom  (list 35  i 35 A spisa); vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju N. B. od 28. travnja 2011.godine sa skicom mjerenja i fotografijama (list 37-39 spisa); ispisa iz katastarskog operata za K.O. K. od 11. svibnja 2012.godine (list 44 spisa); skice (list 45 spisa); očitovanja vještaka N. B. na prigovor punomoćnika tužitelja sa ročišta od 10. rujna 2012.godine (list 52 spisa); skice lica mjesta izrađene za potrebe predmeta I P-515/01 (list 57 spisa); a ujedno je proveden i dokaz očevidom na licu mjesta 21. svibnja 2009.godine (list 7-11 spisa); te očevidom na licu od 05. srpnja 2010 godine,  te je ujedno izveden dokaz pregledom spisa II P 1199/76 i II P 1241/84 (ranije II P 1233/81), a također je izveden dokaz saslušanjem svjedoka J.-B. B. (list 8 spisa); J. M. (list 9 spisa); I. K. (list 10 spisa); F. B. (list 33 spisa); a ujedno je odbijen dokazni prijedlog punomoćnika tužitelja da se skica mjerenja koju je izradio vještak N. B. uputi vještaku R. R. na očitovanje kao suvišan, te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 88  spisa) te tuženika pod 2/ (list 89 spisa), dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

 

Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je neosnovan.

 

U predmetnoj pravnoj stvari već je vođen postupak, te donesena prvostupanjska presuda od 04. veljače 2013.godine kojom je bio odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan. Navedena presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u S. broj Gžx-346/2013 i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

U ponovljenom postupku kao sporne činjenice, a prema naputku Županijskog suda u S. je trebalo utvrditi da li su tužiteljevi prednici N. K. i V. K. bili vlasnici predmetne nekretnine izgrađene na čest.zem. 7826 K.O. K., a koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao društveno vlasništvo-javno dobro, te je bilo potrebno utvrditi da li je ostavitelj N. K. prema propisima koji su bili na snazi prije 06. travnja 1941. godine stekao vlasništvo na predmetnoj nekretnini, a ujedno je kao spornu činjenicu trebalo raspraviti tko je izgradio spornu šupu  na predmetnoj nekretnini, te je li i kad je zemljište na kojemu je izgrađena sporna šupa izgubilo svojstvo javnog dobra-puta i jesu li se s obzirom na to do 06. travnja 1941.godine ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću odnosno građenjem na strani ostavitelja N. K. u pogledu sporne šupe.

 

Tužitelj u predmetnoj pravnoj stvari polazi od činjenice da je vlasnik šupe površine 14 m2 izgrađene na čest.zem. 7826 K.O. K. u nalazu i skici mjerenja ovlaštenog sudskog vještaka N. B. od 05. srpnja 2011.godine označene i prikazane slovima A-C-F-I-A, pa da je po tom osnovu ovlašten tražiti od tuženika predaju navedene nekretnine u posjed te tražiti da se tuženici kane bilo kakvog pačanja ili zadiranja u navedenu nekretninu.

 

Iz pregledanog izvatka iz zemljišne knjige za K.O. K. Z..U. javno dobro (list 4 E spisa)  nekretnina oznake čest.zem. 7826 koja u naravi predstavlja put je uknjižena kao javno dobro, a ista se podjednako vodi i u katastru što je razvidno iz pregledanog izvatka iz posjedovnog lista uprave, S., Ispostava V. od 13. prosinca 2001.godine (list 4 F spisa) u kojem stoji da navedena nekretnina predstavlja javno dobro-puteve. Također je i na očevidu sa lica mjesta od 21. svibnja 2009.godine (list 8 spisa) utvrđeno da predmetna nekretnina u naravi predstavlja konobu-šupu u koju se pristupa s ulice, a sam objekt da je prizemne naravi smješten između dviju samostojećih kuća i to lijeve u posjedu tužitelja i desne u posjedu tuženika. Na licu mjesta je nedvojbeno utvrđena činjenica da su tuženici u posjedu predmetne šupe obzirom da je ista zatečena uređena i u njoj razne stvari tuženika. Predmetna šupa je u istom stanju zatečena i prilikom očevida na licu mjesta od 05. srpnja 2010.godine (list 32-34 spisa). Da su tuženici sada u posjedu predmetne šupe nesporno proizlazi i iz iskaza saslušanog svjedoka I. K..

