Broj: Kž 238/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. I. P., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 10. ožujka 2017. broj K-17/17, u sjednici održanoj 28. rujna 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba optuženika I. P. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom je presudom, opt. I. P. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11, pa je na temelju citirane zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci. Primjenom čl. 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru od 13. rujna 2016. do 10. ožujka 2017. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženiku je naloženo podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu od 3.300,00 kuna i paušalnu svotu u iznosu od 300,00 kuna, dok će se visina ostaloga troška odrediti naknadno, posebnim rješenjem.

 

              Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik, putem branitelja N. G., odvjetnika iz Z., zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženiku izreći blažu kaznu.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

              Žalba je neosnovana.

 

              Žalitelj nije uz pravu kada tvrdi kako je „ ... sud prvog stupnja nedovoljno cijenio utvrđene olakotne okolnosti, dok je precijenio otegotnu okolnost osuđivanosti ...“.

 

Optuženik zanemaruje kako odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela, a optuženik je proglašen krivim što je  oštećeniku nanio tešku tjelesnu ozljedu, u vidu rane razderotine na mekom oglavku čeonotjemeno, duljine 5 cm s okolnim krvnim podljevom i prijelomom kostiju svoda lubanje čeonotjemeno s utisnućem ulomaka u području sagitalnog sinusa.

 

              Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

 

              Prvostupanjski sud je, pravilno, olakotnim cijenio iskreno i detaljno priznanje, čime je optuženik doprinio brzini i ekonomičnosti vođenja kaznenog postupka, te njegovo izraženo žaljenje, kao i činjenicu da se, prema izvacima iz Prekršajne evidencije, radi o neosuđivanoj osobi. Otegotnim je sud, pravilno, cijenio dosadašnju osuđivanost optuženika i to na kaznu zatvora u trajanju trinaest godina i šest mjeseci. Žalitelj, međutim, zanemaruje da je prvostupanjski sud, jasno, naglasio kako osuđivanost optuženika treba promatrati u kontekstu činjenice da je od pravomoćnosti ranije presude proteklo gotovo petnaest godina.

 

Nasuprot tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne.

 

Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 47. KZ/11), te o svrsi kažnjavanja (čl. 41. KZ/11), kaznom zatvora u trajanju osam mjeseci izrazit će se društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela.

 

              Odmjerenom kaznom ispuniti će se zahtjevi kako generalne, tako i specijalne prevencije.

 

              Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              Stoga je primjenom čl. 482. ZKP/08 trebalo odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 28. rujna 2017.