Broj: Povrv–2832/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice B.-M. K. u., S., P. F., OIB: …zastupana po punomoćniku V. D., odvjetniku u S., protiv tuženika ad 1. D. C. pok. J. iz S., S., OIB:…, i ad 2. P. C. pok. J. iz S., S., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku M.- T. P., odvjetniku u S., radi isplate, nakon održane usmene i javne glave rasprave zaključene dana 23. rujna 2015.god., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dne 17. studenog 2015.god. 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. Č. iz S. pod broj Ovrv-553/13 od 12.srpnja 2013.god. u dijelu u kojem je naloženo tuženicima kao ovršenicima,  na temelju vjerodostojne isprave, u roku od 8 dana, isplatiti tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 628.738,77 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 17.lipnja 2013.g. do 31.srpnja 2015.god. u visini eskontne stope HNB koja vrijedi zadnjeg dana svakog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena,  a od 1.kolovoza 2015.god. do konačne isplate na način da se ista određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženicima naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 14.187,50 kn, dok se za više zatražene kamate, tužitelj odbija u svom zahtjevu.

 

II. Nalaže se tuženicima solidarno, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove parbenog postupka u iznosu od 41.631,25 kn  sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 % poena, koja kamata teče od dana 17.studenoga 2015.god. pa do isplate.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je dana 11. srpnja 2013.god. kao ovrhovoditelj podnio ovršni prijedlog protiv tuženika kao ovršenika, a kojim potražuje od tuženica isplatu iznosa od 628.738,77 kn, temeljem izvoda iz kartice ugovora br. 51-70-70172. U prijedlogu se navodi kako je sada pok. J. C., otac tuženica s tužiteljem sklopio ugovor o kratkoročnoj pozajmici (kreditu) br. 70-70172-0, kojim je ishodio pozajmicu od 407.000,00 kn, a naknadnim aneksom ugovora o kreditu/pozajmici broj 51-70-70172-0 od 10.prosinca 2008.god. povećan je iznos pozajmice i produžen rok vraćanja pozajmice, a aneksom broj 51-70.70172-0 od 19.listopada 2010.god. produžen je rok korištenja pozajmice. J. C. je preminuo, te su njegovim nasljednicima temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju tužene proglašene nasljednicama. Temeljem prednjeg, predlaže donošenje rješenja o ovrsi kojim će se naložiti tuženicima isplata iznosa od 628.738,77 kn sa zateznim kamatama od 17.lipnja 2013.god. do isplate, te troškove ovršnog postupka. 

 

Odlučujući o ovršnom prijedlogu tužitelja, javni bilježnik M. Č. je rješenjem o ovrsi pod posl. br. Ovrv-553/13 od 12. srpnja 2013.god. odredila predloženu ovrhu i naložila ovršeniku da u roku 8 dana namiri tražbinu zajedno s troškovima postupka u iznosu od 14.187,50 kuna.

 

Protiv citiranog rješenja tuženici su dana 23. kolovoza 2013.god. izjavili prigovor navodeći da osporavaju osnovu i visinu potraživanja, te obračun kamata na glavnicu i zatraženi tijek kamata. Ističu i prigovor zastare potraživanja. Navode kako tužene kao nasljednice odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine naslijeđene imovine. Protive se i dosuđenom trošku ovrhe.

 

Nakon prigovora tuženika, a sukladno odredbi čl. 282 Ovršnog zakona, javni bilježnik M. Č. dostavila je spis ovom sudu na daljnje postupanje.

 

Odlučujući po prigovoru tuženika, ovaj sud je dana 2. srpnja 2014.god. donio rješenje pod br. Povrv-2832/13 kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. Č. br. Ovrv-553/13 od 12. srpnja 2013.god. u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, s time da će se postupak voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

              Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom ugovora o kratkoročnoj pozajmici (kreditu) broj  70-70172-0 od 21.prosinca 2007.god., aneksa ugovora o kreditu/pozajmici broj 51-70-70172-0 od 10.prosinca 2008.god. i 19.listopada 2010.god., kartice ugovora broj 51- 70-70172-0 na dan 17.lipnja 2013.god., rješenja o nasljeđivanju broj O-11/11, UPP/OS-29/11 od 16.siječnja 2012.god., prikaza zk uloška-neslužbena kopija od 14.listopada 2014.god., dopisa Ministarstva od 5.lipnja 2015.god., izvatka iz zemljišne knjige od 9.rujna 2015.god., saslušanjem svjedoka M. M., dok je sud odbio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka D. G. i D. B., hipotekarnih vjerovnika, kao suvišan i nepotreban dokaz, a usmjeren samo odugovlačenju postupka.