 

Pred ovim sudom se vodio i postupak pod brojem II P-1199/76  između tužitelja N. K., prednika tužitelja u ovom postupku i tuženika pod 1/ M. V. pok. M., te 2/ F. P., pok. P. radi uklanjanja vodovodne instalacije i kanalizacije i nepačanja, a koji predmet je ovaj sud pregledao u dokazne svrhe. U tom postupku je  donesena pravomoćna odluka ovog suda  II P-1199/76 (list 11 tog spisa) od 28. listopada 1977.godine, a koja je postala pravomoćna temeljem odluke Okružnog suda u S. I. P. 1199/76 od 21. prosinca 1979.godine (list 18 tog spisa). Iz  navedene pravomoćne odluke kao nedvojbeno utvrđena činjenica između ostalog proizlazi i činjenica da je predmetna šupa uistinu izgrađena na čest.zem. 7826 K.O. K.. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke u ovom predmetu jasno proizlazi da je upravo u tom postupku koji se vodio pod brojem II P-1199/76 utvrđeno da vodovodne i instalacijske cijevi koje vode do kuća tuženih su postavljene kroz šupu tužitelja izgrađenu na čest.zem. 7826 K.O. K.. Istaknuto je također da je po mišljenju vještaka P. M., a što da je vidljivo i iz izvatka iz zemljišnih knjiga  da je navedena čest.zem. upisana kao javno dobro-javni put,  a da je to vidljivo i iz priložene skice sa lica mjesta. te da je vidljivo da je prostor na kojem je izgrađena šupa ranije predstavljao prolaz između dvije kuće-nastavak javnog puta, a kojim su se služili vlasnici okolnih kuća. Zaključno je navedeno da je predmetna šupa sagrađena još prije II svjetskog rata , pa da bez obzira na upis u zemljišnim knjigama ovo zemljište više nije u upotrebi kao javno dobro.

 

U predmetnoj pravnoj stvari ovlašteni sudski vještak za geodeziju R. R. je temeljem utvrđenja na licu mjesta 21. svibnja 2009.godine (list 7-11 spisa), potrebnih mjerenja, identifikacije sporne šupe i fotografiranja dao svoj nalaz i mišljenje od 05. veljače 2010.godine (list 15-16 spisa). U navedenom vještvu isti utvrđuje da je u naravi riječ o pomoćnom objektu položenom između dvije stare kamene kuće koji predstavlja prizemni objekat tzv. konoba  s ravnim betonskim krovom  koji je ujedno i terasa i da se u prizemni prostor tog objekta ulazi iz prolaza položenog sa sjeverne strane kroz jedna drvena vrata širine 1,35 metara položena na sjevernoj fasadi sporne nekretnine, te da se sporni pomoćni objekt koristi i u njemu zatiču stvari. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se prolaz (ulica) pruža smjerom sjever-jug od ulice na sjeveru do fasade spornog objekta na jugu i da je prolaz do spornog objekta betoniran i uređen. Također iz ovog nalaza i mišljenja proizlazi da je kuća tužitelja položena uz sporni objekt s istočne strane, a kuća tuženika sa zapadne strane spornog objekta. Zaključno je navedeno da je sporni pomoćni objekt (konoba) izgrađen na južnom dijelu čest.zgr. 420/1, K.O. K.. Uz navedeni nalaz i mišljenje je priložena skica lica mjesta iz lipnja 2009.godine (list 16 A spisa), preslik katastarskog plana (list 16 B spisa) i stanje upisa u katastru te fotografije (list 16 C spisa). Obzirom da je punomoćnik tuženika imao pisane primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka R. R., a koje je istakao u svom podnesku od 04. ožujka 2010.godine (list 18 spisa) ističući da skica lica mjesta koju je vještak izradio odudara od preslika katastarskog plana jer da iz preslike katastarskog plana jasno proizlazi da ne postoji nikakav trokut, a kojeg da je vještak napravio na skici lica mjesta već da se na preslici katastarskog plana jasno vidi da ono što je žuto obojeno pripada čest.zem. 7826 kao i ono što se nalazi sjevernije i što je označeno crvenom bojom i što očito predstavlja put predloženo je vještačenje po novom vještaku.

 

Obzirom na činjenicu da su tuženici u svom prigovaranju nalazu i mišljenju ovlaštenog sudskog vještaka za geodeziju R. R. istakli primjedbe zbog kojih se pokazalo kao neophodno provesti novo vještačenje radi razjašnjenja spornih činjenica a imajući u vidu da vještak R. R. ističe u vještvu da bi predmetna šupa bila položena na dijelu čest.zgr. 420/1, a iz utvrđenja do kojih se došlo u predmetu II P -1199/76 u kojima je na lice mjesta izlazio vještak P. M. povodom različitog spora, ali  na istoj nekretnini  proizlazi da je taj vještak na  licu mjesta utvrdio  da je šupa izgrađena na čest.zem.7826, a i sam prednik tužitelja N. K. je u postupku koji se vodio pod posl. brojem II P  1241/84 tražio utvrđenje prava vlasništva na čest.zem. 7826 a ne čest.zgr. 420/1 smatrajući da je šupa izgrađena na ovoj nekretnini ovaj sud je odlučio sukladno članku 261 stavku 2 i 3 ZPP-a  provesti novo geodezijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku za geodeziju N. B. na ročištu od 04. svibnja 2010.godine, te je ujedno upućen zahtjev i ranijem vještaku R. R. da se očituje na primjedbe tuženika sadržane u podnesku tuženika od 04. ožujka 2010.godine (list 20 spisa). Vještak R. nije u svom očitovanju na primjedbe tuženika značajnije odstupio od svog nalaza i mišljenja od 05. veljače 2010.godine, a obzirom da je u očitovanju od 16. srpnja 2010.godine (list 35 spisa) naveo da sporni objekat – šupa nije ucrtan u katastarskom planu već da je samo prikazan na skici lica mjesta te da linije AB i CD predstavljaju fasadne zidove tog objekta, a da  se cijela čest.zgr. 420/1 sastoji od spomenutog trokuta, prostora nazvanog prolaz, spornog pomoćnog objekta i malog trokutića južno od spornog pomoćnog objekta, a koji da je spojen znakom pripadnosti.

