Broj: Kž-350/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u  Varaždinu kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Stanke Vuk-Pintarić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženika D. M., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj 39 K-999/2016-18 od 6. lipnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 22. kolovoza 2017.,

r i j e š i o   j e

              Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku te se pobijana presuda ukida i predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

              Pobijanom presudom suda prvoga stupnja je na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZKP/08) stavljena izvan snage presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-29/2015-2 od 2. veljače 2015. kojom je prihvaćen kazneni nalog Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, a optuženik D. M. je na temelju čl. 453. t. 1.  ZKP/08 oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11 na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude, slijedom čega je na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem, dok je na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenica S. M. s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

              Protiv te presude je Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku (u daljnjem tekstu: ODO) pravovremeno podnijelo žalbu zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. t. 1. ZKP/08 s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              Optuženik je putem branitelja I. P., odvjetnika iz O., u odgovoru na žalbu osporio žalbenu argumentaciju državnog odvjetnika i predložio nadležnom županijskom sudu da predmetnu žalbu odbije kao neosnovanu te potvrdi presudu suda prvoga stupnja.

U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-367/17-2 od 14. kolovoza 2017. isti vratio ovom drugostupanjskom sudu.

              Žalba je osnovana.         

              Prvostupanjski sud donio je pobijanu oslobađajuću presudu jer smatra da djelo koje se optuženiku D. M. stavlja na teret nije kazneno djelo s obzirom da činjenični opis ne sadrži sva zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11 i to poradi toga što u njemu nije navedena optuženikova namjera ustrašivanja ili uznemiravanja oštećenice.

              ODO s pravom žalbom osporava naprijed iznijeto stajalište prvostupanjskog suda. Naime, kako se utemeljeno ističe u predmetnom pravnom lijeku, iako u činjeničnom opisu inkriminiranog kaznenog djela nije izrijekom naznačena namjera optuženika, kao njegov subjektivni odnos prema djelu, iz konkretnog činjeničnog supstrata nedvojbeno proizlazi s kojim je ciljem on izrekao navedene riječi. Radi se o tome da iz značenja izrečenih riječi („Završit ćeš na traumatologiji, bit će mrtvih!“) koje eksplicitno upućuju na mogućnost fizičke ugroze, odnosno ugrožavanja života i tijela drugoga, kao i kontekst u kojem su izrečene, nedvojbeno proizlazi i namjera optuženika koja je zasigurno bila usmjerena na zastrašivanje oštećenice, budući da citirane riječi predstavljaju ozbiljnu prijetnju za njezin fizički integritet. Osim toga zakonski opis kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11, kako ispravno primjećuje državni odvjetnik, podrazumijeva da počinitelj drugome ozbiljno prijeti da će ga usmrtiti ili teško tjelesno ozlijediti, dok cilj postupanja počinitelja nije izrijekom naveden kao zakonsko obilježje ovog kaznenog djela (za razliku kaznenog djela iz čl. 139. st. 1. KZ/11 u kojem je izričito propisano da cilj ozbiljne prijetnje mora biti ustrašivanje ili uznemiravanje osobe kojoj je prijetnja upućena). U zakonskom opisu kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 nabrojani su svi modaliteti ozbiljnih prijetnji koji su sami po sebi takvi da ukazuju da namjera počinitelja ne može ni biti usmjerena na što drugo, osim na zastrašivanje osobe kojoj se u izgled stavlja neko od opisanih zala. Ovakvo pravno stajalište u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Prema tome kod kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 za njegovu opstojnost nije nužno da se u činjeničnom opisu djela izrijekom naznači optuženikova namjera zastrašivanja ili uznemiravanja, već je dovoljno konkretizirati ozbiljnu prijetnju kako bi se moglo ocijeniti je li ona svojim sadržajem i okolnostima pod kojima je izražena objektivno podobna izazvati osjećaj straha, osobne ugroženosti i nesigurnosti u osobe kojoj je upućena, pa ako je tome tako, tada se i bez izričitog navođenja ujedno podrazumijeva da je počinitelj postupao upravo s tom namjerom.

              Slijedom iznijetih razloga valjalo je prihvatiti žalbu ODO zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. t. 1. ZKP/08 i na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

              U  ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će iznova provesti do sada izvedene dokaze, po potrebi provest će i druge dokaze, te će potom na temelju savjesne i brižljive ocjene cjelokupnog dokaznog materijala pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje u pogledu postojeće inkriminacije te uz uvažavanje pravnog stava izraženog u ovom rješenju donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku za koju će prezentirati uvjerljive i argumentirane razloge, sukladno obvezi iz čl. 459. st. 5. ZKP/08.

U Varaždinu, 22. kolovoza 2017.