 

Neprijeporno je između parbenih stranaka da je prednik tuženika J. C. sa tužiteljem sklopio ugovor o kratkoročnoj pozajmici/kreditu od 21.prosinca 2007.god., te anekse tog ugovora o kreditu/pozajmici od 10.prosinca 2008.god. i 19.listopada 2010.god.

 

Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, osnovanost prigovora na obračun kamata na glavnicu i tijek kamata, te osnovanost istaknutog prigovora zastare.

 

Ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja u pretežitom dijelu osnovan.

 

Tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 628.738,77 kn, a temeljem ugovora o kratkoročnoj pozajmici i njegovih aneksa.

 

U konkretnom slučaju,  tužitelj i prednik tuženika J. C. zaključili su ugovor o kratkoročnoj pozajmici (kreditu) br. 70-70172-0 dne 21.prosinca 2007.god., temeljem kojeg ugovora je predniku tuženika, kao korisniku pozajmice, od strane tužitelja kao davatelja pozajmice, pozajmljen iznos od 407.000,00 kn, jednokratno, uz kamatnu stopu od 12,99 % godišnje, na rok od 12 mjeseci, datum krajnjeg dospijeća 21.prosinca 2008.god. Aneksom ugovora o kreditu/pozajmici broj 51-7070172-0 od 10.prosinca 2008.god. povećan je iznos pozajmice (420.000,00 kn) i produžen je rok vraćanja pozajmice za 15 mjeseci tj. do 21.ožujka 2010.god., a aneksom ugovora o kreditu/pozajmici broj 51-70-70172-0 od 19.listopada 2010.god. ponovno je produžen  rok vraćanja pozajmice na 12 mjeseci od datuma sačinjavanja aneksa tj. do 18.listopada 2011.god. 

 

Tužitelj je ispunio svoju ugovorenu obvezu i predao predniku tuženika ugovoreni iznos, što nesumnjivo proizlazi iz kartice ugovora, kao i iz iskaza svjedoka M. M., a osnovna obveza prednika tuženika iz ugovora je bila vraćanje pozajmljenog iznosa tužitelju do 18.listopada 2011.god., a koju svoju obvezu prednik tuženika nije ispunio, a upravo se on obvezao vratiti pozajmljeni iznos. Budući da prednik tuženik pozajmljeni iznos u ugovorenom roku nije vratio, to ovaj sud smatra da je isti odnosno njegov slijednici – tuženici u obvezi vratiti dug prema tužitelju, a koji dug iznosi 628.738,77 kn (iznos od 435.008,25 kn na ime glavnice i iznos od 194.503,63 kn na ime kamata), što je razvidno i iz kartice ugovora 51-70-70172-0 na dan 17.lipnja 2013.god.

 

Naime, jedno od osnovnih načela obveznih odnosa je načelo ispunjenja ugovorom preuzetih obveza i odgovornost za njihovo ispunjenje (čl. 9. st. 1. ZOO-a /Narodne novine broj 35/05, 41/08 i 125/11; dalje; ZOO/). U vezi sa tim, odredbom čl. 342, st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je  da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Iz stilizacije ove odredbe može se zaključiti da je potrebno da vjerovnik dokaže u postupku da dužnik nije ispunio svoju obvezu ili da je zakasnio sa ispunjenjem.