 

Prema mišljenju ovog suda, novo vještvo izrađeno po ovlaštenom sudskom vještaku za geodeziju N. B. u potpunosti predstavlja vjerodostojan prikaz sporne nekretnine-šupe u ovom postupku jer isti nalaz i mišljenje ne odudara od stanja utvrđenog na licu mjesta prema nalazu i mišljenju vještaka P. M. u predmetu koji se vodio povodom uklanjanja vodovodnih i kanalizacijskih cijevi s iste nekretnine pod poslovnim brojem  II P -1199/76,  a koji vještak  je utvrdio da je sporna šupa uistinu položena na čest.zem. 7826 K.O. K., te da je uknjižena kao javno dobro- javni put. Tako upravo iz nalaza i mišljenja vještaka N. B. od 28. travnja 2011.godine (list 37 spisa) a uz koji nalaz i mišljenje je priložena i skica mjerenja (list 38 spisa) a istom vještvu prileže i fotografije (list 39 spisa) proizlazi da je vještak utvrdio da je predmet prijepora pomoćni objekat izgrađen na dijelu čest.zem. 7826 put u površini od 42 m2, a koji da je u posjedovnom listu broj 992 upisan kao Javno dobro putevi V., a što da je na skici mjerenja označeno slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A. Na skici lica mjesta priloženoj uz vještvo je razvidno da je čest.zem. 7826 i označena kao prolaz do sporne šupe koja je predmet ovog postupka, a koju vještak definira kao pomoćni objekat. Iz navedene skice je razvidno da čest.zem. 420/1 koju je spomenuo raniji vještak R. nije čestica na kojoj bi bila položena predmetna šupa obzirom da ista nije naznačena na ovoj skici i nema nikakve veze sa predmetnom čest.zem. 7826 na čijem jednom dijelu je smješten sporni objekat. U nalazu i mišljenju vještak ističe da je na skici mjerenja  ulaz u sporni pomoćni objekat označen  slovima B-C, vrata za ulaz u kuću tužitelja slovima D-E, vrata za ulaz u kuću tuženika slovima J-K, zazidana vrata na južnom zidu  slovima G-H, terasa položena uz zapadni zid kuće tužitelja slovima C-D-E-F, te terasa položena uz istočni zid kuće tuženika slovima I-J-K-A. Premda je tužitelj imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka N. B. na ročištu od 10. rujna 2012.godine  potrebno je istaći da se isti u konačnici podneskom od 17. prosinca 2012.godine (list 56 spisa),  a uređujući tužbeni zahtjev  pozvao upravo na nalaz i skicu mjerenja vještaka N. B., pa se iz istog može zaključiti da isti u konačnici prihvaća utvrđenje vještaka N. B. da je upravo  čest.zem. 7628 K.O. K. nekretnina na čijem je dijelu položena sporna šupa (pomoćni objekat prema nalazu vještaka). Međutim, tužitelj neosnovano u  uređenom tužbenom zahtjevu interpretira nalaz i mišljenje vještaka N. B. jer uređenom tužbom ističe da je sporna šupa površine 14 m2 i da je označena slovima A-C-F-I-A (list 56 spisa), dok iz nalaza i mišljenja vještaka B. ne bi proizlazilo ovakvo utvrđenje već proizlazi da sporna šupa ima površinu 42 m2 i da je označena slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-A (list 37 spisa) pa  se navedeni tužbeni zahtjev već i iz razloga pogrešnog navođenja površine i oznaka slovima sporne nekretnine može smatrati neosnovanim jer je isto suprotno utvrđenjima vještaka N. B. na čiji se nalaz i skicu mjerenja tužitelj poziva.  U primjedbama na nalaz i mišljenje vještaka N. B. tužitelj je istakao da čest.zgr. 420 u katastarskom operatu ne postoji već da postoji čest.zem. 420/1, te da ne postoji ni čest.zem. 419 već da postoji čest.zem. 419/2, a da čest.zgr. 420/1 ima površinu od 137 m2, a da u nacrtu vještaka ima 60 m2, a da čest.zem. 7826 m2 ima površinu 42 m2, a po nalazu vještaka više od 100 m2, te da na čest.zem. 420/1 nije istaknuta oznaka Z prema prolazu sukladno skici lica mjesta koju je izradio vještak R. R., a što da je sukladno s preslikom katastarskog plana u vještačenju vještaka R.. U navedenom smislu je isti predložio da se uputi skica mjerenja vještaka N. B. vještaku R. na očitovanje. Ovaj prijedlog je sud na navedenom ročištu od 10. rujna 2012.godine odbio kao suvišan. Naime, sud je u ovom postupku upravo zbog činjenice što su primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka R. dovele u pitanje utvrđenja iz vještva vještaka R. R. proveo  potpuno novo vještačenje po vještaku N. B. pa već zbog same činjenice da je sud odlučio provesti novo vještačenje iz razloga sadržanih u članku 261 stavku 2 i 3 ZPP-a nije bilo osnova da se vještak R. očituje na bilo kakve isprave pa ni na skicu mjerenja izrađenu od strane novog vještaka N. B., a zbog čega je navedeni prijedlog i odbijen, a također je uzeta u obzir i činjenica da unatoč primjedbama istaknutim od strane tužitelja i na nalaz i mišljenje vještaka N. B. tužitelj ipak uređuje tužbeni zahtjev na način da se poziva u istom na nalaz i mišljenje vještaka  N. B.. U navedenom smislu ovaj sud prihvaća i ocjenjuje vjerodostojnim i  očitovanje vještaka N. B. u  podnesku od 12. studenog 2012.godine (list 52 spisa), a u kojem isti otklanja prigovor tužitelja ističući da isti u svom prigovoru spominje nekretnine čest.zgr. 420/1, i 419/2 koje nisu predmet prijepora, već da je predmet prijepora građevina izgrađena na čest.zem. 7826, a koja da je uredno prikazana u svim elementima.

