Broj: Gž-1109/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza smrti ostavitelja pok. I. B. pok. M., umirovljenika iz P., rođenog ..., a umrlog ..., sa izjavama posljednje, odlučujući o žalbi D. B. iz Ž., zastupanog po punomoćniku Đ. R., odvjetnicima iz Z. o. u. T. B. i M. M. B., odvjetnicima iz P. protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj: O-660/16-90 od 30. svibnja 2017., dana 2. listopada 2017.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba žalitelja D. B. i potvrđuje rješenje rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj: O-660/16-90 od 30. svibnja 2017.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda utvrđena je ostavinska imovina ostavitelja pok. I. B. pok. M., umirovljenika iz Pule, rođenog ..., a umrlog ..., te su za njegove nasljednike temeljem zakona i sporazuma proglašeni S. S., unuka ostavitelja i B. B., sin ostavitelja, svaki u ½ dijela.

Protiv navedenog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi D. B. (dalje: žalitelj). Žalbu podnosi zbog bitnih povreda parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ističe da je on trebao biti proglašen oporučnim nasljednikom iza smrti ostavitelja, a sve temeljem oporuke ostavitelja od 2. studenog 1994. godine, obzirom da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli poslovni broj: P-1201/05 od 9. ožujka 2006. utvrđeno da druga oporuka ostavitelja od 12. prosinca 1999. „ne stvara više pravne učinke“, pa je ostavinsku imovinu ostavitelja trebao rasporediti temeljem ranije oporuke, zbog čega smatra da se njegova ostavinska imovina nije mogla rasporediti zakonskim nasljednicima iza smrti ostavitelja.

 

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili podredno da se ono preinači na način da se žalitelj proglasi jedinim nasljednikom iza smrti ostavitelja.

 

              Na žalbu nije odgovoreno.

 

              Žalba žalitelja nije osnovana.

 

Tijekom ovog ostavinskog postupka utvrđeno je:

 

- da su iza smrti pok. I. B. ostali zakonski nasljednici M. B., supruga ostavitelja, koja je preminula 2010., sin B. B., te unuci S. B. (sada S. S.) i D. B., djeca pokojnog M. B., sina ostavitelja;

- da je ostavitelj sačinio dvije oporuke i to oporuku od 2. studenog 1994. i oporuku od 12. prosinca 1999. godine;

- da je oporukom od 2. studenog 1994. za svoju nasljednicu u odnosu na prvi kat kuće sa polovicom suterena s desne strane kuće, polovicu suterena, dvorišta i vrta odredio svoju suprugu, dok je žalitelju-D. B. pok. A., svome nećaku, ostavio jedan dio njegovog "imanja" i to prizemlje, pola suterena, pola vrta i pola dvorišta, a svoga sina B. B. proglasio je nedostojnim za nasljeđivanje;

- da je oporukom od 12. prosinca 1999. za svoga oporučnog nasljednika odredio svoga nećaka D. V., a svojoj supruzi ostavio je pravo plodouživanja uz obvezu oporučnog nasljednika da njegovim unucima S. i D. B. isplati svakome iznos od po 3.000,00 kn;

- da je rješenjem Općinskog suda u Puli od 31. ožujka 2005. prekinut ovaj ostavinski postupak te je zakonska nasljednica M. B. upućena da u roku od 15 dana pokrene parnicu protiv D. V., B. B., S. B. i D. B. radi utvrđenja da ½ nekretnina kč.br. 915/75 i kč.br.zgr. 4130 k.o. P. predstavljaju njezinu bračnu stečevinu i ne ulaze u ostavinu iza pok. I. B. i radi utvrđenja da oporučni nasljednik nije zadovoljio uvjete iz oporuke od 12. prosinca 1999,  te da su istim rješenjem u parnicu upućeni i S. B. i D. B. radi utvrđenja dijela ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se njihovim doprinosima imovina povećala dok su živjeli u zajednici s istim te radi izdvajanja navedenog iz ostavine;

- da je u parničnom postupku koji se vodio kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem: P-1201/05 utvrđeno je da je M. B. suvlasnica ½ dijela nekretnina k.č.br. 915/75 i kč.br. zgr. 4130 k.o. P., koji dio ne ulazi u ostavinu iza ostavitelja;

- da je u parničnom postupku koji se vodio kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem:   P-1201/05 utvrđeno da oporuka ostavitelja od 12. prosinca 1999. ne stvara pravne učinke u odnosu na D. V..

