Broj: Kž-123/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Piškorca kao predsjednika vijeća te Antonije Bagarić i Darka Domšića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Dalile Jurić, u kaznenom predmetu protiv optuženika A. T., zbog kaznenog djela iz čl. 302. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika A. T. protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj K-146/15-18 od 26. veljače 2016., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Prihvaća se žalba optuženika A. T., preinačuje se pobijana presuda i izriče da se, na temelju čl. 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku

 

optuženik A. T., OIB: …, sin I. i M. rođ. K., rođen … godine u Z., sa prebivalištem u V., državljanin RH, liječnik specijalist ginekolog, zaposlen u privatnoj ginekološkoj ordinaciji sa mjesečnom plaćom od oko 8.000,00 kn, oženjen, otac troje djece, sa završenim Medicinskim fakultetom, specijalizacijom iz ginekologije i tri postdiplomska studija

 

o s l o b a đ a   o p t u ž b e

 

              da je dana 01. ožujka 2013. godine u V., u svojoj privatnoj ginekološkoj ordinaciji dr. A. T. kao specijalist ginekolog i opstetričar, unatoč tome što je utvrdio da je dijete S. F., rođena 1999. godine, trudna 9 tjedana, iako svjestan da je S. F. dijete i da je utvrđenjem njezine trudnoće utvrdio i radnje počinjenja kaznenog djela na štetu djeteta, isto nije prijavio nadležnim službama,

 

              dakle, kao odgovorna osoba nije prijavio počinjenje kaznenog djela za koje je saznao obavljajući svoju dužnost, a radi se o kaznenom djelu za koje pokretanje kaznenog postupka nije prepušteno privatnoj tužbi ili progonu po prijedlogu,

 

              čime bi počinio kazneno djelo protiv pravosuđa – neprijavljivanje počinjenog kaznenog djela iz čl. 302. st. 2. Kaznenog zakona.

 

              Na temelju čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. istoga Zakona te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

             

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Općinski sud u Vukovaru po sucu pojedincu proglasio je krivim opt. A. T. zbog kaznenog djela neprijavljivanja počinjenog kaznenog djela iz čl. 302. st. 2. Kaznenog zakona (KZ/11), za koje djelo ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci. Na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 1 godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) optuženik je dužan na ime troškova kaznenog postupka platiti paušal u iznosu od 1.000,00 kn.

 

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju I. P., odvjetniku iz V., zbog svih žalbenih razloga, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe, odnosno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

 

Odgovor na žalbu podnijela je zamjenica Općinskog državnog odvjetnika u Vukovaru, sa prijedlogom da se podnesena žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

Zamjenik Županijske državne odvjetnice u Bjelovaru je podneskom pod brojem KŽ-DO-110/16, na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, nakon razgledanja vratio spis sudu.

 

Žalba je osnovana.

 

Osnovano se u žalbi optuženika ističe da je na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon, jer kao specijalist ginekolog u svojoj privatnoj ginekološkoj ordinaciji, nema svojstvo odgovorne osobe u smislu čl. 87. st. 6. KZ/11 pa ne može biti počinitelj kaznenog djela iz čl. 302. st. 2. KZ/11.

 

Naime, optuženiku se stavlja na teret da kao specijalist ginekolog i opstetričar u svojoj privatnoj ginekološkoj ordinaciji, unatoč tome što je pregledom utvrdio da je dijete S. mlljt. F., rođena … godine, trudna 9 tjedana, iako svjestan da je S. dijete i da je utvrđenjem njezine trudnoće utvrdio i počinjenje kaznenog djela na štetu djeteta, isto nije prijavio nadležnim službama. Na opisani način optuženik, kao odgovorna osoba, nije prijavio počinjenje kaznenog djela za koje je saznao obavljajući svoju dužnost, a radi se o kaznenom djelu za koje pokretanje kaznenog postupka nije prepušteno privatnoj tužbi ili progonu po prijedlogu, čime je počinio kazneno djelo neprijavljivanja počinjenog kaznenog djela iz čl. 302. st. 2. KZ/11.