 

U odnosu na činjenicu predstavlja li predmetna čest.zem.7826 javno dobro ili je ista izgubila funkciju javnog dobra, ovaj sud je mišljenja da je navedena nekretnina izgubila funkciju javnog dobra obzirom da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da se ista više ne koristi kao javno dobro. Naime, iz iskaza saslušanog tuženika pod 2/ na ročištu od 27. svibnja 2014.godine (list 89 spisa) nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da  se predmetna nekretnina koristila kao put do trenutka kad je K. N. postavio betonsku ''deku'' 1939/1940 godine, a vezano za izgradnju sporne šupe, te da se predmetna nekretnina koristila kao put do 1939.godine jer da su vrata predmetnog objekta gdje se ranije prolazilo bila zazidana ciglom, te da je navedena vrata pregradio K. N. s ciglom, a što da je razvidno iz vještva koje da je izradio N. B. za potrebe ovog postupka. Također iz iskaza tuženika pod 2/ proizlazi da je navedeni put korišten za pristup do susjednih vrtova i kuća obzirom da S. ulica tada nije postojala. Iz iskaza saslušane svjedokinje J.-B. B. (list 8 spisa) proizlazi također da je na mjestu gdje je izgrađena sporna nekretnina, dakle na mjestu sporne šupe ranije bio slobodan prostor-ulica koja je vodila prema predjelu "T.". Iz iz iskaza svjedoka I. K. (list 10 spisa) proizlazi da je na mjestu današnje šupe nekoć postojao prolaz a koji da je vodio do kuće iza K..

 

U navedenom smislu, obzirom da iz navedenih iskaza nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je mjesto na kojem je N. K. izgradio predmetnu šupu 1939 godine  nekad bilo javni put, te da je u tom smislu predmetna nekretnina do trenutka izgradnje navedene šupe 1939.godine imala svojstvo javnog puta, a kasnije da to svojstvo nije imala obzirom da kad je N. K. na navedenoj nekretnini 7826, nekadašnjem javnom putu, izgradio šupu, navedena nekretnina se više od tada ne koristi kao  put. U navedenom smislu je u predmetnom postupku trebalo utvrditi jesu li od strane N. K. ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini - šupi građenjem i dosjelošću prema pravilima Općeg građanskog zakonika (OGZ-a), a do 06. travnja 1941. godine imajući u vidu da neovisno o činjenici što je predmetna čest.zem. 7826  izgubila u stvarnosti svojstvo javnog puta 1939. godine kad je od strane N. K. prednika tužitelja na istoj izgrađena sporna šupa ista je i nadalje ostala u režimu  društvenog vlasništva.

 

Naime, ovaj sud je mišljenja da prednik tužitelja nije mogao steći pravo vlasništva predmetnog dijela čest.zem. 7826 dosjelošću. Prvenstveno je potrebno istaći da je sukladno odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 – dalje: ZV)   propisano  da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama dok je stavkom 2. propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog zakona prosuđuju prema propisima koji su se primjenjivali u trenutku stjecanja, promjena i prestanka prava, dok je stavkom 3. propisano da rokovi koji su bitni za stjecanje i prestanak stvarnih prava ako su počeli teći prije nego što je on stupio na snagu nastavljaju  teći sukladno odredbi stavka 2 ovog članka.

