Broj: P-693/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice N. M. iz N. V., OIB: ..., zastupane po punomoćniku N. N., odvjetniku iz N. G., protiv tuženika S. M. iz B. L., sada nepoznatog boravišta, zastupanom po privremenoj zastupnici J. J., odvjetnici iz N. G., radi utvrđenja prava vlasništva, nadnevka 12. siječnja 2016. g., nakon održane glavne javne rasprave, u nazočnosti tužiteljice sa punomoćnikom, a u nenazočnosti uredno pozvane privremene zastupnice tuženika, nadnevka 5. veljače 2016. g.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Utvrđuje se da je tužiteljica N. M. iz N. V., OIB:..., dosjelošću stekla pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu nekretnina tuženika  S. M. iz B. L., sada nepoznatog boravišta, u ½ dijela i to na nekretninama upisanim u z.k.ul. 186 k.o. N. V., označenim kao čkbr. 253/1 N. V. sa 6654 m2, Dvorište N.V. sa 939 m2, Oranica N. V. sa 5358 m2, Tri kuće i dvije zgrade N. V. sa 357 m2, te čkbr. 253/2 Ljeskovače sa 16 m2, Oranica sa 16 m2, što je tuženik S. M. iz B. L., sada nepoznatog boravišta, dužan priznati, te tužiteljici izdati valjanu tabularnu ispravu radi upisa prava vlasništva na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama, na ime tužiteljice, jer će u protivnom takvu ispravu, nakon pravomoćnosti  zamijeniti ova presuda, sve to u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              Tužiteljica je utužila tuženika radi utvrđenja prava vlasništva navodeći u tužbi da je u zemljišnim knjigama tuženik upisan kao suvlasnik u ½ dijela i to na nekretninama upisanim u z.k.ul. 186 k.o. N. V., označenim kao čkbr. 253/1 N. V. sa 6654 m2, Dvorište N. V. sa 939 m2, Oranica N. V. sa 5358 m2, Tri kuće i dvije zgrade N. V. sa 357 m2, te čkbr. 253/2 Ljeskovače sa 16 m2, Oranica sa 16 m2, kao i da je ona također upisana kao suvlasnica u ½ dijela, na istim nekretninama. Navela je da predmetne nekretnine zajedno sa svojim prednicima nesmetano uživa i posjeduje više od 100 godina, na način da iste čiste, obrađuju, kultiviraju, koriste za stanovanje, izgrađuju, renoviraju i dr., a tuženik da je samo formalno upisan kao suvlasnik, te da je dosjelošću stekla pravo vlasništva na tim nekretninama. Niti nju, niti njezine pravne prednike nitko nije smetao u samostalnom, poštenom, zakonitom i istinitom posjedu, niti joj je osporavao pravo vlasništva.   

 

Slijedom navedenog tužiteljica je predložila da ovaj sud donese presudu pobliže opisanu u izreci.

 

Rješenjem ovoga suda br. 7 P-693/15-2 od 24. kolovoza 2015. g. sukladno odredbi čl. 84. st.1. i 2. točka 4. ZPP-a, tuženiku S. M.  postavljena je privremena zastupnica u osobi J. J. odvjetnici iz N. G., jer je boravište tuženika nepoznato, a isti nema punomoćnika.

 

U odgovoru na tužbu, privremena zastupnica tuženika je navela da joj nisu poznate činjenice iz tužbe, te da se  tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti protivi, a ne protivi se provođenju dokaza iz tužbe.

 

                U postupku su provedeni dokazi uvidom u posjedovni list br. 186 za k.o. N. V., z.k.izvadak za z.k.ul. 186 za k.o. N. V., kopiju katastarskog plana, ispis arcoda, preslik osobne iskaznice za tužiteljicu, rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika S. J. br. O-485/2006-6 od 25. rujna 2006. g. iza pok. M. M., zapisnik Zemljišnoknjižnog odjela N. G. od 30. siječnja 2006. g., saslušani su svjedoci J. S., S. V. i S. M., te tužiteljica.