 

Bitno obilježje terećenog kaznenog djela je da počinitelj ima svojstvo odgovorne osobe, a to je, po čl. 87. st. 6. KZ/11 fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je izričito ili stvarno povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne osobe ili državnih tijela ili tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

 

U postupku je nesporno utvrđeno da je optuženik specijalist ginekolog, koji liječničko zvanje obavlja privatnom praksom u privatnoj ginekološkoj ordinaciji, koja nema svojstvo pravne osobe niti se upisuje u sudski registar nadležnog trgovačkog suda.

 

Zakon o liječništvu (NN 121/03, 117/08) u čl. 16. propisuje da liječničko zvanje liječnik može obavljati u radnom odnosu ili u privatnoj praksi. Liječnik u radnom odnosu obavlja liječničko zvanje u zdravstvenoj ustanovi, u trgovačkom društvu, odnosno kod druge pravne osobe koja obavlja zdravstvenu djelatnost ili kod drugog liječnika koji obavlja privatnu praksu. Liječnik obavlja liječničko zvanje privatnom praksom u vlastitom ili u zakupljenom prostoru.

 

Odredbom čl. 6. Zakona o liječništvu propisani su opći uvjeti za obavljanje liječničke djelatnosti, a to su, između ostalog, upis u Imenik liječnika Hrvatske liječničke komore, koja liječniku daje odobrenje za samostalan rad (licencu).

 

Zakon o zdravstvenoj zaštiti (NN 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 154/11, 12/12, 35/12, 70/12, 144/12, 82/13, 159/13, 22/14, 154/14 i 70/16) u čl. 35. propisuje da zdravstvenu djelatnost obavljaju zdravstvene ustanove, trgovačka društva i privatni zdravstveni radnici, pod uvjetima određenim zakonom, time da doktor medicine i doktor stomatologije obavljaju privatnu praksu u privatnim ordinacijama (čl. 146. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti).

 

Odredbom čl. 148. st. 1. istoga Zakona propisano je da se zahtjev za obavljanje privatne prakse podnosi ministarstvu koje rješenjem utvrđuje da su ispunjeni uvjeti za obavljanje privatne prakse.

 

Dakle, niti iz jedne odredbe citiranih Zakona ne proizlazi da bi privatna liječnička ordinacija imala svojstvo pravne osobe pa tako niti liječnik koji liječničko zvanje obavlja u privatnoj praksi i privatnoj ordinaciji ne može imati svojstvo odgovorne osobe u smislu čl. 87. st. 6. KZ/11.

 

Stoga se u žalbi ispravno ističe da optuženik nema potrebno svojstvo odgovorne ni službene osobe da bi mogao biti počinitelj kaznenog djela iz čl. 302. st. 2. KZ/11.

 

Obrazloženje državnog odvjetnika u odgovoru na žalbu da je liječnik koji obavlja privatnu praksu odgovorna osoba, jer je kao takav definiran u Zakonu o liječništvu, nije prihvatljivo, budući su odredbom čl. 1. navedenog Zakona, na koju se poziva državni odvjetnik, propisani opći uvjeti za obavljanje liječničkog zvanja, koji u stručnom smislu izjednačuju liječnike u radnom odnosu i sa privatnom praksom. Međutim, državni odvjetnik iz navedene odredbe izvodi pogrešan zaključak da se liječnik koji samostalan rad obavlja kroz privatnu ginekološku ordinaciju ima smatrati odgovornom osobom, budući privatna praksa u privatnoj ordinaciji nema svojstvo pravne osobe niti opći uvjeti za obavljanje liječničkog zvanja propisani u čl. 1. Zakona o liječništvu, ne daju privatnoj ordinaciji status pravne osobe, iz kojega bi onda proizlazilo svojstvo optuženika kao odgovorne osobe u smislu čl. 87. st. 6. KZ/11.

 

Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu optuženika i pobijanu presudu preinačiti na način da se optuženik, na temelju čl. 453. toč. 1. ZKP/08, oslobađa optužbe, čime je sanirana, na njegovu štetu ostvarena, povreda kaznenog zakona, na koju je u žalbi opravdano ukazano.

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08, presuđeno je kao u izreci.

 

Bjelovar, 15. rujna 2016.