 

Vrijeme potrebno za dosjelost na nekretninama u društvenom vlasništvu počinje teći od dana stupanja na snagu Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (''NN'' 53/91), dakle od 08. listopada 1991.godine pa se, sukladno tome, vrijeme posjedovanja stvari u društvenom vlasništvu do 08. listopada 1991.godine ne može računati u dosjelost. Odredba članka 388 stavka 4 ZV-a koja je predvidjela mogućnost da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991.godine bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana  ukinuta je odlukom Ustavnog suda RH br. U-I-1059/99 (''NN'' 137/99). U navedenom smislu, nisu se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini jer tužitelj nije dokazao posjedovanje predmetnih nekretnina po svome predniku N. K. i V. K. sukladno pravilima Općeg građanskog zakonika, i to prema paragrafu 1472 OGZ-a i to posjedovanje u razdoblju od 40 godina do zaključno 06. travnja 1941. godine, a imajući u vidu članak 1 Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941 (''NN'' 73/91). Naime, iz iskaza saslušane svjedokinje J.-B. B. (list 8 spisa) proizlazi da je ova svjedokinja vlasnikom predmetne nekretnine smatrala sad pok. P. K., oca tužene V. V., te je ista navela da P. K. koristio predmetnu nekretninu do kraja svog života i da mu nitko nije osporavao korištenje predmetne nekretnine, te da su upravo tuženici kao nasljednici P. K. nastavili koristiti ovu nekretninu. Navedenu činjenicu je potvrdio i svjedok J. M. (list 9 spisa) koji je također naveo da je sporna nekretnina bila u posjedu tuženika pod 1/ i 2/ te da su predmetnu šupu uvijek koristili tuženici. Također, i iz iskaza saslušanog svjedoka F. B. (list 33 spisa) nedvojbeno proizlazi u pogledu sporne šupe da su istu koristili članovi obitelji tužene, odnosno obitelj K. a navedeni svjedok je naveo da je tužitelj ujedno u kuću do prijepora uselio nekako u vrijeme sklapanja braka, budući da je tada živio sa svojim roditeljima u staroj obiteljskoj kući. Na okolnost utvrđivanja činjenice jesu li se do 06. travnja 1941. godine ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću  na strani ostavitelja N. K., ovaj sud je izveo dokaz i saslušanjem parničnih stranaka te u tom smislu iz iskaza saslušanog tužitelja (list 88 spisa) nedvojbeno proizlazi da N. K. i V. K. nisu mogli steći dosjelošću pravo vlasništva predmetne šupe. Naime, premda tužitelj u svom iskazu na ročištu od 27. svibnja 2014.godine  ističe da su N. i V. K. zajednički koristili predmetnu šupu, isti navodi da su je koristili od 1929.godine kad je šupa izgrađena pa, u navedenom smislu, nije moglo ni proteći vrijeme dosjedanja od 40 godina do zaključno 06. travnja 1941.godine. U navedenom smislu, tužitelj nije dokazao da su njegovi prednici N. i V. K. posjedovali predmetnu šupu 40 godina unatrag računajući od 06. travnja 1941. pa  se u tom smislu se nisu ostvarili elementi dosjelosti iz paragrafa 1472 OGZ-a obzirom da prednici tužitelja nisu dokazali posjedovanje predmetne nekretnine u razdoblju od 40 godina do zaključno 06. travnja 1941. godine.

 

Navedeno je razvidno i iz iskaza saslušanog tuženika pod 2/ (list 89 spisa) koji je istakao da je K. N. u razdoblju 1939, godine do 1940, godine sagradio betonsku ploču a koja da se protezala od objekta K. P. do kuće tuženika pod 2/, te da je isti potom otišao u zbjeg 1944., a potom u A. i da se nije vraćao natrag sve do 1974.godine, te da su predmetni objekat – šupu nakon II svjetskog rata koristili M. P. zajedno s obitelji K. P. i u navedenom prostoru ložili vatru, grijali vodu za pranje odjeće te da su isti ovo koristili nakon II. svjetskog rata. Također i iz iskaza tuženika pod 2/ u navedenom smislu proizlazi da prednik tuženika K. N., a obzirom da je 1939. do 1940. godine sagradio betonsku ploču koja se protezala na navedeni način nije mogao dosjelošću steći vlasništvo predmetne nekretnine posjedovanjem od 1939. godine jer nije proteklo 40 godina posjedovanja do zaključno 06. travnja 1941.godine. Dakle, sporno je da je spornu šupu izgradio N. K. 1939.godine na nekretnini koja je predmet ovog postupka i koja je nekada predstavljala javni put.

