Broj: Gž-1558/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

                            Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirca predsjednika vijeća, Dubravke Šimić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ede Švigira člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. D. iz P. (OIB: …), M. M. iz P. (OIB: …), R. Š. iz S. (OIB: …), J. Š. iz S., (OIB: ..), D. Š. iz S., (OIB: …),  svi zastupani po punomoćnici H. K. J., odvjetnici u S., protiv tuženika Grada S. (OIB: …), radi utvrđenja, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu od 17. lipnja 2016., broj Pst-428/13-37., u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

                            Prihvaća se žalba tuženika Grada S., preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu od 17. lipnja 2016., broj Pst-428/13-37. i sudi:

 

                            Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

                            "I. Utvrđuje se naspram tuženika da je tužiteljica pod 1. V. D. isključiva vlasnica za 1/9 dijela, tužiteljica pod 2. M. M. isključiva vlasnica za 1/9 dijela, tužitelj pod 3. R. Š. isključivi vlasnik za 1/9 dijela, tužitelj pod 4. J. Š. isključivi vlasnik za 3/9 dijela i tužitelj pod 5. D. Š. isključivi vlasnik za 3/9 dijela nekretnine označene kao čest .zem. 872/44Z.U.219 K.O. S., u naravi oranica, ukupne površine 1015 m2, pa je slijedom takvog utvrđenja dužan tuženik trpjeti da tužitelji od 1.- 5. temeljem ove pravomoćne presude u zemljišnim knjigama za K.O. S. zatraže i postignu upis prava vlasništva opisane nekretnine na svoje ime svaki za naprijed navedene idealne dijelove, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika, a i bez njegovog daljnjeg sudjelovanja.

 

                            II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima pod 1.-5. troškove ovog  postupka."             

 

Obrazloženje

 

                            Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužiteljica V. D. isključiva vlasnica za 1/9 dijela, tužiteljica M. M. isključiva vlasnica za 1/9 dijela, tužitelj R. Š. isključivi vlasnik za 1/9 dijela, tužitelj J. Š. isključivi vlasnik za 3/9 dijela i tužitelj D. Š. isključivi vlasnik za 3/9 dijela nekretnine označene kao kč.br. 872/44 u z.k. ul. 219 k.o. S., u naravi oranica, ukupne površine 1015 m2, pa je slijedom takvog utvrđenja tuženik dužan trpjeti da tužitelji temeljem ove presude u zemljišnim knjigama za k.o. S. zatraže i postignu upis prava vlasništva opisane nekretnine na svoje ime svaki za naprijed navedene idealne dijelove, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika, a i bez njegovog daljnjeg sudjelovanja (točka I. izreke); tuženik dužan naknaditi tužiteljima troškove postupka  u iznosu 41.188,79 kn (točka II. izreke).             

             

                            Protiv presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

                            Odgovor na žalbu nije podnesen.

             

                            Žalba je osnovana.

 

                            Tuženik je izjavio žalbu i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali ne navodi o kojoj se bitnoj povredi postupka radi.

 

                            Ispitujući pobijanu presudu povodom istaknutog žalbenog razloga, ovaj sud je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj  148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 – dalje: ZPP), jer su razlozi presude o odlučnim činjenicama proturječni navodima samih tužitelja, pa presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

                            Međutim, unatoč navedenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka, ovaj sud je sam, temeljem članka 373. a. točka 2. ZPP-a, na temelju izvedenih dokaza i činjenica koje su sami tužitelji iznijeli tijekom postupka, pa se smatraju nespornim, ocijenio da li su ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću.

 

                            Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su dosjelošću stekli pravo vlasništva na utuženim nekretninama uz istodoban zahtjev da im tuženik prizna to pravo te im izda zemljišnoknjižnu ispravu podobnu za upis njihovog prava vlasništva, a svoj tužbeni zahtjev temelje na dosjelošću stečenom pravu vlasništva preko zajedničkog prednika pok. J. Š., držeći ih i sami u posjedu nakon njegove smrti.

