Broj: Pst-1152/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja F. M., iz S., OIB:  …, zastupanog po punomoćniku T. K., odvjetniku u S., protiv tužene Z. Ž., iz S., OIB: …, zastupane po punomoćniku I. B., odvjetniku u S., radi predaje u posjed, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 24. srpnja 2015. godine, 

p r e s u d i o   j e

              I/ Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe , a po pravomoćnosti ove presude, ukloni sjeverni dio garaže označen na prikazu lica mjesta koji čini sastavni dio ove presude ''U S., 22. rujna 2013.godine''  sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju T. Č., označen slovima A,B,C,D,A u površini od 11 m2, a koji dio garaže je izgrađen na nekretnini označenoj kao čest.zem. 4104/26 Z.U. 20941 K.O. S. , te istu, zajedno sa dijelom prostora ispred garaže koji se nalazi na čest.zem. 4104/26 Z.U. 20941 K.O. S. označen na prikazu lica mjesta-1 koji čini sastavni dio ove presude ''U S., 04. studenog 2014.godine sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju T. Č., označen slovima A,D,E,F,A u površini od 11 m2, slobodnu od osoba i stvari preda tužitelju F. M. iz S..             

              II/ Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnog troška ukupan iznos od 16.030,51 Kunu.

Obrazloženje

              U tužbi predanoj ovom sudu dana 28. rujna 2011.godine tužitelj navodi da je isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest.zem. 4104/26 Z.U. 20941, K.O. S., površine 141 m2, a da je tužena vlasnik nekretnine označene kao čest.zem. 4104/23 K.O. S., površine 525 m2, u naravi kuće i dvora, ukupne površine 525 m2. Navodi se da tužena koristi dio nekretnine označene kao čest.zem. 4104/26, Z.U. 20941 K.O. S. bez suglasnosti tužitelja, te da je na dijelu nekretnine sagradila garažu. U navedenom smislu predloženo je donošenje presude koja glasi:''Nalaže se tuženoj Z. Ž. da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a po pravomoćnosti ove presude ukloni garažu s nekretnine označene kao čest.zem. 4104/26 Z.U. 20941 K.O. S., te istu slobodnu od osoba i stvari preda tužitelju F. M..''

              Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 24. travnja 2015.godine (list 62 spisa) tako da isti glasi:''Nalaže se tuženoj Z. Ž. iz S., da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe , a po pravomoćnosti ove presude, ukloni sjeverni dio garaže označen na prikazu lica mjesta koji čini sastavni dio ove presude ''U S., 22. rujna 2013.godine''  sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju T. Č. označen slovima A,B,C,D,A u površini od 11 m2, a koji dio garaže je izgrađen na nekretnini označenoj kao čest.zem. 4104/26 Z.U. 20941 K.O. S. , te istu, zajedno sa dijelom prostora ispred garaže koji se nalazi na čest.zem. 4104/26 Z.U. 20941 K.O. S. označen na prikazu lica mjesta-1 koji čini sastavni dio ove presude ''U S., 04. studenog 2014.godine sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju T. Č. označen slovima A,D,E,F,A u površini od 11 m2, slobodnu od osoba i stvari preda tužitelju F. M. iz S..''

              Tužena u odgovoru na tužbu navodi (list 7 spisa) da je tužba neosnovana jer da garaža koju tužena ima je sastavni dio njezine kuće jer da je ista položena uz sjevernu stranu kuće, a preko te garaže da su i stepenice za ulazak u kuću, te da je navedena garaža sagrađena 1989 ili 1990.godine pa da je po prirodi stvari budući je garaža vidljiva kao i kuća da ista faktički i predstavlja jedinstvenu cjelinu zajedno s kućom te da je izgrađena kao i kuća na čest.zem. 4104/23 K.O. S. pa da navodi tužbe u tom smislu nisu osnovani.

              Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom izvatka iz zemljišne knjige za K.O. S., Z.U. 20941 (list 3 spisa); preslika neslužbenog izvatka iz zemljišne knjige za K.O. S., Z.U. 14701 sa stanjem na dan 19. travnja 2011.godine (list 4 spisa); prerisa katastarskog plana od 09. ožujka 2009.godine (list 5 spisa); zapisnika sa očevida na licu mjesta od 08. veljače 2013.godine (list 19 spisa); nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju T. Č. (list 21 spisa); prikaza lica mjesta u mjerilu 1:350 od 22. rujna 2013.godine (list 22 spisa); fotografija lica mjesta (list 23 spisa); vještva vještaka P. Č. od 15. studenog 2013.godine (list 29-30 spisa); pisane dopune vještva od strane vještaka T. Č. sa prikazom lica mjesta od 04. studenog 2014.godine (list 37-38 spisa); povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za K.O. S., Z.U. 20941 (list 48-50 spisa); povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za K.O. S., Z.U. 10968 (list 51-55 spisa); druge pisane dopune nalaza i mišljenja od strane vještaka Č. (list 61 spisa), te je izveden dokaz usmenim saslušanjem vještaka T. Č. na ročištu od 04. studenog 2014.godine (list 35-36 spisa); tužitelja (list 42 spisa); tužene (list 43-44 spisa), dok su drugi dokazni prijedlozi odbijeni kao suvišni.

              Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je neosnovan.

              Predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženoj da ukloni sjeverni dio garaže označen na prikazu lica mjesta ''U S., 22. rujna 2013.godine''  sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju T. Č. slovima A,B,C, D, A u površini od 11 m2, a koji dio garaže je izgrađen na nekretnini označenoj kao čest.zem. 4104/26 Z.U. 20941 K.O. S. vlasništva tužitelja, a koji zahtjev po svojoj naravi predstavlja tužbu za zaštitu od uznemiravanja iz članka 167 stavka 1 i 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''NN'' br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/1, 79/06, 141/06, 146/08-ZV-a), te zahtjev tužitelja da čest.zem. 4104/26 Z.U. 20941 u navedenoj površini zajedno sa dijelom prostora ispred garaže koji se nalazi na čest.zem. 4104/26 Z.U. 20941 K.O. S. označen na prikazu lica mjesta-1 ''U S., 04. studenog 2014.godine sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju T. Č. slovima A,D,E,F,A u površini od 11 m2, preda slobodnu od osoba i stvari  tužitelju, a koji zahtjev sadržajno predstavlja vlasničku tužbu za predaju u posjed nekretnine iz članka 161 stavka 1 ZV-a.

              Temeljem članka 161 stavka 1 ZV-a, vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari, a temeljem članka 162 stavka 1 ZV-a, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Također, sukladno odredbi članka 167 stavka 1 ZV-a, ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane te, sukladno stavku 2 istog članka, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1 ovog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. Također, sukladno odredbi članka 163 stavka 1 ZV-a, posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari.

              Prema mišljenju ovog suda, tužitelj je aktivno legitimiran postaviti i tužbeni zahtjev prema tuženoj  da ukloni sjeverni dio garaže označen na prikazu lica mjesta sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju T. Č. slovima A,B,C, D, A u površini od 11 m2, a koji dio garaže je izgrađen na nekretnini označenoj kao čest.zem. 4104/26 Z.U. 20941 K.O. S. kao i  zahtjev da  čest.zem. 4104/26 Z.U. 20941 u navedenoj površini zajedno sa dijelom prostora ispred garaže koji se nalazi na čest.zem. 4104/26 Z.U. 20941 K.O. S. označen na prikazu lica mjesta-1  ''U S., 04. studenog 2014.godine sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju T. Č. slovima A,D,E,F,A u površini od 11 m2, preda slobodnu od osoba i stvari  tužitelju i to iz razloga što oba zahtjeva može postaviti vlasnik nekretnine, a nije dvojbeno da je tužitelj vlasnik čest.zem. 4104/26 jer ova činjenica proizlazi i iz pregledanog izvatka iz zemljišne knjige za K.O. S., Z.U. 20941.

              Iz pregledanog izvatka iz zemljišne knjige za K.O. S., Z.U. 14701 (list 4 spisa) proizlazi da je tužena uistinu vlasnik kuće i dvora oznake čest.zem. 4104/23 (list 4 spisa).