 

Ovaj sud je mišljenja da prednik tužitelja N. K. nije mogao steći pravo vlasništva predmetne šupe ni građenjem, a uvažavajući pravila OGZ-a. Naime, temeljem paragrafa 418 OGZ-a, ako je tko gradio od svoje građe na tuđem zemljištu bez znanja i volje vlasnika zgrada pripada vlasnika zemljišta. Pošteni graditelj, prema paragrafu 418 OGZ-a, može iskati naknadu troškova potrebnih i korisnih, a s graditeljem nepoštenim postupa se kao s onim koji bez naloga obavlja tuđe poslove. Ako je vlasnik zemljišta znao za građenje pa ga nije odmah zabranio graditelju poštenom isti ne može tražiti zemljište već isplatu cijene za isto, a temeljem paragrafa 419 OGZ-a, ako je zgrada podignuta na tuđem zemljištu i s tuđom građom, vlasništvo zgrade pripada i u ovom slučaju vlasniku zemljišta.  Iz pregledanog spisa II P. 1233/81, a koji se vodio pred ovim sudom u pravnoj stvari N. K. protiv tužene Općine V. proizlazi da je N. K. u tom postupku tražio da se utvrdi da je zemljište čest.zem. 7830/1, Z.U. 176 K.O. K. i čest.zem. 7826 K.O. K. a na kojem je 1929. godine izgrađena konoba njegovo isključivo vlasništvo pa da je u tom smislu Općina V. dužna izdati ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva na istoj. U navedenom spisu saslušan je svjedok B. J. koji je naveo da je 1929.godine bio pozvan od N. K. da mu uredi objekat kojeg je dobio diobom te da je N. K. u diobi s bratom P. K. pripao objekat s istočne strane u neposrednoj blizini kuće K. P. njegova brata. Iz iskaza ovog svjedoka je razvidno da se nije uopće radilo o činjenici da bi N. K. sagradio predmetnu šupu već se radilo o činjenici da je navedeni svjedok kako je sam izjavio trebao obnoviti već postojeći objekat, a koji da je u jednom dijelu bio mirina, a u drugom dijelu pokriven pločom te je ovaj svjedok obnovu objekta izvršio na način da je podigao kat i napravio krov na jednom dijelu, a da je na drugom dijelu ostala terasa. Navedeni svjedok je izjavio da povodom nadogradnje navedene kuće nije imao nikakvog posla s P. K..  Navedeni postupak je okončan povlačenjem tužbe.

 

Iz pregledanog spisa I P-1199/78 ovog suda je razvidno da je N. K. u svojstvu tužitelja u tom predmetu tužio M. V. pok. M. i F. P. radi uklanjanja vodovodne instalacije i kanalizacije, te radi nepačanja, i to upravo iz šupe koja je sporna i u ovom postupku. Iz obrazloženja presude ovog suda od 28. listopada 1977.godine II P-1199/76 u tom spisu, a koja presuda je potvrđena presudom i rješenjem tadašnjeg  Okružnog suda u S. broj Gž-1524/79 od 21. prosinca 1979.godine je detaljno razvidno kako je izgrađena sporna šupa te u tom smislu navedeno da je šupa tužitelja izgrađena uz zapadni zid kuće tužitelja koja nosi oznaku čest.zem. 416, dok da je sa istočne strane kuće K. P. označena kao čest.zgr. 1153 K.O. K.. U  pogledu zemljišta na kojem je izgrađena šupa navedeno je da je  to čest.zem. 7826 upisana kao javno dobro. Nadalje, u pogledu  izgradnje šupe navodi se da je ista izgrađena na način da njezin istočni i zapadni zid su zidovi susjednih kuća i to sa zapadne strane kuća K. P. a sa istočne kuća tužitelja dok ona ima samo sjeverni i južni zid. I iz nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka R. R. (list 15-16 spisa) je razvidno da se u naravi radi o pomoćnom objektu smještenom između dvije stare kamene kuće i to kuće tužitelja položene s istočne strane i kuće tuženika sa zapadne strane, što odgovara u cijelosti i utvrđenjima iz spisa I P-1199/78. U navedenom smislu, a imajući u vidu navedena  utvrđenja u ovom postupku ovaj sud je mišljenja da prednik tužitelja nije mogao steći građenjem 1929.godine sporni prostor šupu. Naime, premda je navedeni sporni prostor-šupa izgrađena na nekretnini koja se vodi kao društveno vlasništvo-javni put ista je upravo zbog činjenice da je K. N. zazidao vrata predmetnog objekta gdje se ranije prolazilo izgubila svojstvo javnog puta, a što je razvidno iz iskaza tuženika pod 2/ M. V., te iz nalaza i mišljenja vještaka N. B. a koji je u svom nalazu i mišljenju navodi i zazidana vrata na južnom zidu označena slovima G-H. Navedena predmetna nekretnina oznake čest.zem.  7826 premda je u stvarnosti izgradnjom betonske deke od strane K. N. 1939 godine prestala imati svojstvo javnog puta ista je ostala društveno vlasništvo. Uvažavajući odredbe paragrafa 418 i 419 OGZ-a, prednik tužitelja N. K. nije mogao steći pravo vlasništva predmetne šupe izgrađene na ovoj nekretnini jer obzirom da je ista nekretnina ranije imala svojstvo javnog puta kojim se prema iskazu tuženika pod 2/ prolazilo do susjednih vrtova i kuća budući da S. ulica tada nije postojala isti  je znao i morao znati da nekretnina na kojoj poduzima radove na obnovi šupe nije njegova tim više što je ista ranije služila kao javni put-prolaz, te  što je za izgradnju predmetne šupe koristio i zid kuće P. K., svog brata pa je isti u tom smislu bio nepošteni graditelj. Također ne može se reći da je predmetna šupa uopće predstavljala građevinu u klasičnom smislu obzirom da iz iskaza tužitelja kao i iz utvrđenja u spisu I P-1199/78 nedvojbeno proizlazi da je  sporna šupa  od strane N. K. izgrađena na  zemljištu u društvenom vlasništvu  i s tuđom građom obzirom da je pored  zida kuće K. N. korišten i zid kuće K. P.. Ovu činjenicu ne osporava ni punomoćnik tužitelja obzirom da je isti na ročištu od 08. travnja 2014.godine naveo da je iz uviđaja na licu mjesta razvidno da predmetna nekretnina zaista koristi zidove koje je zazidao N. K. ali i zidove susjednih objekata. U navedenom smislu se prema mišljenju ovog suda ne radi o građenju potpuno nove šupe već obnovi već postojećeg prostora pri čemu su korišteni zidovi kuće tužitelja (odnosno njegova prednika) sa istočne strane,  te zid kuće K. P. sa zapadne strane, te je postavljena od strane N. K. 1939. betonska ploča, te je ujedno N. K. zazidao vrata na južnom zidu s južne strane označena u skici vještaka N. B. slovima G-H. Dakle sporna šupa je podignuta na zemljištu u društvenom vlasništvu koje je prestalo služiti kao javni put jer je obnovom navedene šupe N. K. zazidao vrata s južne strane koje se služile kao prolaz-put i pritom je koristio tuđu građu jer je koristio i zidove susjednih objekata i to posebice zid objekta P. K..

