Broj: Kž-253/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Piškorca kao predsjednika vijeća te Antonije Bagarić i  Dajane Barberić-Valentić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Tomić, u kaznenom predmetu protiv optuženika I. K., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku i optuženika I. K. protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj K-495/2015-19 od 15. rujna 2016., u sjednici vijeća održanoj 8. prosinca 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Žalbe državnog odvjetnika i optuženika I. K. odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom Općinski sud u Osijeku, po sucu pojedincu, proglasio je krivim opt. I. K. zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11), za koje djelo ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci. Na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 1 godine ne počini novo kazneno djelo.

 

              Na temelju čl. 77. st. 6. KZ/11  od optuženika se neće oduzeti imovinska korist, jer je neznatna.

 

              Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP) optuženiku je naloženo da plati troškove kaznenog postupka u iznosu od 55,50 kn i sudski paušal u iznosu od 500,00 kn.

 

              Protiv te presude žalbu je podnijela zamjenica Općinske državne odvjetnice u Osijeku zbog odluke o kazni, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik osudi na strožu kaznu.

 

              Žalbu je podnio i optuženik po branitelju M. L., odvjetniku iz O. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe, odnosno da se ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

              Zamjenica Županijske državne odvjetnice u Bjelovaru je dopisom pod brojem KŽ-DO-225/16 na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a, nakon razgledanja vratila spis sudu.

 

              Žalbe nisu osnovane.

 

              Neosnovano se optuženik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog  postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, ističući da je izreka presude proturječna razlozima, jer obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na kvalifikatorno obilježje djela, niti je u izreci presude opisano drsko postupanje optuženika.

 

              Drugostupanjski sud postojanje istaknutih  povreda postupovnih odredbi nije našao, jer su u činjeničnom supstratu izreke prvostupanjske presude opisana sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela, odnosno način i okolnosti pod kojima je otuđena tuđa pokretna stvar, tako da je presuda potpuno razumljiva i može se ispitati. Također treba reći da su razlozi suda o odlučnim činjenicama u obrazloženju pobijane presude potpuno jasni i određeni, jer je sud dao prihvatljive i razumljive razloge zbog kojih je način postupanja optuženika ocijenio osobito drskim.

 

              Iz navedenih razloga ovaj sud smatra da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje se poziva optuženik, a niti koju drugu postupovnu povredu iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP-a, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i tzv. posredne povrede kaznenog zakona, koja proizlazi iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik ukazuje na pogrešan zaključak suda o  njegovom drskom postupanju, smatrajući da uzimanje torbice iz košare na stražnjem dijelu bicikla kojim je upravljala oštećenica, ne predstavlja nikakvu drskost, već se radi o uobičajenom postupanju prilikom izvršenja radnje protupravnog oduzimanja tuđe pokretne stvari.

 

              Nasuprot istaknutim žalbenim prigovorima, ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud ispravno način otuđenja ženske torbice iz košare na stražnjem dijelu bicikla, tijekom  vožnje oštećenice na biciklu, označio osobito drskim načinom protupravnog oduzimanja tuđe pokretne stvari.

 

              Naime, optuženik je, vozeći se na biciklu, prišao oštećenici, koja je također upravljala biciklom, s leđa i iznenada uzeo njenu torbicu iz košare na stražnjem dijelu bicikla, što oštećenica nije mogla očekivati. Upravo taj faktor prikradanja optuženika s leđa oštećenici  i iznenađenja, odlučan je kod ocjene o postupanju počinitelja s osobitom drskosti.

 

 

Osim toga, sve se događalo tijekom vožnje optuženika i oštećenice na biciklima u prometu te je postupanje optuženika u tolikoj mjeri bilo iznenadno i neočekivano za oštećenicu da se nedvojbeno radi o osobito drskom načinu oduzimanja tuđe pokretne stvari,  koji nije uobičajen za kazneno djelo krađe, kako je to pravilno utvrdio i argumentirano obrazložio prvostupanjski sud.

 

              S tim u vezi potpuno su bespredmetni žalbeni navodi optuženika da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom djelu u smislu čl. 33. KZ/11, jer niti jedan od elemenata iz opisa tzv. beznačajnog djela, u bezobzirnom i drskom postupanju optuženika, nije ostvaren.

 

              Drugostupanjski sud, dakle, smatra da je činjenično stanje opisano izrekom pobijane presude pravilno i u potpunosti utvrđeno, koje utvrđenje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, a na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim za kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 2. KZ/11.

 

              Iako se u žalbi optuženika posebno ne obrazlaže žalbena osnova odluke o kazni, ovaj sud je bio dužan ocijeniti primjerenost i opravdanost izrečene kazne i uvjetne osude, sukladno čl. 478. ZKP-a, kao i povodom žalbe  državnog odvjetnika koji, obzirom na težinu i način počinjenja predmetnog kaznenog djela, smatra neprimjerenim izricanje uvjetne osude.

 

              Ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od značaja za vrstu i visinu kazne, cijeneći kao olakotno dosadašnju neosuđivanost optuženika,  koji je otac dvoje djece, teške imovinske i obiteljske prilike u kojima je živio, skrbeći i o bolesnim roditeljima, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenja djela, kada je dobrovoljno vratio otuđene stvari oštećenici i izrazio iskreno žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, dok posebnih otegotnih  okolnosti na strani optuženika sud nije našao.

 

              Stoga su neprihvatljivi žalbeni navodi državnog odvjetnika o potrebi strožeg kažnjavanja optuženika, jer i ovaj sud smatra da se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u konkretnom slučaju može ostvariti i bez izvršenja izrečene kazne zatvora u trajanju od 6 mjeseci, odnosno izricanjem uvjetne osude sa rokom provjeravanja od 1 godine, na koji način je omogućeno optuženiku da korigira svoje ponašanje i više ne čini takva ni slična kaznena djela, jer u protivnom može doći do opoziva uvjetne osude i izvršenja kazne zatvora na koju je osuđen.

 

              Iz navedenih razloga žalbe državnog odvjetnika i optuženika ocijenjene su neosnovanim te je presuđeno kao u izreci (čl. 482. ZKP-a).

 

Bjelovar, 8. prosinca 2016.