 

Nakon tako provedenog dokaznog postupak ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

 

U ovoj pravnoj stvari sud je kao nesporno utvrdio da su tužiteljica i tuženik upisani kao suvlasnici i to svatko od njih u ½ dijela na nekretninama na nekretninama upisanim u z.k.ul. 186 k.o. N. V., označenim kao čkbr. 253/1 N. V. sa 6654 m2, Dvorište N. V. sa 939 m2, Oranica N. V. sa 5358 m2, Tri kuće i dvije zgrade N. V. sa 357 m2, te čkbr. 253/2 Ljeskovače sa 16 m2, Oranica sa 16 m2, što proizlazi iz z.k.izvatka koji priliježe spisu.

 

Nesporno je utvrđeno i da je tužiteljica proglašena jedinom zakonskom nasljednicom na ostavinskoj imovini, nekretninama, iza pok. M.M., svoga supruga, a koji je umro dana 11. ožujka 2006. godine, što proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika S. J. iz N. G. br. O-485/2006-6 (UPP/OS-N. G.- 257/2006-6) od 25. rujna 2006. godine.

 

Također je nesporno utvrđeno i da je tužiteljica hrvatska državljanka, što je razvidno iz preslika njezine osobne iskaznice, pa kao takva može stjecati nekretnine u RH.

 

Sporno je da li je osnovana tužba tužiteljice tj. da li je ista dosjelošću stekla pravo vlasništva na utuženim nekretninama.

 

Svjedok J. S. je iskazao da se predmetne nekretnine nalaze u N. V., a radi se o tri kuće i dvije zgrade. U prvoj kući do ceste živi tužiteljica, u drugoj kući nitko ne živi, jer ista nije osposobljena za stanovanje, na njoj postoji samo ploča, a treća kuća služi za  boravak ljeti. Osim tih objekata nalaze se tu još i dvije pomoćne zgrade i štale. Iza tih kuća nalazi se i komad zemlje odnosno okućnica koju obrađuje tužiteljica. Sve ove objekte sagradili su tužiteljica i njezin suprug M. M. koji je umro, a nije mu poznato kada. Tužiteljica i njezin suprug koliko mu je poznato, skupa su ove nekretnine gradili, i skupa su ih posjedovali, sve do smrti tužiteljičinog supruga, a nakon što je on umro, tužiteljica ih je nastavila posjedovati. Niti tužiteljici niti njezinom pok. suprugu nitko nije osporavao da ove nekretnine ne bi bile njihovo vlasništvo. Iskazao je da mu nije poznato tko je S. M. i da ta osoba ne živi na predmetnim nekretninama. Sve što je iskazao osobno mu je poznato jer često dolazi u posjet kod tužiteljice. Tužiteljica se oduvijek ponašala kao da su ove nekretnine njezino vlasništvo. Opisani objekti su veće vrijednosti od zemljišta na kojem su sagrađeni.

              Posebno je iskazao da je tužiteljica nakon Domovinskog rata kroz obnovu dobila materijal i objekte obnovila.

 

              Svjedok S. V., kćerka tužiteljice je iskazala da se predmetne nekretnine nalaze u N. V., te da su iste u vlasništvu njezine majke N. M., a ona ih je naslijedila iza svoga supruga sada pok. M., koji je umro. Trenutno se na tim nekretninama nalaze tri kuće i  dvije zgrade. U jednoj kući žive skupa, ona-svjedokinja sa svojom djecom, njezina sestra i brat sa svojom djecom i suprugom, te tužiteljica.

Druga kuća je ljetna kuća u kojoj borave preko ljeta, a treća kuća nije završena. Osim navedenih objekata tu se nalaze i štala i kolnica-ostava.

Ove nekretnine, prethodno je njezin otac sada pok. M. naslijedio od svoga oca S., koji je umro 1982. ili 1983. godine, a djed S., je te nekretnine naslijedio od svoga oca.

