Broj: Gž-153/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

                              Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Mr. sc.  Zlatka Pirc predsjednika vijeća, te Irene Dikanović Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. S. iz S. B. (OIB: …), zastupane po punomoćniku I. Ž. odvjetniku u S. B., protiv tuženika Grada S. B. (OIB: …) i M. S. iz S. B. (OIB: …), radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbe tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Požegi od 4. prosinca 2015., poslovni broj P-283/2015-9., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

                              I. Odbija se žalba tužiteljice G. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi od 4. prosinca 2015., poslovni broj P-283/2015-9.

 

                            II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, a tuženik Grada S. B. sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu. 

 

Obrazloženje

 

                              Presudom suda prvog stupnja tužiteljica je odbijena s tužbenim zahtjevom kojim je tražila da se utvrdi da nije dopuštena ovrha Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 9. travnja 2012., poslovni broj Ovr-1212/12., te da se naloži tuženicima da joj nadoknade troškove parničnog postupka.

 

                            Istom presudom naloženo je tužiteljici da tuženiku Gradu S. B. nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 100,00 kn.

 

                            Protiv presude tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu zbog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13 – dalje: ZPP). Predlaže da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje ili preinači i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti. Traži trošak sastava žalbe.

                            Tuženik Grad S. B. se u odgovoru na žalbu protivi navodima žalbe. Predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi. Traži trošak odgovora na žalbu u visini sudske pristojbe za odgovor na žalbu.

 

                            Žalba nije osnovana.

 

                            Pravilno tužiteljica u žalbi navodi da je prilikom donošenja prvostupanjske presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer prvostupanjska presuda ne sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama.

 

                            Međutim, unatoč tome što je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ovaj sud ocjenjuje da se sve bitne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu jer je prvostupanjski sud izveo sve predložene dokaze.

 

                            U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno, a žalbenim navodima se ne osporava:

 

                            - da je pravomoćnim rješenjem o ovrsi od 26. travnja 2012., poslovni broj Ovr-1212/12., temeljem pravomoćne i ovršne presude prvostupanjskog suda od 21. prosinca 2010., poslovni broj P-1717/06-9., određena ovrha iseljenjem ovršenika, odnosno tuženika M. S., i predaja u posjed nekretnina upisanih u zk.ul. 123 k.o. Slavonski Brod u naravi kč. br. 2556 - zgrada, dio kč. br. 2558/1 i dio kč. br. 2558/3 ovrhovoditelju, odnosno tuženiku Gradu S. B.;

 

                            - da je tuženik M. S. pravomoćnom presudom prvostupanjskog sud odbijen s tužbenim zahtjevom u odnosu na tuženika Grad S. B., kojim je tražio da se utvrdi da je on na temelju Kupoprodajnog ugovora od 12. kolovoza 1999. stekao vlasništvo kč. br. 2556 - zgrade upisane u zk.ul. 123 k.o Slavonski Brod, te da je tuženik Grad S. B. dužan trpjeti da se on uknjiži u zemljišnim knjigama i posjedovnom listu kao vlasnik.

                             

                            Suprotno navodima žalbe, Rješenjem o izvedenom stanju od 19. srpnja 2013., Klasa: UP/I 361-03/12-04/411, Ur. broj 2178/01-10-13-13., nije utvrđeno da je tuženik M. S. izgradio objekt, a niti to proizlazi iz drugih dokaza u spisu.

 

                            Rješenjem o izvedenom stanju od 19. srpnja 2013., Klasa: UP/I 361-03/12-04/411, Ur. broj 2178/01-10-13-13. ozakonjena je jednostavna zgrada-poslovnog sadržaja - prodajni prostor s kuhinjom i pomoćnim prostorom i natkrivena terasa (P), tlocrtnih gabarita 8,70x5,70 +(66,27x0,25) = 66,58 m².

 

                            Dakle, navedenim Rješenjem je legalizirana građevina, ali tim nije  odlučeno o pravu vlasništva tuženika M. S. na toj nekretnini, kako se to pogrešno tvrdi u žalbi.

 

                            Člankom 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj 86/12) izričito je propisano da rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojemu je ta zgrada izgrađena.

 

                            Iz iskaza tužiteljice, a ni tuženika M. S. ne može se zaključiti da je tuženik M. S. izgradio poslovni objekt nakon što je 12. kolovoza 1999. ovaj objekt kupio od D. i J. S.