              Ovaj sud je izišao na lice mjesta uz prisustvo ovlaštenog sudskog vještaka za geodeziju T. Č. dana 08. veljače 2013.godine (list 19 spisa), a radi utvrđenja činjenice da li je tužena uistinu dio svoje garaže izgradila na nekretnini vlasništva tužitelja oznake čest.zem. 4104/26 K.O. S. ili je tužena izradila sporni dio garaže na nekretnini u svome vlasništvu oznake čest.zem. 4104/23 K.O. S.. U tom pravcu vještak T. Č. je na licu mjesta naveo da je tužitelj kao predmet spora pokazao garažu u suterenu kojoj da se prilazi betoniranim prilazom sa javne prometnice odnosno O. ulice te da je garaža od objekta tužitelja oznake čest.zem. 4104/40 udaljena cca 0,1 m nosivim zidom. Vještak je istakao da je nesporno da se sjeverni dio garaže nalazi na čest.zem. 4104/26 (kat.oznake 3681/9) te je predložio da se izvrši geodetsko snimanje postojećeg stanja i na osnovu istog i podataka izvađenih iz katastarskog operata da će dati prikaz međa predmetnih čestica u odnosu na postojeće stanje i površinu kojom ista zalazi u čest.zem. 4104/26. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Č. (list 21 spisa) proizlazi da isti navodi da je nesporno da se dio garaže tuženice nalazi na dijelu čest.zem. 4104/26, te da je iz arhiva katastra u S. izvadio skice premjeravanja od kojih da su nastale čest.zem. 4104/23 (kat.oznake 3681/6) i čest.zem. 4104/26 (kat.oznake 3681/9) br. 6/88, skicu premjeravanja br. 39/91 od 27. svibnja 1991.godine kojom da je čest.zem. 4104/26 cijepana na čest.zem. 4104/26 i čest.zem. 4104/40 te kojom da je nastala čest.zem. 4826/6. Naposljetku vještak navodi da je na skici premjeravanja br. 39/91 od 27. svibnja 1991.godine prikazana sporna garaža dimenzija 10,5 m X 5,3 m i da je jasno vidljivo da ista sjevernim dijelom zalazi na čest.zem. 4104/26 dimenzija 0,8 m X 10,5 m. Zaključno vještak ističe da se sporna garaža tužene nalazi na dijelu čest.zem. 4104/26 K.O. S., na skici lica mjesta i slikama označeno slovima A,B,C,D,A u površini 8m2. Na prikazu lica mjesta koja prileže uz navedeni nalaz i mišljenje (list 22 spisa) jasno je označen dio čest.zem. 4104/26 vlasništva tužitelja na kojem je vještak utvrdio da se  nalazi dio sporne garaže jer je navedeni dio čest.zem. 4104/26 označen crvenom bojom i slovima A,B,C,D,A pri čemu plava linija predstavlja granice kat.čest.zem. Iz priloženih fotografija (list 23 spisa) jasno je vidljivo da garaža tužene položena na čest.zem. 4104/23 prelazi granicu tog zemljišta te u tom smislu prelazi na čest.zem. 4104/26 K.O. S. vlasništva tužitelja obzirom da su i na fotografijama jasno vidljive granice između zemljišta.

              Potrebno je istaći da ovaj sud u dokazne svrhe pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju P. Č. od 15. studenog 2013.godine (list 28-30 spisa) obzirom da je isti priložen uz podnesak tužitelja od 09. prosinca 2013.godine (list 27 spisa) iz kojeg podneska je razvidno da se radi o tome da je tužitelj privatno angažirao navedenog vještaka da mu izradi stručni nalaz i mišljenje, a čemu se punomoćnik tuženika na ročištu od 20. siječnja 2014.godine (list 31 spisa) usprotivio pa se navodi vještaka iz navedenog privatnog nalaz i mišljenja  u tom smislu, a obzirom da navedeni vještak nije angažiran od strane ovog suda u predmetnoj pravnoj stvari ne mogu uzeti u obzir kod ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku. U svojoj usmenoj dopuni nalaza i mišljenja na ročištu od 04. studenog 2014.godine (list 35 spisa) vještak Č. ističe da se pri izradi vještva koristio skicom premjeravanja br. 39/91 na kojoj da je prikazana sporna garaža u odnosu na južnu među čest.zem. 4104/26 te da tu skicu smatra najmjerodavnijom za određivanje površine garaže koja se nalazi na toj čestici, te da u danoj površini čestice od 8 m2 nije dao površinu prostora ispred garaže za koju da tužitelj ističe da ga koristi tužena pa ukoliko sud istome to naloži da se može naknadno očitovati i o toj površini. Vještak Č. je istakao da se kod davanja svog nalaza i mišljenja koristio relevantnom dokumentacijom, navedenom skicom za koju je smatrao da je relevantna za utvrđivanje pravog stanja na terenu. Također je vještak naveo da nije bilo potrebe vršiti geodetsku izmjeru na terenu iz razloga što je sporna garaža bila prikazana na skici, a da na terenu nije vidljiva južna granica čest.zem. tužitelja 4104/26, te da su dimenzije garaže iste kao i na skici iz 1991.godine. U odnosu na pitanje što su stvarni terenski podaci vještak se izjasnio da su to najčešće podaci geodetskog snimanja, ali da može biti i pregled nekadašnjih geodetskih snimanja što da je u predmetnoj stvari slučaj. Također vještak  ističe i da je uobičajeno bilo da granice posjeda na terenu odgovaraju i granicama čestica, a da je u ovom slučaju jasno da se garaža i prostor ispred garaže nalaze na dvije čestice zemljišta. U pogledu nastanka nekretnine tužitelja i nekretnine tužene vještak Č. navodi da je prvo nastala nekretnina tužene čest.zem. 4104/23 i to 1987, a potom nekretnina tuženika čest.zem. 4104/26, a da su obe nastale od osnovne čest.zem. 3681/1.

