Broj: Kž-415/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Iztoka Krbeca kao predsjednika vijeća, te Sene Midžić Putigna i Serđa Ferenčića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Tanje Lorencin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika J. I., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona i dr. („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Puli - Pola, na rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Pazinu, od 5. srpnja 2017., poslovni broj: K-403/17, Kov-334/17, na sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2017.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Puli – Pola, Stalna služba u Pazinu, svojim rješenjem poslovni broj: K-403/17, Kov-334/17 od 5. srpnja 2017. je protiv okrivljenog J. I. u tom kaznenom predmetu ukinuo mjere opreza.

 

Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je pravovremeno podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Puli - Pola zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Temeljem odredbe čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola koje je dana 22. studenog 2017. godine vratilo spis ovom sudu.

 

Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Puli - Pola nije osnovana.

 

Nije u pravu žalitelj kada ističe da bi prvostupanjski sud  pogrešno primijenio odredbe ZKP-a, te da se služio neopravdano i nedopušteno analogijom pri tumačenju odredbi čl. 98. st. 1. ZKP/08 i čl. 125. st. 1. toč. 6. ZKP/08, iako prema njegovom mišljenju je odredbom čl. 98. st. 5. i 6. ZKP/08 jasno propisan način određivanja i trajanja mjera opreza za vrijeme cijelog kaznenog postupka, pa sve do pravomoćnosti presude, a što u ovom predmetu nije slučaj.

 

Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je u ovom kaznenom predmetu poslovni broj: K-403/17, 5. srpnja 2017. donesena presuda temeljem koje je izdan kazneni nalog i kojom je okrivljenik J. I. oglašen krivim za počinjenje dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, i jednog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, te mu je za svako kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, te za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

 

Istom presudom je, a kako je to predloženo od strane državnog odvjetništva, temeljem odredbe čl. 56. KZ/11 okrivljeniku J. I. izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od dvije godine.

 

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da više nema mjesta produljenju mjera opreza koje su okrivljeniku bile naložene rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Puli - Pola poslovni broj: K-DO-350/2017 od 9. travnja 2017., obzirom da više ne postoje razlozi za istražni zatvor, pa time ni za mjere opreza, kao zamjene za istražni zatvor.

 

Naime, kao što je navedeno u ovom kaznenom predmetu je donesena prvostupanjska presuda kojom je okrivljeniku izrečena uvjetna osuda, a odredbom čl. 125. st. 1. toč. 6.ZKP/08 u tom slučaju je sud dužan ukinuti istražni zatvor.

 

Dakle, u trenutku izricanja nepravomoćne prvostupanjske presude kojom je izrečena uvjetna osuda više ne postoje razlozi za istražni zatvor, pa stoga nije moguće niti produljiti trajanje mjera opreza kao zamjene za istražni zatvor.

 

Pogrešno smatra žalitelj da bi odredba čl. 98. st. 5. i 6. ZKP/08 koje određuju vrijeme i način određivanja, produljenja i ukidanja mjera opreza, se odnosile i na slučaj kada prestanu razlozi za istražni zatvor, a koji je zamijenjen mjerama opreza.

 

Nije sporno da mjere opreza mogu biti naložene prije i tijekom kaznenog postupka, te da mogu trajati dok za to postoji potreba i to najdulje do izvršnosti presude, ali samo ukoliko su i dalje opstojni razlozi za određivanje istražnog zatvora.

 

Dakle, pravilno je prvostupanjski sud u ovom kaznenom predmetu ukinuo mjere opreza okrivljenom J. I. koje su mu izrečene kao zamjena za istražni zatvor, obzirom da mu nakon presude kojom je izrečena uvjetna osuda nije moguće odrediti istražni zatvor, osim ako se u daljnjem tijeku postupka utvrde nove okolnosti iz kojih bi proizlazilo postojanje istražnozatvorskih razloga.

 

Konačno, već iz prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Puli - Pola da se okrivljeniku izrekne uvjetna osuda proizlazi kako određivanje istražnog zatvora, pa time i mjera opreza kao njegove zamjene, ne bi bilo razmjerno kazni koja se može očekivati u postupku.

 

Stoga nije osnovana žalba Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola.

Sud je još povodom žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Puli - Pola ispitao pobijano rješenje i po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 494. st. 4. ZKP/08, te našao da rješenje nije donijelo neovlašteno tijelo, da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, niti da bi bio povrijeđen Kazneni zakon na štetu okrivljenika, pa je odbio žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Puli - Pola kao neosnovanu temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

 

U Puli - Pola, 22. studeni 2017.