 

                            Naime, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je njezin suprug M. S. 1999. kupio predmetnu nekretninu, te da je u vrijeme kupnje to bio poslovni prostor koji je predstavljao zgradu, a objekt je bio izgrađen od fasadne cigle, površine 76 m2 i bio je zapušten; da su nakon kupnje ona i suprug uredili krovište, promijenili stolariju i uredili sanitarni čvor, te su prostor opremili sa opremom; da su ulaganja vršili sve do pokretanja ovršnog postupka i iznosila su oko 300.000,00 kn; da je ona novac za kupnju ove nekretnine dobila darovanjem od svog oca, a potom je taj novac darovala suprugu kako bi kupio ovu nekretninu; da joj je poznato da je tuženik M. S. izgubio spor protiv tuženika Grada S. B. za utvrđenjem prava vlasništva i da je pravomoćnom presudom naloženo njegovo iseljenje iz predmetne nekretnine; da joj je još prilikom kupnje nekretnine bilo poznato da se u zemljišne knjige ne može upisati pravo vlasništva zbog neriješenog zemljišnoknjižnog stanja.

 

                            Tuženik M. S. u bitnom iskazuje kao tužiteljica samo navodi da je u objekt uložio oko 500.000,00 kn, te posebno ističe da je sa tuženikom Gradom S. B. sklopio Ugovor o zakupu zemljišta na kojem se nalazio ovaj poslovni prostor.

 

                            Dakle, netočno se u žalbi tvrdi da je tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka dokazala da je poslovni prostor izgrađen za vrijeme trajanja braka, te da je ova nekretnina vlasništvo nje i tuženika M. S.

 

                            Poslovni prostor je kupio M. S. od D. i J. S. temeljem Kupoprodajnog ugovora od 12. kolovoza 1999., ali ovaj Kupoprodajni ugovor nije valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva u odnosu na tuženika Grad S. B., jer je tako pravomoćno presuđeno presudom prvostupanjskog suda od 21. prosinca 2010., poslovni broj P-1717/06-9., a uređenje ovog objekta, kako to opisuju tužiteljica i tuženik M. S., ne može se smatrati gradnjom novog objekta u smislu članka 152. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst - dalje: ZV).

 

                            Tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka nije predlagala dokaze  temeljem kojih bi dokazivala da su tuženik M. S. i ona, nakon sklapanja Kupoprodajnog ugovora od 12. kolovoza 2008., izgradili novi objekt. 

 

                            Osim toga, tuženiku M. S., ali i tužiteljici je bilo poznato još prilikom kupnje da se ovaj objekt nalazi na zemljištu koje je u vlasništvu tuženika Grada S. B., zbog čega je tuženik M. S. s tuženikom Gradom S. B. i sklopio Ugovor o zakupu zemljišta, što je izričito priznao u svom iskazu u ovom postupku, a što je utvrđeno i u pravomoćnoj presudi poslovni broj P-1717/06-9. (stranica 6. presude P-1717/06-9.), pa iz navedenog proizlazi i da su izgradili novu građevinu, ne bi bili pošteni graditelji i ne bi mogli steći vlasništvo nekretnine građenjem jer je člankom 154. stavak 1. ZV propisano da ako graditelj nije pošten, zgrada je pripala vlasniku zemljišta i kad nije bez odgode zabranio gradnju.

 

                            Pored svega navedenog treba ukazati da je sama tužiteljica iskazala da je novac za kupnju predmetne nekretnine darovala tuženiku M. S., pa stoga nikako ne može biti suvlasnica predmetne nekretnine.

 

                            Suprotno navodima žalbe, članak 128. stavak 1. točka 3. Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" broj 76/07., 38/09., 55/11., 90/11. i 50/12.) nije relevantan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari jer se u ovom predmetu utvrđuje postojanje suvlasništva tužiteljice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a ovim člankom se ne utvrđuje pravo vlasništva, već se samo propisuje obveza jedinice lokalne samouprave da na zahtjev vlasnika zemljišta, odnosno građevine, po tržišnoj cijeni prodaju bez provedbe javnog natječaja zemljište koje čini građevnu česticu zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju na temelju posebnog zakona kojim se uređuje ozakonjenje nezakonitih zgrada.

 

                            Slijedom navedenog proizlazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice za proglašenjem ovrhe nedopuštenom u cijelosti neosnovan.

 

                            Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. i članku 155. stavak 1. ZPP-a, a što se navodima žalbe posebno ni ne osporava.                            

             

                            Zbog svega navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 373 a. ZPP-a.

 

                            Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe jer sa njom nije uspjela, a tuženik Grad S. B. sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu jer ta postupovna radnja nije bila potrebna, sukladno članku 166. stavku 1. u vezi članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a.

             

                            Radi izloženog odlučeno je kao u izreci presude.             

 

Slavonski Brod, 16. listopada 2017