- da postupak radi izdvajanja iz ostavine na koji su upućeni S. B. i D. B. nije pokrenut i da za zakonskog nasljednika B. B. nije utvrđeno da bi bio nedostojan za nasljeđivanje iza smrti ostavitelja;

-  da su se zakonski nasljednici iza smrti ostavitelja prihvatili nasljedstva s time da je zakonski nasljednik D. B. svoj nasljedni dio ustupio svojoj sestri S. S.;

 

              Obzirom na ovakva činjenična utvrđenja prvostupanjski sud je temeljem odredbe čl.220. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 127/13 i 33/15 – dalje: ZN) za zakonske nasljednike iza smrti ostavitelja proglasio S. S., unuku ostavitelja i B. B., sina ostavitelja, svakog u ½ dijela.

Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u vezi odredbe čl. 175. st. 2. ZN na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje o nasljeđivanju prvostupanjskog suda pravilno i zakonito.

 

Naime, obzirom na žalbu žalitelja u ovom postupku sporno je li trebalo njega proglasiti oporučnim nasljednikom iza smrti ostavitelja temeljem oporuke ostavitelja od 2. studenog 1994.

 

              Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda i o ovom spornom pitanju pravilno odlučio.

 

Odredbom čl. 65. st. 1. ZN propisano je da ako se kasnijom oporukom izričito ne opozove ranija oporuka, odredbe ranije oporuke ostaju na snazi ako i ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama kasnije oporuke.

 

U konkretnom slučaju, obzirom na utvrđeno činjenično stanje jasno proizlazi pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su odredbe kasnije oporuke, one od 12. prosinca 1999. u suprotnosti s odredbama ranije oporuke, kojom je za oporučnog nasljednika, zajedno sa suprugom ostavitelja, proglašen žalitelj obzirom da je tom drugom oporukom ostavitelj predmetnu nekretninu, koja čini ostavinsku imovinu ostavitelja ostavio D. V. i da prava volja ostavitelja u trenutku smrti nije bila da ostavinsku imovinu naslijedi žalitelj.

 

Obzirom da oporuka ostavitelja od 12. prosinca 1999. nije proglašena ništetnom, već je u parničnom postupku koji se vodio kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem: P-1201/05 donesena djelomična presuda na temelju priznanja (nakon što je tuženik D. V. priznao tužbeni zahtjev usmjeren u odnosu na njega) kojom je utvrđeno da oporuka ostavitelja od 12. prosinca 1999. ne stvara pravne učinke u odnosu na D. V., to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je, u konkretnom slučaju, ostavinsku imovinu ostavitelja trebalo rasporediti zakonskim nasljednicima, a ne prema oporuci ostavitelja od 2. studenog 1994., čiji je sadržaj u pogledu osobe koja treba naslijediti ostavitelja nesporno u suprotnosti sa odredbama ove kasnije oporuke i čiji sadržaj sasvim sigurno nije predstavljao izraz prave volje ostavitelja u trenutku smrti, a sve kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, radi čega je i žalbu žalitelja valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovano.

 

Naime, u konkretnom slučaju oporuka ostavitelja od 12. prosinca 1999. je valjana, a navedenom djelomičnom presudom na temelju priznanja prvostupanjskog suda poslovni broj:P-1201/05-14 od 9. ožujka 2006. ona je samo izgubila pravni učinak u odnosu na oporučnog nasljednika D. V. (isti bi bio slučaj i da se ovaj oporučni nasljednik, temeljem ove oporuke, u ovom ostavinskom postupku, nije prihvati nasljedstva iza smrti ostavitelja), pa je ostavinsku imovinu ostavitelja trebalo rasporediti zakonskim nasljednicima, kao što je to učinjeno u konkretnom slučaju, a ne žalitelju, kao oporučnom nasljedniku prema oporuci ostavitelja od 2. studenog 1994., kako to pogrešno smatra žalitelj jer odredbe ove kasnije oporuke u pogledu osoba koje ga trebaju naslijediti iza njegove smrti sasvim sigurno u suprotnosti sa njegovom ranijom oporukom.

Stoga, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a kako pri tom nije počinio ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu žalitelja kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP u vezi odredbe čl. 175. st. 2. ZN riješiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Pula - Pola, 2. listopad 2017.