              Iz pisane dopune nalaza i mišljenja od 07. studenog 2014.godine (list 37 spisa) proizlazi da je vještak ponovno izvršio uvid u skicu premjeravanja br. 39/91 od 27. svibnja 1991.godine, a kojom je čest.zem. 4104/26 cijepana na čest.zem. 4104/26 i čest.zem. 4104/40, te kojom je nastala čest.zem. 4826/6, te je isti utvrdio da prostor ispred garaže koji se nalazi na dijelu čest.zem. 4104/26 ima površinu 10 m2, te da je prikazano na skici lica mjesta kao 1. tijelo označeno slovima A,D,E,F,A. Navedeno je prikazano i na skici lica mjesta koja prileže uz vještvo (list 38 spisa). Obzirom da su na nalaz i mišljenje vještaka Č. iznesene primjedbe u podnesku tužitelja od 08. prosinca 2014.godine (list 41 spisa), kao i u ranijem podnesku tužitelja od 14. studenog 2014.godine (list 39 spisa) i to u pravcu toga da je vještak Č. u svom nalazu i mišljenju došao do različitog mišljenja od vještaka Č. jer da iz nalaza i mišljenja vještaka P. Č. proizlazi da je površina koju nezakonito koristi tužena ukupno 18,4 m2, a iz nalaza i mišljenja P. Č. da tužena nezakonito koristi 22 m2, te obzirom da se u prigovorima tužitelja navodi da je vještak Č. propustio utvrditi kolika je površina prostora koji se nalazi ispred garaže tužene, a koji da se nalazi na nekretnini tužitelja sud je pozvao vještaka T. Č. da se pismeno očituje na navedeno. Tužena nije imala primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka. U navedenom smislu iz druge pisane dopune vještva od strane vještaka Č. dostavljene ovom sudu 10. travnja 2015.godine (list 61 spisa) proizlazi da je vještak temeljem naloga ovog suda sa rasprave izvršio geodetsko snimanje šireg područja predmeta spora i isti je usporedio snimljeno stanje sa skicom premjeravanja poduzeća G. iz 1987.godine, a temeljem koje da je nastala današnja čest.zem. 4104/23. U tom smislu vještak u pisanoj dopuni vještva navodi da je iz te skice razvidno da su dimenzije današnje zk čest.zem. 4104/23 25 mX 21 m X 25 m X21 m, te da se uzme da je južna granica zk. čest.zem. 4104/23 na terenu definirana betonskim zidom koji da se nalazi na susjednoj južnoj čestici, a istočna granica iste nekretnine na terenu definirana betonskim zidom prema cesti da iz svega proizlazi da se sjeverni dio garaže tužene nalazi na dijelu čest.zem. 4104/26 K.O. S., a što je na prikazu lica mjesta označeno slovima A,B,C,D,A u površini od 11 m2, te da se sjeverni dio prostora ispred garaže koji se nalazi na dijelu čest.zem. 4104/26 ima površinu 11 m2, a što da je u prikazu lica mjesta označeno slovima A,D,E,F,A. Vještak je u ovoj pisanoj dopuni nalaza i mišljenja naglasio da se ovaj prikaz razlikuje od prikaza iz skice premjeravanja br. 39/91 od 27. svibnja 1991.godine.

