Broj: Kž 651/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. F. R. zbog kaznenog djela iz čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 30. svibnja 2016. broj K-8/15-63, u prisutnosti opt. F. R. i branitelja optuženika, B. H., odvjetnika iz Z., u sjednici održanoj 26. listopada 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se žalba opt. F. R., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom opt. F. R. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 152. st. 1. KZ/11, pa je na temelju citirane zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. Primjenom čl. 56. st. 2. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 54. KZ/11, u slučaju opoziva uvjetne osude optuženiku bi se u izrečenu kaznu zatvora uračunalo vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 9. travnja 2014. do 25. travnja 2014. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenica je upućena imovinskopravni zahtjev ostvarivati u parnici. Primjenom čl. 148. st. 1. ZKP/08 u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 1.- 8. ZKP/08 optuženiku je naloženo podmiriti dio troškove kaznenog postupka u iznosu 10.679,00 kuna i paušalnu svotu u iznosu 2.000,00 kuna, dok će se o ostalim troškovima donijeti posebno rješenje.

 

              Protiv ove presude žalbu je podnio opt. F. R., putem branitelja B. H., odvjetnika iz Z., zbog povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženika osloboditi optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Prije održavanja sjednice vijeća spis je na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

              O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju čl. 475. ZKP/08, izvješteni su opt. F. R. i njegov branitelj odvjetnik B. H., koji su prisustvovali sjednici, te državni odvjetnik koji nije pristupio.

 

              Žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja je osnovana.

 

Prvostupanjski sud je "… u cijelosti prihvatio iskaz oštećenice o ponašanju optuženika kojim on zadire u njenu spolnu sferu …" (strana 13., odlomak 4. pobijane presude). Prvostupanjski sud je, nadalje, utvrdio kako je obrana optuženika "… u suprotnosti sa svim ostalim, kako materijalnim tako i personalnim dokazima…" (strana 12., odlomak 4. pobijane presude).

 

U pravu je žalitelj kada tvrdi da prvostupanjski sud, kada je prihvatio u cijelosti iskaz oštećenice, nije pravilno valorizirao njezin iskaz i njeno selektivno pamćenje, niti je obrana optuženika, kako je to zaključio prvostupanjski sud, u suprotnosti sa svim izvedenim dokazima. Oštećenica se dobro sjeća što je prethodilo njenom dolasku u rock klub R., sjeća se i dolaska u klub, ali se ne sjeća što se dalje događalo "… iduće čega se sjećam je da ležim na leđima, da mi je suknja prebačena preko gore…". Oštećenica je, detaljno, opisala kako svoje tako i postupke optuženika, kada su bili sami, pa je ostalo nejasno kako se ne sjeća baš ničega što je, neposredno, prethodilo njihovom povlačenju u susjednu prostoriju kluba.

 

Međutim, ponašanje oštećenice koje je prethodilo njihovom povlačenju u susjednu prostoriju, suglasno su opisali kako optuženik tako i svjedoci.

 

Optuženik je opisao nametljivo ponašanje oštećenice koja je „buljila“ u njega, pa su zaplesali i počeli se ljubiti, a da bi se u jednom momentu oštećenica okrenula prema vratima susjedne prostorije i držeći ga za ruku nešto mu promrmljala, te su ušli u tu prostoriju. Mislio je da se ona želi sakriti od pogleda drugih.

 

Premda je prvostupanjski sud utvrdio kako je obrana optuženika u suprotnosti sa svim ostalim dokazima, ispitani svjedoci su potvrdili njegovu obranu kada je opisao ponašanje oštećenice na pozornici kluba. Prijateljica oštećenice, N. P. je, suglasno obrani optuženika, vidjela oštećenicu kako se ljubi s optuženikom u usta „ ... onako kao ljubavni par ...“, a ona ju je upozorila da je vrijeme da idu, ali je oštećenica samo odmahnula rukom i nastavila se ljubiti s optuženikom. Svjedok R. K. je vidio oštećenicu kako se ljubi s optuženikom, što mu je bilo čudno jer je oštećenica znala dolazili u klub sa svojim dečkom. Svjedokinja A. R., koja je u jutarnjim satima dovela majku čistiti klub, također je potvrdila obranu optuženika da je oštećenica plesala oko njega, plesali su kao par a "… crvenokosa se malo slobodno ponašala, stiskala se oko tog mladića…", te su u jednom trenutku nestali a potom se zajedno vratili. M. Z., koja čisti klub, vidjela je oštećenicu kako grli i ljubi optuženika „ ... na kojeg se objesila ...“.