 

Tužitelj je dokazao svoje potraživanje prilaganjem ugovora o kreditu/pozajmici od 21.prosinca 2007.god., te aneksa ugovora o kreditu/pozajmici od 10.prosinca 2008.god. i 19.listopada 2010.god., kartice ugovora na dan 17.lipnja 2013.god., dok tuženici od dana podnošenja odgovora na tužbu (28. kolovoza 2013.god .) do dana zaključenja glavne rasprave (23.rujna 2015.god.) nisu sudu dostavili dokaze o namirenju tužiteljevog potraživanja, a niti su pokušali pružiti ili priložiti ikakve dokaze kojima bi potkrijepili svoje navode (da njihov prednik nije dužan tužitelju),  jer obveza istih proizlazi iz gore navedenih dokaza. Ovaj sud smatra da tuženici,  koji u ovom postupku tvrde da ne postoji obveza njihova prednika na isplatu utuženog iznosa, dužni su tu činjenicu i dokazati, a što ovdje nije slučaj.

 

Kako  prednik tuženika svoju obvezu nije  ispunio, odnosno nije vratio tužitelju pozajmljeni iznos, a kojeg se obvezao vratiti do 18. listopada 2010.god.,   već  je ostao dug u iznosu od 628.738,77 kn, to su onda tuženici, kao njegovi slijednici, u obvezi  podmiriti dugovanje prema tužitelju.

 

              Međutim, odredbom čl. 139. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj  48/03, 163/03, 35/05, 127/13; dalje ZN) određeno je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove  do visine vrijednosti naslijeđene imovine; nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za dugove ostaviteljeve; a kad ima više nasljednika oni odgovaraju solidarno za dugove ostaviteljeve i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva; među nasljednicima dugovi se dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako oporukom nije drukčije određeno.

 

Iz prednje odredbe proizlazi da opseg odgovornosti nasljednika za ostaviteljeve dugove prosuđuje se prema vrijednosti naslijeđene imovine koju je ona imala u času prijelaza na nasljednike, dakle, u momentu smrti ostavitelja, pa se  nasljednici  mogu obvezati samo na isplatu iznosa koji ne prelazi vrijednost naslijeđene imovine. Dakle, nasljednika se ne može obvezati da plati ostaviteljev dug u iznosu koji prelazi vrijednost naslijeđene imovine. Pregledom rješenja o nasljeđivanju  pod br. O – 11/11, UPP/OS 29/11 od 16.siječnja 2012.god.  sud je utvrdio da ostavinu pok. J. C. čini: - nekretnina označena kao čest.zem. 3404 ZU 5269 poduložak 1 K.O. S., u naravi dvor površine 190 m2 i kuća površine 116 m2, upisane u KO S., etaža 1/3 na kojoj je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to: a) dvosobni stan u prizemlju, ukupne korisne površine 76,18 m2; b) poslovni prostor u prizemlju, ukupne površine 31,31 m2; c)poslovni prostor u prizemlju, ukupne korisne površine 17,62 m2 i d) pomoćni prostor u prizemlju, ukupne korisne površine 22,75 m2, te pokretnine – a) pištolj Makarov, cal 9 mm, te poslovni udjel tvrtke „V.“ d.o.o. S., S. R., i to jedan ulog u nominalnom iznosu od 82.300,00 kn i drugi ulog u nominalnom iznosu od 1.464.700,00 kn.

 

Na okolnost visine vrijednosti te nekretnine sud je, po prijedlogu tužitelja, zatražio od Ministarstva podatak o vrijednosti te nekretnine, a koji su dopisom zaprimljenim pred ovim sudom dana 9.lipnja 2015.god. dostavili podatke o prosječnoj cijeni stana na području S., centar (podaci iz 04.mjeseca 2015.god., površina 41-80,99 m2,starost nekretnine 15 godina) iznosi 11.194,67 kn za 1m2; prosječna cijene poslovnog prostora na području S., centar (podaci iz 04.mjeseca 2015.god., površina 0-100,99 m2,starost nekretnine 15 godina), iznosi 14.963,51 kn za 1 m2; prosječna cijena građevinskog zemljišta (podaci iz 04.mjeseca 2015.god., površina 0-1000,00 m2) iznosi 953,24 kn za 1 m2; prosječna cijene 1m2 stambenog objekta, kuća, starost nekretnine 15 godina, podaci  iz 04.mjeseca 2015.god., iznosi 3.571,42 kn za 1 m2.  Iz navedenog proizlazi da je vrijednost  naslijeđene imovine (dvosobnog stana, te poslovnih prostora) veća od ostaviteljevog duga prema tužitelju (koji iznosi 628.738,77 kn),  odnosno  ostaviteljev dug čija se isplata traži ne premašuje vrijednost naslijeđene imovine (konkretno stana i poslovnih prostora, koja se vrijednost procjenjuje na 1.085.492,10 kn i to dvosobni stan površine 76,18 m2 x 3.571,42 kn=272.080,77 kn, poslovnog prostora površine 31,31 m2 x 14.963,51 kn = 468.507,49 kn, te poslovnog prostora površine 17,62 m2 x 14.963,51 kn = 263.657,04 kn, pomoćni prostor površine 22,75 m2 x 3.571,42 kn = 81.249,80 kn), a tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 628.738,77 kn, što odgovara vrijednosti njihovog naslijeđenog dijela,  to je onda valjalo udovoljiti  zahtjevu tužitelja. Činjenica da je na naslijeđenim nekretninama u zemljišnim knjigama upisana hipoteka, nema utjecaja na obvezu tuženika prema tužitelju.

