Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž-1698/2017 Županijski sud u Splitu
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-1698/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Nataši Jerković, u ostavinskom predmetu iza pok. A. – A. S. pok. M., umrlog ..., rješavajući žalbu nasljednika A. S., iz Z., ..., sina ostavitelja, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-2241/14 od 10. svibnja 2017., dana 4. listopada 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba nasljednika A. S. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-2241/14 od 10. svibnja 2017.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem:

- odlučeno je da se ostavinski postupak prekida (točka I. izreke),

- upućen je zakonski nasljednik A. S., sin ostavitelja, da u roku od 30 dana pokrene parnicu protiv nasljednika D. S., supruge ostavitelja i M. S., sina ostavitelja, radi utvrđenja da su nasljednici D. S. i M. S. nedostojni za nasljeđivanje ostavitelja (točka II. izreke),

- te je odlučeno da će prekid postupka trajati do okončanja spora a ukoliko navedeni nasljednik ne pokrene parnicu u ostavljenom roku sud će dovršiti ostavinski postupak bez obzira na zahtjev u pogledu kojeg je upućen na parnicu (točka III. i IV. izreke).

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio nasljednik A. S. zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 - 25/13, dalje u tekstu: ZPP), u vezi članka 175. stavka 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03 - 33/15, dalje: ZN/03) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači.

 

Žalba nije osnovana.

 

Uvodno je za kazati, a s obzirom na vrijeme smrti ostavitelja – kao vrijeme otvaranja njegovog nasljedstva (27. svibnja 2003.), da se u ovom ostavinskom postupku o pravima stranaka u vezi s nasljeđivanjem odlučuje primjenom ranije važećeg Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 52/71, 47/78 i 56/00 - dalje: DZN), jer to propisuje odredba članka 253. stavka 1. ZN/03, dok se postupovne odredbe ZN/03 ovdje primjenjuju (članak 253. stavak 2. ZN/03).

 

Suprotno navodima žalbe pobijano rješenje sadrži jasne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, utvrđenja prvostupanjskog suda sukladna su sadržaju isprava priloženih spisu, kao i sadržaju izjava nasljednika,  pa nije ostvarena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, u vezi članka 381. ZPP i članka 175. stavka 2. ZN/03. Na druge bitne povrede postupka žalitelj određeno ne ukazuje, a ovaj sud ne nalazi ostvarenje onih procesnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. u vezi članka 381. ZPP, u vezi članka 175. stavka 2. ZN/03).

 

Prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje temeljem sljedećih utvrđenja:

              - u ovom ostavinskom postupku na nasljeđivanje su pozvani, kao zakonski nasljednici prvog nasljednog reda, supruga ostavitelja D. S. te sinovi A. i M. S.,

              - na ročištu od 29. svibnja 2007. proglašena je ostaviteljeva oporuka od 21. svibnja 2000. kojom ostavina pripada supruzi ostavitelja D. S.,

- sin ostavitelja A. S. je osporio istinitost navedene oporuke radi čega je, zbog nastalog spora, rješenjem od 28. lipnja 2010. prekinut ostavinski postupak a ovaj nasljednik je upućen da pokrene parnicu protiv D. S. i M. S. radi utvrđenja da citirana oporuka nije istinita i pravo valjana,

              - parnični postupak kojeg je sukladno citiranom rješenju pokrenuo  sin ostavitelja A. S. pravomoćno je okončan presudom na temelju priznanja br. Pst-13/11 od 11. siječnja 2013. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da je neistinita i pravno nevaljana vlastoručna oporuka pok. A. A. S. koji je preminuo dana ... u A., sastavljena dana 21. svibnja 2000. godine, a iz razloga jer istu pok. A. A. S. nije napisao niti potpisao",

              - u nastavljenom ostavinskom postupku sin ostavitelja A. S. je istakao prigovor nedostojnosti za nasljeđivanje sunasljednika D. S. i M. S. a kao razlog navodeći, među ostalim, da su oni krivotvorili citiranu oporuku,

              - zakonski nasljednici D. S. i M. S. su osporili prednje tvrdnje o razlozima za njihovu nedostojnost za nasljeđivanje.

