Broj: Gž-1248/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Ranka Orozovića kao predsjednika vijeća, suca Vladimira Ferenčevića kao suca izvjestitelja i suca Vladimira Šestaka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. G. iz Z., B. Sakača 1, zastupan po punomoćniku B. R., odvjetniku iz Z., protiv tuženika M. G. iz Z., B. Sakača 1, zastupan po punomoćniku M. B., odvjetniku iz Z., radi uspostave prijašnjeg stanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 54-P-4193/12-26 od 28. studenog 2014., u sjednici vijeća održanoj dana 2. veljače 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

                          

              Žalba se djelomično uvažava, te se pobijana presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 54-P-4193/12-26 od 28. studenog 2014.,

 

              - potvrđuje u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži da sud naloži tuženiku da vrati balkon u prvobitno stanje, ukloni loggiu s južne strane, te ukloni kružne stube  koje povezuju podrum s prizemljem,

 

              - preinačava u preostalom dijelu, tako da se sudi:

 

              „I. Nalaže se tuženiku da na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu k.o. V. N., zk.ul.br…, z.k.čbr… – u naravi kuća u U. B. S. i dvorište ukloni pregradu  kojom je podijelio garažu na dva dijela, te da ukloni ogradu na dvorištu, u roku od 15 dana.

 

              II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

 

Obrazloženje

             

              Pobijanim presudom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              „Nalaže se tuženiku G. M. iz Z.,, da na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu k.o. Vrapče Novo, zk.ul.br.., z.k.čbr.. – u naravi kuća u U. B. S. br. 1. i dvorište ukloni pregradu  kojom je podijelio garažu na 2 dijela, vrati balkon u prvobitno stanje, ukloni loggiu s južne strane u kuhinji iza desne garaže gledajući od ulice ukloni kružne stube kojim povezuje podrum s prizemljem, te da ukloni ogradu na dvorištu, kao i da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.“ Ujedno je tužitelju naloženo da tuženiku  naknadi parnični trošak u iznosu od 22.500,00 kn.

 

              Protiv ove presude žalbu podnosi tužitelj, pobijajući je zbog svih žalbenih razloga.

 

              Na žalbu nije odgovoreno.

 

              Žalba je djelomično osnovana.

 

              Tužitelj, kao jedan od suvlasnika na stambenoj zgradi sa okućnicom, zahtijeva da tuženik, kao drugi suvlasnik nekretnine, vrati u prijašnje stanje  dio nekretnine koji drži u posjedu, uz tvrdnju da je ovaj sporne zahvate na nekretnini poduzeo neovlašteno, budući da se tužitelj sa istima nije suglasio.

 

              Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je u skladu sa pravnim shvaćanjem drugostupanjskog suda iz prethodnog ukidnog rješenja, osnovanost tužbenog zahtjeva cijenio prije svega temeljem materijalnopravnih odredbi čl. 82. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZVDSP) koje glase:

 

              (1) Suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine ovlašten je, ne tražeći za to odobrenje od ostalih suvlasnika, u skladu s građevinskim propisima o svome trošku izvršiti prepravke u stanu ili drugih drugoj samostalnoj prostoriji, uključujući i promjenu namjene, ako se pridržava sljedećih pravila:

              - promjena ne smije prouzročiti oštećenje zgrade i drugih dijelova nekretnine, a ni povredu onih interesa ostalih suvlasnika koji zaslužuju zaštitu; osobito ne smije prouzročiti povredu vanjskog izgleda zgrade, ni opasnost za sigurnost osoba, zgrade ili drugih stvari,

              - ako bi za promjenu bilo potrebno zadrijeti u zajedničke dijelove nekretnine, to je dopušteno samo ako je takva promjena uobičajena ili služi važnom interesu vlasnika posebnog dijela, inače je svaki suvlasnik može  zabraniti; ali ne može zabraniti postavljanje vodova za svjetlo, plin, energiju, vodu i telefon i sličnih uređaja, a ni postavljenje radijskih ili televizijskih antena, potrebnih prema stanju tehnike, ako nije moguć ili nije odobren priključak na postojeću antenu te izvođenje radova kojima se osigurava nesmetan pristup, kretanje i rad osobama smanjene pokretljivosti,

              - radi promjene u svome dijelu nije dopušteno zadrijeti u one dijelove nekretnine koji su kao posebni dio u vlasništvu drugoga suvlasnika bez njegova odobrenja; ali taj će ipak morati trpjeti ono u vezi s tuđim prepravkom čime se bitno i trajno ne povređuje njegovo pravo na posebnom dijelu, a i ono što je umjesno kad se pravedno odvagnu svi interesi,

              - vlasnik posebnog dijela koji provodi promjene na svome dijelu dužan je dati primjerenu naknadu drugomu čija je prava time povrijedio i kad je taj bio dužan trpjeti tu povredu.

              (2) Ako je za promjenu namjene iz stavka 1. ovoga članka potrebna dozvola vlasti, drugi suvlasnici koji tu promjenu moraju trpjeti nisu ovlašteni uskratiti svoj pristanak kad je on potreban te odgovaraju za štetu koju bi prouzročili  svojom uskratom.

              (3) Što je u stavku 1. ovoga članka određeno za stanove i druge samostalne prostorije jednako vrijedi i za sve sporedne dijelove koji su njihovi pripadci, a ove se odredbe primjenjuju i u slučaju prijenosa sporednih dijelova koji služe jednom stanu, odnosno prostoriji na drugi stan, odnosno prostoriju.