Poznato joj je da je djed S., na predmetnim nekretninama sagradio dvije kuće, odnosno kuću i gostionicu, a kasnije kada ga je njezin otac naslijedio, otac je sagradio još jednu kuću i dogradio pomoćne zgrade. Iza navedenih objekata nalazi se potkućnica koju tužiteljica obrađuje, odnosno zasijava je kukuruzom, a prije su na isti način tu oranicu obrađivali i djed i otac. Smatra da su sagrađeni objekti puno veće vrijednosti od zemljišta na kojem su sagrađeni, a niti njezinom ocu, niti djedu nitko nije branio gradnju objekata. Za vrijeme Domovinskog rata navedeni objekti su bili oštećeni, pa je kroz obnovu ponovno sagrađena kuća i to kuća do puta, a druge dvije kuće i pomoćne zgrade nisu obnavljane jer nisu oštećene.

Iskazala je da je tuženik S. M. njezin stric, očev brat, ali se njega uopće ne sjeća jer ga nije vidjela više od 30 godina i ne zna gdje on živi. On je na predmetnim nekretninama živio vjerojatno kada se rodio. Na predmetnim nekretninama S. M. ništa nije gradio. Njezinim roditeljima uopće nije bilo poznato da je na predmetnim nekretninama kao suvlasnik upisan kao tuženik, a tužiteljica je za to suvlasništvo saznala prošle godine (2015.) kada je išla tražiti subvenciju za fasadu na kući.

Predmetne nekretnine u posjedu su njezinih roditelja i prednika,  više od 100 godina. Nikada nitko nije osporavao da ove nekretnine ne bi bile vlasništvo tužiteljice, a prije nje očevo i djedovo vlasništvo. Iskazala je i da tužiteljica, osim nje, ima još dvoje djece, te joj nitko od njih ne osporava pravo vlasništva na ovim nekretninama.

 

              Svjedok S. M., sin tužiteljice je iskazivao istovjetno kao i svjedok S. V. Dodao je da tuženik S. M. na predmetnim nekretninama nije živio niti je na njima ikada što gradio, a zadnji puta ga je vidio 80-ih godina, kada je došao u posjet u V. Predmetne nekretnine prenosile su se sa koljena na koljeno, prvo je vlasnik bio djed, onda otac, a sada majka, a niti on, niti njegove sestre, majci ne osporavaju pravo  vlasništva na predmetnim nekretninama. Kako je došlo do toga da je tuženik upisan kao suvlasnik na ovim nekretninama nije mu poznato. Kada je majka tražila subvenciju za stavljanje fasade sa stiroporom na kuću, vadila je svu potrebnu dokumentaciju, te je onda saznala da je na tim nekretninama i tuženik upisan kao suvlasnik, a to je bilo prošle godine.

 

              Tužiteljica N. M. je iskazala da se za M. M. udala 1967. g. i tada je došla živjeti na predmetne nekretnine u N. V. Iste su tada bile u vlasništvu oca njezinog supruga, sada pok. S. koji je umro 1982. godine. Njezin suprug je naslijedio svoga oca S. Na ovim nekretninama, kada se udala, postojala je samo jedna kuća i gostionica, a kasnije kada ih je njezin suprug naslijedio, skupa su gradili i druge kuće i pomoćne objekte, tako da danas na tim nekretninama postoje tri kuće i dvije pomoćne zgrade. Dvije kuće su osposobljene za stanovanje i to jedna u kojoj živi sa svojih troje djece i svojom unučadi, a jedna se koristi samo kao ljetna kuća, a treća nije osposobljena za stanovanje. Iza kuće ima i potkućnicu na kojoj sije kukuruz, a tako je bilo i dok je bio živ njezin suprug koji je također obrađivao tu potkućnicu kao oranicu. Kada se udala u N. V. 1967. g., na ovim nekretninama nije živio tuženik, a čula je da se on davno prije oženio i odselio, a poslije se nikada nije vraćao na ove nekretnine i na njima nikada ništa nije gradio. Njezinom suprugu i njoj, nije branio gradnju, a osim toga, nitko im nije osporavao da ove nekretnine ne bi bile njihovo vlasništvo. Njezin suprug je umro, a ona ga je u cijelosti naslijedila, te je bila uvjerenja da su ove nekretnine u cijelosti njezino vlasništvo, međutim prošle godine kada je podnosila zahtjev za subvenciju za fasadu na kuću, išla je vaditi dokumentaciju, pa je onda saznala da je i tuženik na njima upisan kao suvlasnik što ju je jako iznenadilo. Poslije je saznala da se to dogodilo dok se nalazila u A. i kada je vršeno obnavljanje zemljišnih knjiga, te je išla nekakva komisija kroz selo, a za nju je tada dostava obavljena putem oglasne ploče, pa nije znala da je tuženik na ovim nekretninama upisan kao suvlasnik. Dakle taj upis je netočan i on nikad nije bio suvlasnik ovih nekretnina. Objekti, odnosni kuća i pomoćne zgrade veće su vrijednosti od zemljišta na kojem su sagrađene.     

