Broj: Gž-1077/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Kristini Pavičić-Sirotić, kao sucu pojedincu, u izvanparničnoj stvari predlagatelja A. L., OIB: ..., iz L., protiv protustranke A. L., OIB: ..., iz L., zastupanog po punomoćniku B. P., odvjetniku iz R., radi uređenja međe, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj R1-806/15-30 od 23. svibnja 2017., dana 18. rujna 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj R1-806/15-23 od 23. svibnja 2017.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda utvrđeno je presumirano povlačenje prijedloga za uređenje međa.

 

Protiv navedenog rješenja žalbu pravovremeno podnosi predlagatelj u osnovnom ističući da je tijekom predmetnog postupka podmirivao sve troškove koji su nastali, te da nikada nije niti rekao niti napisao da neće podmiriti troškove na koje je pozvan. Podneskom od dana 8. svibnja 2017. da je samo ukazivao da bi njegov brat trebao platiti troškove očevida i to kao osoba koja je izgubila spor. Tvrdi da je pobijano rješenje donijeto na njegovu štetu i uz svoju žalbu dostavlja dokaz o uplati predujma za izlazak suda na očevid u iznosu od 1.500,00 kn.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na daljnje postupanje.

 

Sa žalbom predlagatelja postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. u svezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u vezi sa paragrafom 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku.

Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

Žalba predlagatelja nije osnovana.

 

Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda predlagatelja, a dodatno pazeći na bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. u vezi sa paragrafom 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud ocjenjuje pobijano rješenje pravilno i zakonito.

 

Naime, predmetni postupak uređenja međa pokrenut je po prijedlogu predlagatelja a sve to radi uređenja međa između nekretnine u vlasništvu predlagatelja i to kčbr. 1066/ KO T. i kčbr. 1086/1 KO T. u vlasništvu protustranke.

 

Rješenjem suda od dana 15. ožujka 2017. (list 46 spisa) u pravcu uređenja međa između spornih nekretnina, pozvan je predlagatelj na uplatu predujma u iznosu od 1.500,00 kn za izlazak suda na očevid - lice mjesta, na kome očevidu su sporne međe trebale urediti, s tim da je predlagatelj upozoren da u koliko do dana očevida (19. svibnja 2017.) ne dostavi dokaz o uplati predujma na koji je pozvan, da se očevid neće održati.

Kako predlagatelj nije postupio po navedeno rješenju suda, očevid nije niti održan, nakon čega sud donosi pobijano rješenje smatrajući da je prijedlog predlagatelja povučen, uz obrazloženje u osnovnom da je predlagatelj bio dužan predujmiti trošak na koji je pozvan sve to sukladno paragrafu 283. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, a kako isto nije učinio, primjenom paragrafa 277. istoga Zakona da su se ostvarili uvjeti za donošenjem pobijanoga rješenja.

             

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 1/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 - dalje u tekstu:
ZV) uređuje izvanparnični postupak uređenja međa u čl. 103. kojim propisuje da se međa uvijek određuje po određenom redoslijedu kriterija. Međutim, neovisno o kriteriju koji se pritom primjenjuje (katastarski nacrt, sporazum susjeda, posljednji mirni posjed ili po pravičnoj ocjeni), istovremeno s donošenjem odluke o načinu uređenja međe sud mora na licu mjesta označiti među međašnim znakovima (čl. 103. st. 4. ZV), kako bi se time jasno označila granična crta između susjednih nekretnina.

 

Dakle, za provedbu izvanparničnog postupka uređenja međa sud nužno mora provesti uviđaj na licu mjesta kako bi se uređena međa označila međašnim znakovima jer u suprotnom ne bi mogli nastupiti pravni učinci uređenja međe u smislu čl. 103. st. 5. ZV-a.

 

Obzirom je predlagatelj pokrenuo postupak uređenja međa, sud ga je po pravilima o teretu dokazivanja rješenjem pozvao na predujmljivanje troškova postupka te ga je upozorio na posljedice propuštanja po nalogu suda. Iako uredno pozvan na dostavu dokaza o uplati predujma za izlazak suda na očevid, predlagatelj po rješenju suda do dana očevida nije postupio, prethodno obavijestivši sud podneskom od dana 9. svibnja 2017. o razlozima takva svoga postupanja - stava je da je njegov brat kao protustranka trebao predujmiti troškove na koje je on bio pozvan.

 

Suprotno žalbenim navodima predlagatelja, pravilan je zaključka suda prvoga stupnja da nepostupanje predlagatelja po rješenju suda od dana 15. ožujka 2017. ima za posljedicu presumirano povlačenje prijedloga, jer predlagatelj nije postupio po nalogu suda, jasno je naveo razloge svoga takva postupanja, pa je sud prvoga stupnja pravilno primijenio paragraf 277. st. 3. Zakona o sudskom vanparničnom postupku kada je donio pobijano rješenje.

 

Kraj navedenoga, okolnost da je predlagatelje uz svoju žalbu dostavio dokaz o uplati predujma za izlazak suda na očevid - predujam je uplaćen na dan sastavljanja žalbe, ne može ga u predmetnom slučaju dovesti u povoljniju pravnu i procesnu situaciju.

 

Uplaćeni predujam predlagatelju će biti vraćen a u koliko u predmetnom slučaju i dalje budu egzistirali uvjeti za uređenjem međa, zainteresirana strana pokrenut će novi izvanparnični postupak.

 

              Stoga, kako je prvostupanjski sud na, za ovaj spor, pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje su u žalbi ukazivale žaliteljice, a ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je žalbu žaliteljica odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl.380. st.2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Pula - Pola, 18. rujna 2017.