              (4) Za svu štetu koju drugi suvlasnici pretrpe u svezi s promjenama koje je izvršio suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, ako je nisu bili dužni trpjeti, odgovara  im taj suvlasnik; više suvlasnika odgovaraju za tu štetu solidarno.

 

              Pozivajući se na navedene odredbe, prvostupanjski sud pobijanu presudu u bitnome obrazlaže time da tuženik niti jednim od izvedenih radova nije bitno promijenio vanjski izgled zgrade, kao i da je radove izvodio na dijelu nekretnine koji on koristi, dok se žalbeni navodi u odnosu na ovakve razloge prvostupanjske presude svode na tvrdnje da nije bilo mjesta primjeni čl. 82. ZVDSP-a, budući da stranke nisu uspostavile etažno vlasništvo na svojim suvlasničkim dijelovima, te da tuženik nije imao ovlaštenje tužitelja za izvođenje spornih radova.

 

              Neosnovana je žalbena tvrdnja da stranke, kao jedini suvlasnici nekretnine, nisu uspostavile etažno vlasništvo na pojedinim samostalnim dijelovima zgrade. Naime, između stranaka je nesporno ne samo to da su nakon izvođenja većeg dijela građevinskih radova one podjelile posjed po pojedinim etažama, na kojima je svaka nastavila sa izvođenjem radova prema svojim potrebama, već i da su se sporazumjele o vlasništvu svakog od njih na pojedinim dijelovima. Ovo proizlazi iz priloženih  isprava i to ugovora o pretvaranju suvlasništva na obiteljskoj stanbenoj zgradi u etažno vlasništvo, od 30. prosinca 1992 (list 110), te sudske nagodbe sklopljene kod Općinskog suda u Zagrebu od 7. veljače 1996. Ovom sudskom nagodbom, ali u bitnome na isti način i prethodnim ugovorom, stranke su se sporazumjele da tuženiku ima pripasti trosobni stan u visokom prizemlju kojem pripada kuhinja i konoba u podrumu, a tužitelju stan na prvom katu sa pripadajućim spremištem i ostavom u podrumu, te stan u potkrovlju. Ujedno su određeno navedeni i zajednički dijelovi zgrade kojima pripada i garaža u podrumu.

 

              Iz navoda stranaka i priloženog spisa Općinskog suda u Zagrebu  broj R1-2050/2004 proizlazi da je nakon toga, 2001. godine, tužitelj pokrenuo postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na pojedinim dijelovima zemljišta na kojima se nalazi predmetna zgrada. U odnosu na ovakav prvotni zahtjev za razvrgnuće treba primijetiti da se je između stranaka navedeno zemljište moglo podijeliti samo u postupku uređenja odnosa među suvlasnicima, ali ne i razvrgnućem suvlasništva. Tužitelj je tijekom navedenog vanparničnog postupka kasnije preinačio zahtjev zatraživši uređenje odnosa među suvlasnicima, da bi u konačnici  predložio razvrgnuće suvlasništva etažiranjem, a budući da su između stranaka bili sporni suvlasnički omjeri, sud je predlagatelja sa zahtjevom za razvrgnuće uputio na parnicu.

 

              Iz prethodno navedenog ne proizlazi da bi sudska nagodba stranaka o razvrgnuću uspostavom etažnog vlasništva u međuvremenu izgubila svoju djelatnost, već da je tužitelj (nepotrebno) pokrenuo sudski postupak radi razvrgnuća zbog poteškoća pri provedbi navedenog sporazuma o etažiranju  u zemljišnim knjigama.

 

              Dakle, ovaj drugostupanjski sud cijeni da su sudskom nagodbom od 7. veljače 1996.  godine stranke uspostavile etažno vlasništvo na posebnim dijelovima zgrade. Stoga je tuženik u skladu sa svojim ovlaštenjem  iz čl. 82. ZVDSP-a izvršio zahvate na dijelovima zgrade koji pripadaju njegovom stanu. Radi se o zahvatima na kružnim stepenicama, balkonu i loggi, pri čemu treba reći da tužitelj niti ne tvrdi da bi ovim zahvatima bio narušen vanjski izgled zgrade i njezina sigurnost, niti da bi ovim radovima na bilo koji način bili zahvaćeni  zajednički dijelovi zgrade ili posebni dijelovi koji su pripali tužitelju. Iz navedenih razloga žalba nije osnovana u dijelu koji se odnosi na navedene zahvate.

 

              Međutim, dvorišnu ogradu i pregradu u garaži, koja garaža je sudskom nagodbom definirano  kao zajednički dio zgrade, tuženik je postavio na dijelovima nekretnine na kojima  nije uspostavljeno njegovo etažno vlasništvo. Radi se o poslovima izvanredne uprave koje, bez suglasnosti tužitelja ili odluke suda u postupku uređenja odnosa među suvlasnicima, tuženik nije bio ovlašten poduzimati (čl. 41. ZVDSP-a). Stoga je u navedenom dijelu žalba uvažena, te je pobijana prvostupanjska presuda preinačena usvojenjem tužbenog zahtjeva.

 

              Odluka  o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br: 148/11-pročišćeni tekst i 25/13), te na ocijeni suda o podjednakom uspjehu stranaka u postupku.

 

Bjelovar, 2. veljače 2017.