Broj: Kž-199/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sutkinje Antonije Bagarić kao predsjednice vijeća, te suca Mladena Piškorec i sutkinje Dajane Barberić-Valentić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Tomić, u kaznenom predmetu protiv opt. G. P. i dr., zbog  kaznenih djela iz čl. 215. st. 1. i dr. Kaznenog zakona (KZ/11), odlučujući o žalbi opt. G. P., protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj 31.K: K-142/2015-39 od 1. prosinca 2015., u sjednici vijeća održanoj 13. listopada 2016., 

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se žalba opt. G. P., a povodom te žalbe po službenoj dužnosti i u odnosu na opt. P. F., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem.

 

Obrazloženje

                        

              Pobijanom presudom proglašeni su krivi opt. G. P. zbog kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. KZ/11 za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci i 2 kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 za koja su utvrđene kazne zatvora u trajanju od 8 i 6 mjeseci, te osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, a opt. P. F. zbog kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci uz izricanje uvjetne osude tako da se kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu od 2 godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (ZKP) ošt. D. B. s imovinskopravnim zahtjevom upućen je u parnicu. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a svaki od optuženika dužan je platiti paušalnu svotu u iznosu od po 500,00 kn.

 

              Protiv presude podnio je žalbu  opt. G. P. po branitelju G. M., odvjetniku iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenim sankcijama, s prijedlogom da se presuda ukine i predmet uputi na ponovno suđenje ili da se preinači i optuženika oslobodi kaznene odgovornosti.

              Odgovor na žalbu  podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba odbije i prvostupanjska presuda u cijelosti potvrdi.

 

              Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru koje ga je vratilo dopisom broj KŽ-DO-178/16 od 12. rujna 2016.

 

              Žalba opt. G. P. je osnovana.

 

              U pravu je žalba kada u odnosu na kazneno djelo dovođenja u opasanost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. KZ/11 ističe da je sud optuženika „osudio za postupanje koje kao takvo činjenično i pravno opisano niti ne predstavlja kazneno djelo“, naravno predmetno kazneno djelo.

             

              Izrekom presude optuženici su činjenično proglašeni krivim da su „znajući da će time ugroziti tjelesni integritet D. B. i K. B. koji su se nalazili u osobnom automobilu...“ opt. G. P. sa metalnom sjekirom, a opt. P. F. sa drvenim štapom, potrčali prema osobnom automobilu i kada su se približili na nekoliko metara opt. P. F. bacio štap koji je razbio stražnje lijevo prozorsko staklo, a opt. G. P. bacio sjekiru koja se zabila u metalni prag ispod vozačevih vrata.

             

              Prema ovakvom činjeničnom opisu u izreci presude sud dakle nedvojbeno utvrđuje da su opisane radnje poduzete radi tjelesnog ugrožavanja točno određenih osoba, D. B. i K. B., koji su se nalazili u osobnom automobilu.

 

              Po stajalištu ovoga suda i ustaljenom shvaćanju sudske prakse kada se konkretna opasnost izaziva za život ili tijelo točno određene osobe ili više osoba tada se ne može raditi o kaznenom djelu dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. KZ/11.

 

              Naime, za postojanje toga kaznenog djela potrebno je da se izazove konkretna opasnost takvom općeopasnom radnjom ili sredstvom koja sama po sebi predstavlja opasnost za život ili tijelo ljudi, dakle za veći broj osoba ili i jedne (dvije) ali individualne neodređene osobe.

 

              Bacanje metalne sjekire, kako i drvenog štapa, prema osobnom automobilu u kome su se nalazili D. B. i K. B. radi ugrožavanja njihovog tjelesnog integriteta ne predstavlja općeopasnu radnju kojom se izaziva opasnost za tijelo ljudi. Takvo postupanje nema karakter općeopasne radnje jer je bilo izravno usmjereno na obračun sa dvije točno određene osobe. U takvom slučaju može se raditi o nekom drugom kaznenom djelu, zavisno o zaštitnom objektu koji se namjerava ugroziti ili povrijediti, no fizički napad na točno određenu osobu ili objekt ne može predstavljati općeopasnu radnju.

 

              Prihvaćena je stoga žalba opt. G. P. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu postojanja kaznenog djela iz čl. 215. st. 1. KZ/11 i prvostupanjska  presuda u cijelosti ukinuta, za predmetno kazneno djelo i u odnosu na opt. P. F. primjenom odredbe čl. 479. ZKP-a, dok je za kaznena djela prijetnje, zbog kojih je proglašen krivim opt. G. P., ukidanje posljedično jer pravilnost odluke o kazni za ta djela zavisi od vrste odluke za djelo koje je dovelo do ukidanja presude.

 

              Sud će u novom postupku, pred drugim sucem pojedincem, ponovno izvesti sve potrebne dokaze i njihovom ocjenom sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP-a, vodeći računa o stajalištima iznesenom u obrazloženju ove odluke, utvrditi da li u radnjama optuženika, kako im se postojećom optužnicom stavlja na teret, imajući pritom u vidu odredbu čl. 13. ZKP-a, postoje obilježja i kojih kaznenih djela, te će sukladno tome donijeti novu pravilnu odluku.

 

              Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci (čl. 479.,  i čl. 483. st. 1. i čl. 484. st. 1. ZKP-a).

 

Bjelovar, 13. listopada 2016.