Broj: Kir-1016/13-23

5 Kv II-154/17-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Tvarog, u kaznenom predmetu protiv okr. D. J., zbog kaznenog djela iz čl. 232. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenika kako tužitelja H. A. R. H. d.o.o. (ranije H. – leasing K. d.o.o.) protiv rješenja suca istrage Županijskog suda u Varaždinu broj Kir-1016/13-19 od 14. rujna 2017., u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2017.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja H. A. R. H. d.o.o. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem suca istrage Županijskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 149. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17  – dalje u tekstu: ZKP/08) G. R., odvjetniku iz Č., kao branitelju okr. D. J., dosuđen iznos od 2.500,00 kn na ime nagrade i nužnih izdataka za obranu okrivljenika, te je naloženo oštećeniku kao tužitelju da navedeni iznos isplati na poslovni račun branitelja u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja.

              Protiv toga rješenja žali se oštećenik kao tužitelj po opunomoćenici S. H., odvjetnici iz Z., "iz svih žalbenih razloga" s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači na način da se odbije zahtjev branitelja za naknadom nagrade i nužnih izdataka, podredno da se pobijano rješenje ukine i  predmet vrati sucu istrage na ponovno odlučivanje.

              Žalba nije osnovana.

              Nije u pravu oštećenik kao tužitelj kada rješenje pobija s tvrdnjom da je predmetni zahtjev branitelja trebalo odbiti jer je podnesen izvan zakonskog roka, zatim da nije jasno na čemu sudac istrage temelji zaključak da branitelj očigledno nije imao saznanja da je postupak protiv okrivljenika pravomoćno obustavljen, te da se ne može prihvatiti navod branitelja da je za rješenje o obustavi kaznenog postupka saznao u veljači 2017., s obzirom da je rješenje donijeto 17. veljače 2014. Naime, iz spisa Općinskog suda u Varaždinu broj K-709/13 proizlazi da je dana 28. studenog 2013. oštećenik kao tužitelj podnio optužnicu protiv okrivljenika D. J. radi kaznenog djela utaje iz čl. 232. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, s time da je povodom podnesene optužnice, rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Varaždinu broj Kov-9/14-5 od 17. veljače 2014. kazneni postupak obustavljen. Iz spisa Općinskog suda u Varaždinu broj Kov-9/14, u kojem je donijeto citirano rješenje o obustavi kaznenog postupka, proizlazi da je rješenje o obustavi kaznenog postupka dostavljeno samo opunomoćenici oštećenika kao tužitelja S. H., odvjetnici iz Z., ne i okrivljeniku, kao ni njegovom branitelju G. R., odvjetniku iz Č..

Prema čl. 31. st. 5. Pravilnika o naknadi troškova u kaznenom postupku (NN 58/12, 111/12) osobe protiv kojih je pravomoćno obustavljen postupak zahtjev za naknadu troškova koji im pripadaju po odredbama Zakona o kaznenom postupku podnose sudu odnosno državnom odvjetništvu koje je vodilo kazneni postupak u roku od tri mjeseca od dana dostave pravomoćne presude ili rješenja osobi koja ima pravo postaviti takav zahtjev. Dakle, za pravodobnost podnesenog zahtjeva za naknadu troškova kaznenog postupka odlučan je dan dostave pravomoćne presude ili rješenja osobi koja ima pravo postaviti takav zahtjev. S obzirom da rješenje o obustavi kaznenog postupka broj Kov-9/14-5 od 17. veljače 2014. nije uopće dostavljeno ni okrivljeniku ni njegovom branitelju, proizlazi da predmetni zahtjev nije podnesen izvan roka od tri mjeseca koji je propisan čl. 31. st. 5. ranije citiranog Pravilnika, pri čemu je po ocjeni ovog vijeća potpuno nebitno kada je okrivljenik odnosno njegov branitelj saznao za navedeno rješenje o obustavi kaznenog postupka, budući da je odlučna činjenica da li mu je i kada mu je rješenje o obustavi kaznenog postupka dostavljeno.

Stoga suprotno žalbenim navodima oštećenika kao tužitelja predmetni zahtjev za naknadu troškova na ime nagrade branitelju za obranu okrivljenika na dokaznom ročištu  kod suca istrage 14. studenog 2013. je podnesen u zakonskom roku, s time da je zatražena nagrada u visini od 2.500,00 kn sukladna Tbr. 4/1 Odvjetničke tarife, zbog čega je sudac istrage pravilno i osnovano pobijanim rješenjem temeljem čl. 149. st. 3. ZKP/08 obvezao oštećenika kao tužitelja da naknadi navedeni trošak.

              Zbog navedenih razloga žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana, a kako je ovo vijeće oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrdilo da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, te da je rješenje donijeto od strane ovlaštenog tijela, valjalo je temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odbiti žalbu kao neosnovanu te je stoga riješeno kao u izreci rješenja.

U Varaždinu, 5. listopada 2017.