 

Naravno, ponašanje oštećenice ne znači, nužno, da optuženik nije mogao počiniti kazneno djelo iz čl. 152. st. 1. KZ/11, nakon što se našao nasamo sa oštećenicom i bez njenog pristanka izvršiti spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju.

 

Međutim, takav zaključak može slijediti tek nakon potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, a što je u ovom postupku, za sada, propušteno učiniti.

 

U pravu je žalitelj kada tvrdi da je ostalo nejasno kako se oštećenica baš ničega ne sjeća što je sa optuženikom radila na pozornici kluba, ali se dobro sjeća što je bilo u prostoriji, dok je bila sama sa optuženikom. U tom je segmentu njezin iskaz u suprotnosti sa iskazom optuženika, koji opisuje inicijativu oštećenice u prostoriji, kao nastavak njenog ranijeg nametljivog ponašanja na pozornici kluba. Optuženik tvrdi kako je oštećenica skidala njega, a on nju i u jednom su trenutku njihovi „ ...spolni organi bili goli ...“, ali do spolnog odnosa nije došlo jer nije imao spolni nagon, bojao se da netko ne uđe, pa je rekao oštećenici neka se obuće. Oštećenice je, opisujući ovaj događaj iskazivala kako je optuženik „ ... pokušavao penetrirati ...“ a ona je izmicala bokovima, pitala ga što radi, govorila neka se makne i pokušavala ga odgurnuti.

 

Usprkos obrani optuženika, ali i iskazu oštećenice kada je iskazala kako je optuženik „ ... pokušavao penetrirati ...“ , u izreci pobijane presude je navedeno da je optuženik „ ... svojim spolovilom penetrirao u spolovilo oštećenice ...“. Svoje utvrđenje da je do penetracije došlo, prvostupanjski sud zasniva na iskazu oštećenice u dijelu kada se, ipak, prisjetila da je optuženik penetrirao u nju, premda je nakon ovoga prijateljice rekla „ ... mislim da sam silovana ...“ (list 277 spisa), te na medicinskoj dokumentaciji, premda tragovi sperme nisu pronađeni, a biološka vještakinja P. U. nije mogla odgovoriti na pitanje o penetraciji.

 

S obzirom da nema neposrednih očevidaca odnosnog događaja između optuženika i oštećenice kada su bili sami, niti ima jasnih materijalnih dokaza, iskaz oštećenice da je optuženik bez njenog pristanka „ ... penetrirao u njeno spolovilo ...“ odlučujući je dokaz, što znači da se osuđujuća presuda može temeljiti na takvom dokazu, samo ako je on dostatno pouzdan.

 

Kao što je već istaknuto, iskaz oštećenice je protkan selektivnim pamćenjem, a kaznenu prijavu, nakon početnog odbijanja, podnijela je nakon što je njezin dečko saznao za njeno ponašanje na pozornici kluba.

 

Promatrajući navedeno u kontekstu svih ostalih izvedenih dokaza, za sada iskaz oštećenice nema onu dostatnu pouzdanost koja je nužno potrebna za osuđujuću presudu.

 

              U ponovnom postupku, nakon što ukloni ukazane povrede, prvostupanjski sud će savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima. Na temelju takve ocjene izvedenih dokaza, prvostupanjski sud treba izložiti sve nesporne činjenice te određeno i potpuno izložiti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane. Pri tome, osobito, treba cijeniti vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, uz potpunu harmonizaciju izreke i razloga presude.

 

              Imajući u vidu navedeno, primjenom čl. 483. st. 1. i 484. st. 1. ZKP/08, trebalo je odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 26. listopada 2017.