 

U navedenom smislu, iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je predmetna čest.zem. 7826 K.O. K. na kojoj je izgrađena sporna predmetna šupa izgubila svojstvo javnog puta  a obzirom da se ista faktično ne koristi više kao javno dobro iz navedenih razloga, te da je spornu šupu izgradio 1939.godine prednik tužitelja N. K. na način da je koristio zidove susjednih kuća i to zid vlastite kuće s istočne strane, zid kuće svog brata P. K. sa zapadne strane, postavio betonsku deku na tom mjestu te na južnom zidu zazidao vrata koja su predstavljala prolaz izlaz na javni put, te da u tom smislu prednik tužitelja N. K. nije mogao dosjelošću ni građenjem steći pravo vlasništva dijela nekretnine, u naravi šupe, površine 14 m2, a izgrađene na čest.zem. 7826 K.O. K., posebice imajući u vidu da se ne radi o stjecanju prava vlasništva građenjem novog objekta, već obzirom da radi o obnovi šupe pri čemu su se koristili već postojeći zidovi susjednih objekata, a zbog čega se nisu ispunili uvjeti za stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu iz članka 418 i 419 OGZ-a u odnosu na prednika tužitelja N. K..

 

Imajući u vidu da predmetna nekretnina u rješenju o nasljeđivanju ovog suda broj O-1148/88 nije utvrđena kao ostavina ostavitelja N. K. pok. J. i V. K. ud. N. te imajući u vidu da N. K. i V. K. u trenutku smrti iz navedenih razloga nisu bili vlasnici predmetne nekretnine, tužitelj, također, nije mogao nasljeđivanjem iza smrti N. i V. K. steći vlasništvo nekretnine koja je predmet ovog postupka.

 

Prema članku 161 stavku 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''NN''91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09- u daljnjem tekstu ZV-a ), vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari. Temeljem članka 162 stavka 1 ZV-a, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Također, sukladno članku 166 stavku 1 ZV-a, onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju. Na isti način, sukladno članku 167 stavka 1 ZV-a, ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane, a temeljem stavka 2 istog članka, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1 ovog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju ovlasti u pogledu te stvari, ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. Također, sukladno članku 167 stavku 4 ZV-a, pravo na zaštitu, poput onoga koji je dokazao da je stvar njegovo vlasništvo, ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda stvari (predmnijevani vlasnik), no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj koji nije bio pošteni posjednik stvari. Na pravo na zaštitu predmnijevanog vlasnika na odgovarajući se način primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi predmnijevanog vlasnika.