              Tužitelj nije imao primjedbe na drugu dopunu vještačenja u ovom postupku od strane vještaka T. Č. te je odustao od svog prijedloga za provođenjem novog vještačenja svojim podneskom od 29. travnja 2015.godine (list 63 spisa). Tuženik je i na drugu dopunu vještačenja od strane vještaka T. Č. istakao primjedbe u podnesku od 06. svibnja 2015. godine (list 64 spisa) ističući da je potrebno da vještak da prikaz površina tužiteljeve i tuženičine čestice zemlje i svih ostalih čestica zemlje koje su nastale iz jedinstvene iz nekadašnje jedinstvene čestice zemlje koja je pripadala tužitelju i njegovoj obitelji, a za koju da je tužitelj izjavio da je bila velika 7-8 tisuća m2 te sadašnje granice tih čestica smatrajući da nije moguće drukčije dati utemeljen prikaz i ocjenu odnosa tužiteljeve i tuženičine čestice zemlje koje su predmet ovog spora.

              Ovaj sud je odbio daljnje prijedloge punomoćnika tužene vezano za prijedlog za dodatna utvrđenja po ovlaštenom sudskom vještaku za geodeziju Č. kao suvišna jer je smatrao da je vještak u cijelosti razjasnio sve primjedbe stranaka te sva bitna pitanja vezana za predmet ovog spora, a u pogledu spornih činjenica u ovom postupku, te nalaz i mišljenje vještaka Č. ovaj sud smatra u cijelosti logičnim i uvjerljivim. Potpuno su irelevantna sva utvrđenja do kojih je došao vještak za geodeziju P. Č. iz razloga što sud istog vještaka nije angažirao u ovom postupku, već je isti angažiran  privatno od strane tužitelja pa njegova utvrđenja nisu od nikakvom utjecaja na ocjenu dokaza od strane ovog suda u predmetnom postupku. Vještak Č. je svoj nalaz i mišljenje dao temeljem relevantne dokumentacije kojom je raspolagao i to prvotno temeljem skice premjeravanja br. 39/91 od 27. svibnja 1991.godine, a potom je izvršio geodetsko snimanje šireg područja spora i usporedio snimljeno stanje sa skicom premjeravanja poduzeća G. iz 1987.godine temeljem koje skice je nastala današnja čest.zem. 4104/23 vlasništva tužene te je utvrdio čime su definirane južna i istočna granica zemljišta tužene oznake čest.zem.4104/23, te iz svega navedenog izveo zaključak vezano za predmet spora. Iz nalaza i mišljenja vještaka Č. proizlazi kao nedvojbeno utvrđena činjenica da se sjeverni dio garaže koju je nesporno među strankama izgradila tužena nalazi na dijelu nekretnine tužitelja oznake čest.zem. 4104/26 k.o.S. i to u površini od 11 m2, a što je jasno vještak naznačio u skici prikaza lica mjesta slovima A,B,C,D,A. Također iz nalaza i mišljenja vještaka Č. jasno proizlazi da se sjeverni dio prostora ispred garaže tužene nalazi na dijelu čest.zem. 4104/26 vlasništva tužitelja  i ima također površinu od 11 m2, a ovo je vještak jasno prikazao na skici lica mjesta obzirom da je sporni prostor ispred garaže tužene u površini od 11 m2 označio slovima A,D,E,F,A. U navedenom smislu obzirom da je tužena izgradila sjeverni dio svoje garaže na način da je izgradnjom tog dijela garaže oduzela tužitelju posjed sjevernog dijela nekretnine čest.zem. 4104/26 njegova vlasništva u površini od 11 m2, a također je oduzela tužitelju i posjed sjevernog dijela navedene nekretnine koji se nalazi ispred navedene  garaže također u površini od 11 m2 osnovan je u cijelosti zahtjev tužitelja upravljen na predaju u posjed oduzetog dijela njegove nekretnine čest.zem. 4104/26 u ukupnoj površini od 22 m2, kao i zahtjev za uklanjanjem spornog sjevernog dijela garaže u površini od 11 m2 obzirom da je tužiteljica gradnjom navedenog sjevernog dijela garaže u površini od 11 m2 onemogućila tužitelja u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu navedenog sjevernog dijela njegove nekretnine u površini od ukupno 22 m2.