 

                            U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik spornih nekretnina uknjižen u 2/3 dijela Odlomak općine S., a u 1/3 dijela Odlomak općine K., da je tuženik pravni slijednik upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika, te da su tužitelji, odnosno njihovi pravni prednici, počev od zajedničkog pretka J. Š., oca tužitelja D. Š., a djeda, po ocu T., tužitelja V. D., M. M. i R. Š., a po ocu B., tužitelja J. Š., nalaze u poštenom posjedu predmetne nekretnine najkasnije od kraja 19. stoljeća.

 

                            Na temelju navedenog utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je do 6. travnja 1941. isteklo vrijeme potrebno za vanrednu dosjelost obzirom da se radi o zemljištu u državnom vlasništvu, u smislu pravnog pravila iz paragrafa 1472 bivšeg OGZ-a, odnosno da su prednici tužitelja posjedujući predmetne nekretnine 40 godina do 6. travnja 1941. stekli pravo vlasništva dosjelošću, pa je pobijanom presudom usvojio tužbeni zahtjev.

                            Zaključak prvostupanjskog suda da se prednici tužitelja nalaze u posjedu predmetnih nekretnina od kraja 19. stoljeća suprotan je iskazu samog tužitelja D. Š., sina pok. J. Š., zajedničkog pretka svih tužitelja, iz kojeg proizlazi da je njegov otac J. Š. dobio predmetnu nekretninu od općine K. dvije, tri ili nešto više godina prije rođenja tužitelja, kada je i stupio u posjed, a da je otac prije toga živio u S. i radio kao kuhar.

 

                            Tužitelj je saslušan na ročištu kod prvostupanjskog suda 2014., i tada je bio star 84 godine, iz čega proizlazi da je rođen 1930., pa kada je iskazao da je otac dobio u posjed predmetne nekretnine dvije, tri ili nešto više godina prije njegovog rođenja, proizlazi da je otac tužitelja mogao stupiti u posjed najranije sredinom dvadesetih godina 20. stoljeća, a ne koncem 19. stoljeća, kako zaključuje prvostupanjski sud.

 

                            Prema odredbi pravnog pravila paragrafa 1472. bivšeg Općeg građanskog zakonika za stjecanje vlasništva dosjelošću nekretnina u državnom, općinskom ili crkvenom vlasništvu, bio je propisan pošten posjed kroz četrdeset godina.

                           

                            Kako iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je prednik tužitelja dobio sporne nekretnine od općine K. najranije sredinom dvadesetih godina 20. stoljeća, kada je stupio u posjed, do 6. travnja 1941. nije protekao četrdesetogodišnji rok posjedovanja, pa nisu ostvarene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću.

 

                            Na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva sve do brisanja odredbe članka 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 - 8. 10. 1991., 9/92, 77/92 – dalje: ZOVO) nije se moglo steći dosjelošću.

 

                            Za dosjelost na nekretninama koje su bile u bivšem društvenom vlasništvu, vrijeme potrebno za dosjelost počelo je teći 8. listopada 1991., tj. od dana kada je stupio na snagu Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, pa se vrijeme od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. ne može uračunavati kao vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u bivšem društvenom vlasništvu.

 

                            Stoga na predmetnim nekretninama nije došlo do stjecanja vlasništva dosjelošću ni nakon 8. listopada 1991. jer do upuštanja tuženika u parnicu u ovoj pravnoj stvari kojim je osporio tužbeni zahtjev (9. travnja 2014.) nije protekao četrdesetogodišnji rok iz članka 159. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst).

 

                            Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti pa je žalba prihvaćena i prvostupanjska presuda preinačena, sukladno članku      373. a.  ZPP-a, te je odlučeno kao u izreci.

 

Slavonski Brod, 27. veljače 2017.