Broj: Kž 546/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika K. K., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 9. listopada 2017. godine, br. Ik-I-340/17, u sjednici održanoj 8. studenoga 2017. godine,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika.

Obrazloženje

Županijski sud u Sisku rješenjem od 9. listopada 2017. godine, br. Ik-I-340/17 na temelju čl. 59. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11) u vezi čl. 157. st. 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje u tekstu: ZIKZ) otpustio je na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora zatvorenika K. K., sada na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u G., u trajanju od dvije (2) godine i pet (5) mjeseci, koju izdržava po presudi Općinskog suda u Bjelovaru br. Kv-21/17, Puk-4/16 od 24. ožujka 2017. godine, kojom je preinačena u odluci o visini kazne presuda Općinskog suda u Bjelovaru br. Kv-101/16 od 22. studenoga 2016. godine, time da se otpušta u mjesto prebivališta u O., V. I. …, po pravomoćnosti rješenja.

Uvjetni otpust traje do isteka kazne do dana 14. siječnja 2018. godine.

Na temelju čl. 60. st. 2. u vezi čl. 62. st. 2. toč. 11. KZ/11 uvjetno otpuštenom zatvoreniku određene su posebne obveze koje traju do isteka kazne, navedene u izreci pobijanog rješenja.

Na temelju čl. 161. st. 1. i 2. ZIKZ-a sudac izvršenja Županijskog suda u Osijeku vrši nadzor posebnih obveza i bez njegove suglasnosti uvjetno otpušteni osuđenik K. K. ne može promijeniti mjesto prebivališta i boravišta.

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik i predlaže da se pobijano rješenje preinači, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na temelju čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

U podnesenoj žalbi državni odvjetnik ukazuje na raniju osuđivanost zatvorenika, te na kazneni postupak koji je u tijeku pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem K-883/16 zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97, smatrajući da su to razlozi koji ne opravdavaju uvjetni otpust.

Protivno žalbenim navodima navedene okolnosti, koje nisu sporne, u konkretnom slučaju nisu same za sebe dostatne da se odbije prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust, a s obzirom na ostale utvrđene okolnosti.

Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da je zatvorenik na izdržavanju kazne ocijenjen kao naročito uspješan, da nije stegovno kažnjavan, da ima radne navike, da poštuje odredbe kućnog reda kaznionice, službene osobe i ostale zatvorenike.

Uz ovako utvrđeni uredan cjelokupni tijek izdržavanja kazne, te činjenicu da ima osiguran postpenalni prihvat od obitelji, te činjenicu na relativno mali ostatak neizdržanog dijela kazne, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, prihvaća odluku prvostupanjskog suda o prihvaćanju prijedloga za uvjetni otpust, kojom se zatvoreniku omogućava da nastavi život na slobodi i da radom osigura vlastitu egzistenciju.

Stoga nije prihvaćena žalba državnog odvjetnika.

Kako ispitivanjem pobijanog rješenja na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 8. studenoga 2017.