              Iskazi stranaka u ovom postupku nisu ničim doveli u pitanje prethodna utvrđenja. Na tuženoj je bio teret dokaza u ovom postupku u smislu toga da pruži sudu dokaze iz kojih bi se sa sigurnošću moglo utvrditi da je ista imala pravo izgraditi  spornu garažu na način da navedenom gradnjom zaposjedne 22 m2 tužiteljeve nekretnine oznake čest.zem. 4104/26, a koja nekretnina je nesporno nekretnina vlasništva tužitelja. Tužena nije dostavila sudu nijedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da ista ima pravo koje bi je ovlastilo na posjedovanje navedenog dijela tužiteljeve nekretnine jer ista takve dokaze-isprave nije pružila sudu. Nasuprot tome tužitelj je dokazao da je vlasnik čest.zem. 4104/26, te da mu je tužena gradnjom sporne garaže oduzela sjeverni dio tog zemljišta u ukupnoj površini od 22 m2, te ga na taj način onemogućila u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu tog dijela zemljišta.

              Tužitelj u iskazu ističe (list 42 spisa) da je tužena od njegove obitelji i to njen suprug N. Ž. dobila na korištenje 320 m2 zemljišta, a da ne zna kako je ista došla do toga da koristi ono što je predmet ovog spora, te da ga ista nikad nije pitala za izgradnju sporne garaže. Nadalje isti navodi da je on zvao i građevinsku inspekciju da spriječi izvođenje radova na izgradnji sporne garaže, ali da nije ništa poduzeto, te da je navedena garaža od strane tužene bila građena 1990-tih godina, te da je tužena ujedno uzela i put koji da je pripojila sebi sa sjeverne strane njene nekretnine, a koji put da je bio vlasništvo obitelji K.. Tužena u iskazu ističe (list 43 spisa) da je prijeporno zemljište kupila od tužitelja osobno i od njegova brata A. M. i to ona i suprug, te da je navedeno zemljište bilo društveno vlasništvo i da su joj prodavatelji istakli da kad dobiju novce za povrat zemljišta od Grada da će joj vratiti novac dan na ime kupoprodajne cijene za navedeno zemljište, ali da do toga nikad nije došlo te da je ista na ime kupoprodaje prijepornog zemljišta platila iznos od cca 24.000,00 DEM. Nadalje, iz iskaza tužene proizlazi da je dobila dozvolu za gradnju na površini zemljišta od 525 m2, te da je za ovo zemljište morala platiti Gradu te da je u tom smislu dva puta platila navedeno zemljište., a da kad se donosio plan za četvrt V. da je Grad S. tom zemljištu od 525 m2 pripojio i put koji da je ranije pripadao obitelji K.. Tužena navodi da je građenje sporne garaže poduzeto 1989.godine kad je dobivena građevinska dozvola te kad je ujedno građena i kuća na njenom zemljištu, a na kojem zemljištu da je i uknjižena kao vlasnik, te u pogledu površine zemljišta na kojem je izgrađena sporna garaža proizlazi da su sudski vještaci izašli na teren, odredili granice zemljišta i da su ona i suprug u tim granicama gradili garažu, te da se za gradnju nisu obraćali tužitelju jer da je sve bilo pokriveno dokumentacijom za površinu zemljišta od 525 m2. U odnosu na namjenu sporne garaže tužena navodi da je ista sad u funkciji hladnjače, a da ona na tom mjestu ulazi u kuću, te da je cijeli problem vezano za predmet ovog postupka nastalo iz razloga što je zemljište na kojem se nalazi sporna garaža bilo podruštvovljeno, te da je tužitelj ostvario povrat istog, a odakle da proizlaze njegova traženja u ovom postupku.