 

Imajući u vidu prednje, a kako su tuženici proglašeni nasljednicima za po 1/2 dijela svaki, a sukladno čl. 139. Zakona o nasljeđivanju za dugove ostavitelja odgovara do visine naslijeđene imovine (vrijednost nekretnine: stana površine 76,18 m2 272.080,77 kn, poslovnog prostora u prizemlju površine 31,31 m2 468.507,49 kn; poslovnog prostora u prizemlju površine 17,62 m2 263.657,04 kn i pomoćnog prostora u prizemlju površine 22,75 m2 81.249,80 kn, sveukupne vrijednosti 1.085.492,10 kn), to je onda osnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 628.738,77 kn, jer  ostavitelj dug na dan 17.lipnja 2013.god. iznosi 628.728,77 kn, dakle manji je od visine naslijeđene imovine za 456.752,33 kn, radi čega je valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. Č. iz S. pod broj Ovrv-553/13 od 12.srpnja 2013.god. u dijelu u kojem je naloženo tuženicima isplata iznosa od 628.738,77 kn sa zateznim kamatama od dne 17.lipnja 2013.god., sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), dok je za više zatražene kamate tužitelj odbijen u svom zahtjevu, a kao u izreci presude. Također tužitelju je priznat i trošak ovršnog postupka u iznosu od 14.187,50 kn (na ime sastava ovršnog prijedloga, te naknade javnom bilježniku sve uz PDV).

 

Nadalje, tuženici su istakli prigovor zastare, a koji prigovor po ocjeni ovog suda nije osnovan. U ovom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a, kojom je propisano  da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, Budući da dugovanje prednika tuženika proizlazi iz ugovorne obveze (ugovora o pozajmici/kreditu sklopljenim 21.prosinca 2007.god. s time da je zadnjim aneksom ugovora od 19.listopada 2010.god. produžen rok vraćanja pozajmice do 18.listopada 2011.god.), to po ocjeni ovog suda nije nastupila zastara. Naime,  da bi počeo teći zastarni rok, potrebno je da je tražbina dospjela, a kako je aneksom ugovora od 19.listopada 2010.god. produžen rok vraćanja pozajmice do 18.listopada 2011.god., a tužba je podnesena dne 11.srpnja 2013.god., to je onda očito da nije protekao zastarni rok predviđen čl. 225. ZOO-a.

 

Odluka o parbenom trošku temelji se na odredi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj  53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; dalje ZPP), a tužitelju je u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te priloženom popisu troška, priznat sljedeći trošak: za pristup na ročište od 20.listopada 2014.god. 314,50 bodova, od 27.svibnja 2015.god. 50 bodova, od 31.kolovoza  i 23.rujna 2015.god. po 629 bodova, za sastav podneska od 24.travnja 2015.god. 50 bodova, od 25.srpnja 2014.god. i 29.lipnja 2015.god. po 629 bodova, te  na ime pristojbe na presudu iznos od 5.000,00 kn, ukupno iznos od 41.631,25 kn. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zatezne kamate počevši od dana 17.studenoga 2015.god., kao dana presuđenja, do isplate.

 

U Splitu, 17. studenoga 2015.godine