 

Kod prednjih utvrđenja, koja su sukladna podacima iz spisa pa ih kao pravilna prihvaća i ovaj sud, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je prekinuo ovaj ostavinski postupak i uputio nasljednika A. S. da pokrene parnicu protiv sunasljednika D. S. i M. S. radi utvrđenja da su oni nedostojni za nasljeđivanje ostavitelja.

 

              Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijane odluke pri čemu je žalitelju, dodatno prihvaćenim razlozima iz prvostupanjskog rješenja, odgovoriti kako slijedi.

 

              Nedostojnost za nasljeđivanje, u svojoj biti, je jedna vrsta civilne kazne zbog nekog čina kojim se nedostojna osoba ogriješila o ostavitelja i samo oni razlozi koji su taksativno propisani zakonom (članak 131. DZN-a, sada članak 125. ZN/03) uzrokuju nastup nedostojnosti za nasljeđivanje. U konkretnom slučaju je, od većeg broja razloga nedostojnosti koje je isticao žalitelj, pravno odlučna njegova tvrdnja da su nasljednici D. S. i M. S. krivotvorili ostaviteljevu oporuku jer je to zakonom propisani razlog nedostojnosti za nasljeđivanje. Naime, prema članku 131. toč. 3. DZN-a nedostojan je da naslijedi, kako na temelju zakona tako i na temelju oporuke, onaj koji je krivotvorio oporuku ostaviočevu time da na ovaj razlog nedostojnosti sud vodi računa po službenoj dužnosti (članak 132. stavak 3. DZN-a). Pri tome, da bi se ostvarile pretpostavke nedostojnosti za nasljeđivanje iz citirane odredbe, potrebno je da se taj razlog ostvari upravo u postupanju nasljednika.

 

U ovom slučaju su među nasljednicima sporne činjenice o kojima ovisi postojanje razloga za nedostojnost nasljednika D. S. i M. S. pa je s obzirom na nastali spor o odlučnim činjenicama pravilno prvostupanjski sud odlučio prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu (članak 222. stavak 1. i 2. ZN/03).

Istina, ako se sporne činjenice mogu utvrditi prema kriteriju tzv. formalne istine iz članka 222. stavka 4. ZN/03, nema potrebe prekidati ostavinski postupak. Naime, prema odredbi iz članka 222. stavka 4. ZN/03 sud neće prekinuti postupak ni u slučaju iz stavka 1. toga članka, ako se radi o činjenicama čije postojanje zakon pretpostavlja, o činjenicama koje su općepoznate, te ako su sporne činjenice koje može utvrditi na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava, nego će na temelju predmnjeve o postojanju tih činjenica, odnosno da je sadržaj tih isprava istinit, donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onoga koji tvrdi suprotno predmnjevi uputit će da to dokaže u parnici. U konkretnom slučaju, međutim, nije ostvarena niti jedna od predmnjeva koje propisuje citirana odredba iz članka 222. stavka 4. ZN/03 pa primjeni te odredbe ovdje nema mjesta. Stoga, suprotno stavu žalitelja, ovdje nije bilo moguće dovršiti ostavinski postupak bez prekida istog jer rezultati pravomoćno okončane parnice Pst-13/11 od 11. siječnja 2013., kako s gledišta sadržaja izreke presude, tako i onog činjeničnog supstrata na kojem se prihvaćena tužba temeljila, ne daju odgovor na pitanje da li su nasljednici D. S. i M. S. na bilo koji način sudjelovali u krivotvorenju oporuke.

 

              Zbog navedenih razloga je na temelju odredbe iz članka 380. točke 2. ZPP-a, u vezi članka 175. stavka 2. ZN/03, odlučeno kao u izreci.

             

U Splitu 4. listopada 2017.

Copyright © Ante Borić