              Tužena nije sudu dostavila nikakvu relevantnu dokumentaciju iz koje bi se sa sigurnošću moglo zaključiti kada, od koga i pod kojim uvjetima je ista kupila prijeporno zemljište na kojem se nalazi sporna garaža, kao ni građevinsku dozvolu te ugovor o korištenju predmetnog zemljišta zaključenog s nadležnim tijelom radi izgradnje sporne garaže, a obzirom da je i iz iskaza tužene razvidno da se radilo o izgradnji sporne garaže na zemljištu u društvenom vlasništvu. Potrebno je istaći da ukoliko je tužena na navedeni način i stekla kupoprodajnim ugovorom prijeporno zemljište ista je bila dužna, sukladno odredbi članka 219 stavka 1 ZPP-a, pružiti sudu uistinu dokaz na te okolnosti,  i to  pisanu ispravu temeljem koje je preneseno pravo korištenja ili pravo vlasništva na građevinskom zemljištu na tuženu. Naime, temeljem odredbe članka 6 stavka 1 Zakona o građevinskom zemljištu (''NN '' 54/80, 42/86, 41/88, 16/90, 53/90, 44/92, 91/96), građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu ne može se otuđivati niti se mogu prenositi prava u pogledu tog zemljišta protivno odredbama tog zakona. Na tom zemljištu mogu se stjecati samo prava određena zakonom. Također, ukoliko je zaključen pravni posao protivan odredbama tog Zakona, isti je bio ništav (članak 6 stavak 2 Zakona o građevinskom zemljištu). Nadalje, sukladno odredbi članka 7 Zakona o građevinskom zemljištu, građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu je upravljala općina na čijem se području nalazilo to zemljište te, temeljem članka 9 stavka 1 istog Zakona, ugovor na osnovi kojeg se prenosi pravo korištenja ili pravo vlasništva na građevinskom zemljištu mora biti zaključen u pisanom obliku, a temeljem stavka 2 istog članka, ugovor koji nije zaključen u pisanom obliku ne proizvodi pravni učinak. Imajući u vidu sve navedeno tužena nije pružila sudu nijedan dokaz da je od Grada S. na valjan način otkupila prijeporno zemljište na kojem je izgradila garažu, a u spomenutoj površini od 525 m2 niti je sudu dostavila građevinsku dozvolu iz koje bi bilo razvidno da li je ista gradnjom sporne garaže postupila u granicama izdane joj građevinske dozvole pa u navedenom smislu ovaj sud istoj nije poklonio vjeru u onom dijelu iskaza u kojem ista navodi da je garaža koju je izgradila je pokrivena odgovarajućom dokumentacijom. Prijedlog tužene da se izvede dokaz saslušanjem svjedoka K. je ovaj sud ocijenio kao suvišan jer najrelevantniji dokaz kojim bi se dokazala kupnja zemljišta u društvenom vlasništvu mogu biti jedino odgovarajuće isprave koje to potvrđuju dok prijedlog za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka u odnosu na navedene činjenice bi dolazio u obzir jedino u situaciji kad bi sud raspolagao adekvatnom dokumentacijom dostavljenom od strane tužene vezanom za kupnju spornog zemljišta, a u protivnom navedeni dokazni prijedlog se ukazuje suvišnim zbog čega je sud ostale dokazne prijedloge od strane tužene i odbio kao suvišne.

                Iz pregledanog povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za K.O. S., Z.U. 20941 (list 48-55 spisa) je razvidno da je na čest.zem. 4104/26 upisan kao vlasnik za cijelo tužitelj temeljem zahtjeva za uknjižbu Z-9515/10 22. listopada 2010.godine.

              Zbog svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8 ZPP-a, trebalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

              Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužena u cijelosti izgubila ovu parnicu, ista je dužna, sukladno odredbi članka 154 stavka 1 ZPP-a, naknaditi tužitelju parnične troškove. U navedenom smislu, tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 17. travnja 2012.godine u iznosu od 37,5 bodova (Tbr. 9 točka 2 OT-a); zastupanja na ročištu od 08. veljače 2013.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 20. siječnja 2014.godine u iznosu od 37,5 bodova (Tbr. 9 točka 2 OT-a); trošak sastava podneska od 09. prosinca 2013.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 04. studenog 2014.godine u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 14. studenog 2014.godine u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 08. prosinca 2014.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 13. siječnja 2015.godine u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 10. veljače 2015.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 18. veljače 2015.godine u iznosu od 37,5 bodova (Tbr. 9 točka 2 OT-a); trošak sastava podneska od 24. travnja 2015.godine u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 21. svibnja 2015.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 09. lipnja 2015.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 987,50 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 Kuna ukupno iznosi 9.875,00 Kuna, te što uz dodatak od 25 % PDV-a u iznosu od 2.468,75 Kuna ukupno iznosi 12.343,75 Kuna, te što uz odobreni trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 Kuna i pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 Kuna (Tbr. 1 točka 1 i Tbr.2 točka 1 Zakona o sudskim pristojbama ''NN'' 26/03) ukupno iznosi 13.143,75 Kuna, te što uz dodatak zatraženih troškova vještačenja u iznosu od 2.886,76 Kuna ukupno iznosi 16.030,51 Kunu, a koji iznos je tužena dužna podmiriti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka, te kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 24. srpnja 2015. godine