 

Uzimajući u obzir činjenicu da tužitelj iz navedenih razloga, a obzirom njegovi prednici N. i V. K. nisu postali vlasnici predmetne čest.zem. 7826 K.O. K. građenjem i dosjelošću, ni tužitelj nije mogao istu steći nasljeđivanjem iza smrti svojih prednika u času njihove smrti, u tom smislu, tužitelj neosnovano traži da se utvrdi vlasnikom nekretnine u naravi šupe, površine 14 m2 izgrađene na čest.zem. 7826 K.O. K. u nalazu i skici mjerenja N. B. označene slovima A-C-F-I-A, obzirom da isti nije u postupku dokazao da ima valjani pravni osnov temeljem kojeg je postao vlasnik predmetne nekretnine pa u tom smislu unatoč činjenici što je očevidom na licu mjesta u predmetnoj pravnoj stvari nesporno utvrđeno da tuženici koriste predmetnu šupu isti nije ovlašten tražiti predaju u posjed navedene nekretnine budući u postupku nije dokazao da je vlasnik iste niti predmnijevani vlasnik, a što je osnovni preduvjet za isticanje zahtjeva za predaju u posjed predmetne šupe i postavljanje zahtjeva da se tuženi kane bilo kakvog pačanja ili zadiranja u navedenu nekretninu. Tužitelj je prihvatio utvrđenja iz nalaza i mišljenje ovlaštenog sudskog vještaka N. B. te skicu mjerenja iz navedenog vještva. Međutim, tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan i iz razloga što je tužitelj pogrešno u tužbenom zahtjevu naveo površinu predmetne šupe kao i slova kojima je u skici mjerenja vještak N. B. označio navedenu nekretninu. Naime, iz nalaza i mišljenje vještaka N. B. proizlazi da je predmet prijepora pomoćni objekat izgrađen na dijelu čest.zem. 7826 put u površini od 42 m2 na skici mjerenja označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-A dok tužitelj traži u tužbi da se utvrdi vlasnikom nekretnine u naravi šupe, površine 14 m2, a izgrađene na čest.zem. 7826 K.O. K., u nalazu i skici mjerenja vještaka N. B. ''U K. 05. srpnja 2011.godine prikazane i označene slovima A-C-F-I-A, dakle nekretnine u sasvim drugoj površini i obliku od onog kojeg je utvrdio vještak premda se isti pozvao na nalaz i skicu mjerenja navedenog vještaka pa je i u tom smislu tužbeni zahtjev tužitelja u potpunosti neosnovan.

 

Zbog navedenog, a ocjenom svih dokaza u ovom postupku, temeljem članka 8 ZPP-a, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan.

 

              Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu, isti je dužan tuženima naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154 stavka 1 ZPP-a. U navedenom smislu, tuženike kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pripadaju trošak sastava podneska od 17. siječnja 2002.godine u iznosu od 75 bodova (Tbr. 8 točka 1 OT-a); zastupanja na ročištu od 06. ožujka 2009.godine u iznosu od 37,5 bodova (Tbr. 9 točka 2 OT-a); trošak sastava podneska od 12. ožujka 2009.godine u iznosu od 18,75 bodova (Tbr. 8 točka 3 OT-a);  sastava podneska od 04. ožujka 2010.godine u iznosu od 75 bodova (Tbr. 8 točka 1 OT-a); zastupanja na ročištu od 04. svibnja 2010.godine u iznosu od 37,5 bodova (Tbr. 9 točka 2 OT-a); zastupanja na ročištu od 11. lipnja 2012.godine u iznosu od 37,5 bodova (Tbr. 9 točka 2 OT-a); zastupanja na ročištu od 10. rujna 2012.godine u iznosu od 37,5 bodova (Tbr. 9 točka 2 OT-a),  trošak sastava podneska od 04. siječnja 2013.godine u iznosu od 75 bodova; te trošak zastupanja na ročištu od 17.siječnja 2013.godine u iznosu od 75 bodova, trošak sastava podneska od 07. ožujka 2014.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 08. travnja 2014.godine u iznosu od 37,5 bodova (Tbr. 9 točka 2 OT-a); te zastupanja na ročištu od 27. svibnja 2014.godine u iznosu od 75 bodova, a što ukupno iznosi, a što ukupno iznosi 656,75 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 Kuna ukupno iznosi 6.562,50 Kuna, te što uz dodatak od 25 % PDV-a u iznosu od 1.640,62 Kuna ukupno iznosi 8.203,12 Kuna te što uz trošak vještačenja u iznosu od 3.620,00 Kuna ukupno iznosi 11.823,12 Kuna, te što uz odobreni trošak pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 Kuna (Tbr. 1 točka 2 Zakona o sudskim pristojbama ''NN'' 26/03) ukupno iznosi  12.023,12 Kuna,  a koji iznos je tužitelj dužan isplatiti tuženima zajedno sa zatraženom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od presuđenja pa do isplate, a ista se obračunava sukladno odredbi članka 29 stavka 2 ZOO-a za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena, te kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

 

U Splitu 10. srpnja 2014.godine