Broj: Kž-417/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Zdravka Pintarića i Vlaste Patrčević Marušić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Tvarog, u kaznenom predmetu protiv opt. S. K. zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj K-563/15-25 od 13. ožujka 2017., u sjednici održanoj 3. listopada 2017.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan protiv opt. S. K. presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-563/15 od 17. studenog 2015., te je temeljem čl. 452. toč. 4. ZKP/08 protiv opt. S. K. odbijena optužba radi kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskog sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje, koje je spis vratilo uz podnesak broj KŽ-DO-438/17-2 od 26. rujna 2017.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik kada presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP/08 s tvrdnjom da je sud prvog stupnja povrijedio propise kaznenog postupka u pitanju postoji li optužba ovlaštenog tužitelja ili prijedlog oštećenika za progon, koju tvrdnju obrazlaže s navođenjem da se u konkretnom slučaju nije mogla primijeniti odredba iz čl. 49. ZKP/08 jer "…nasljednik oštećenika u konkretnom slučaju ne može podnijeti prijedlog za progon, s obzirom da je isti već podnijet po oštećenici podnošenjem kaznene prijave, niti pak može dati izjavu da nastavlja postupak, s obzirom da se kazneni postupka vodi povodom optužnice državnog odvjetnika koji je ovlašteni tužitelj a ne temeljem privatne tužbe oštećenika ili optužnice oštećenika koji bi preuzeo kazneni progon nakon odustanka državnog odvjetnika od optužbe". 

Naime, predmetnom optužnicom državnog odvjetnika optuženik se tereti za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, počinjenog na štetu M. H., za koje kazneno djelo se sukladno čl. 139. st. 4. KZ/11 progoni po prijedlogu ovlaštene osobe, koji prijedlog je i podnesen u zakonskom roku od strane M. H.. Nadalje, M. H. je tijekom postupka, u fazi zakazane rasprave, umrla i to dana 5. listopada 2016., nakon čega je sud prvog stupnja dopisom od 23. studenog 2016. poučio odnosno uputio V. J., kćerku M. H., o mogućnosti davanja izjave u smislu čl. 49. ZKP/08, koji dopis je V. J. primila 2. prosinca 2016., s time da je dana 9. veljače 2017. preporučeno na poštu predala podnesak naslovljen na prvostupanjski sud koji sadrži izjavu da nastavlja kazneni postupak protiv optuženika.

S obzirom da je V. J. izjavu da postupak nastavlja podnijela izvan zakonskog roka od tri mjeseca koji je propisan čl. 49. ZKP/08, suprotno žalbenoj tvrdnji državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je pobijanom presudom pravilno i osnovano protiv optuženika odbio optužbu temeljem čl. 452. toč. 4. ZKP/08.

Naime, prema čl. 49. ZKP/08 ako oštećenik umre, između ostalog, u tijeku postupka, osobe navedene u citiranoj odredbi, uključivši i djecu, mogu u roku od tri mjeseca poslije njegove smrti dati izjavu da postupak nastavljaju. Prema mišljenju ovog suda, navedena odredba odnosi se na  kaznena  djela koja se progone na prijedlog ovlaštene osobe u smislu čl. 48. ZKP/08 i na situaciju kada tijekom postupka ovlaštena osoba koja je podnijela prijedlog za progon umre, u kojem slučaju je potrebno da bi se kazneni postupak mogao nastaviti da netko od osoba navedenih u čl. 49. ZKP/08 da izjavu da postupak nastavlja, koju izjavu može dati u roku od tri mjeseca poslije smrti osobe ovlaštene za podnošenje prijedloga za progon. U prilog navedenog mišljenja govori i činjenica da ZKP sadrži posebne odredbe za situaciju kada oštećenik kao tužitelj (čl. 55. st. 6.) odnosno privatni tužitelj (čl. 60. st. 4.) umru tijekom postupka, kada je također potrebna izjava ovlaštenih osoba da nastavljaju postupak. Što se tiče propisanog roka, riječ je o objektivnom roku koji se računa od dana smrti osobe ovlaštene za podnošenje prijedloga za progon. U slučaju da takva izjava nije podnesena u navedenom zakonskom roku, po mišljenju ovog suda, ima se smatrati da je ovlaštena osoba odustala od prijedloga za progon, a sve to iz razloga što u smislu čl. 51. ZKP/08 oštećenik tj. osoba ovlaštena za podnošenje prijedloga za progon može disponirati sa podnesenim prijedlogom za progon do završetka rasprave pa tako može i odustati od podnesenog prijedloga za progon, u kojem slučaju se u smislu čl. 452. toč. 4. ZKP/08 donosi odbijajuća presuda.

S obzirom da ni jedna od ovlaštenih osoba iz čl. 49. ZKP/08 nije u zakonskom roku od tri mjeseca od dana smrti M. H. dala izjavu da postupak nastavlja, već je V. J., kao kćerka M. H., takvu izjavu podnijela izvan zakonskog roka od tri mjeseca, sud prvog stupnja je pravilno i osnovano pobijanom presudom odbio optužbu protiv optuženika temeljem čl. 452. toč. 4. ZKP/08, jer se ima smatrati da je ovlaštena osoba odustala od prijedloga za progon time što nije u zakonskom roku od tri mjeseca od smrti oštećenice podnijela izjavu da postupak nastavlja.

Zbog navedenih razloga nije u pravu državni odvjetnik kada presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP/08, a kako je oficijelnim ispitivanjem pobijane presude u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 utvrđeno da nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu te je stoga temeljem čl. 482. ZKP/08 presuđeno kao u izreci presude.

U Varaždinu 3. listopada 2017.