 

Ovaj sud u cijelosti je poklonio vjeru iskazu saslušanih svjedoka i tužiteljice jer su isti iskazivali logično, uvjerljivo i suglasno.

 

Na ročištu održanom 12. siječnja 2016. g., punomoćnik tužiteljice je naveo da je do formalnog upisa tuženika kao suvlasnika došlo iz proceduralnih razloga u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga 2006. g., kada je z.k.odjel, a sukladno Zakonu, bez obzira što se tuženik nje vodio kao suvlasnik svih predmetnih nekretnina, istoga upisao kao suvlasnika sa pokojnim M. M., u ½ dijela svatko, a da je to suprotno od stvarnog stanja, kao i ranijeg z.k. stanja, proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. M. M., iz kojeg je razvidno da tužiteljica nasljeđuje kao samovlasništvo predmetne nekretnine pok. M. M.

 

              Iz provedenih dokaza utvrđeno je da se predmetne nekretnine nalaze u N. V. U naravi se radi o tri kuće, dvije pomoćne zgrade i potkućnici. U jednoj kući, živi tužiteljica sa svojom obitelji, tj. sa svoje troje djece i njihovom djecom, svojom unučadi. Drugu kuću koriste preko ljeta, a treća kuća nije osposobljena za stanovanje. Iza tih stambenih objekata nalaze se dvije pomoćne zgrade i to štala i kolnica-ostava, a iza tih pomoćnih zgrada nalazi se potkućnica koju tužiteljica nesmetano posjeduje na način što je obrađuje kao oranicu. Predmetne nekretnine tužiteljica je u cijelosti naslijedila iza svog pok. supruga M. M. koji je umro 2006. g., kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju. M. M. je prethodno,  ove nekretnine naslijedio od svoga oca, sada pok. S., koji je umro 1982. godine. Djed S. je za svoga života na predmetnim nekretninama sagradio kuću i gostionicu, a kada je ove nekretnine naslijedio suprug tužiteljice, sada pok. M., on i tužiteljica su nastavili sa gradnjom, te su skupa sagradili sve druge preostale objekte . Tuženik ništa nije gradio, niti se protivio gradnji,  a iz N. V. se odselio prije 50 godina, te se od tada ne nalazi u posjedu ovih nekretnina. Tuženik je samo formalno, 2006. g. upisan kao suvlasnik ovih nekretnina, dok su se tužiteljica i njezina obitelj nalazili u A. Niti tužiteljici, niti njezinom pravnom predniku, suprugu M.M., a niti njegovom ocu S. M., nitko nikada nije osporavao pravo vlasništva na ovim nekretninama niti im je branio gradnju objekata. Sagrađeni objekti, veće su vrijednosti od zemljišta na kojem se nalaze.   

 

Dakle, tužiteljica i njezini pravni prednici u nesmetanom posjedu predmetnih  nekretnina nalaze se više od 100 godina.

             

Obzirom na navedeno, ovaj sud smatra da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva na utuženim nekretninama pobliže opisanim u izreci ove presude, pa je temeljem odredbe čl. 159. st. 3. u svezi s čl. 160. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, valjalo tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti usvojiti, te odlučiti kao u izreci.

 

Tužiteljica trošak postupka nije tražila, pa o istome nije niti odlučivano.

 

U Novoj Gradiški, 5. veljače 2016. g.