Broj: Pnš-90/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja B. J. iz K., M., OIB: …, protiv tuženika Z. K. iz T., S. T., O. G., OIB:…, zastupanog po punomoćniku N. J., odvjetniku u S., radi naknade štete, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 24. studenog  2015.god. u nazočnosti tužitelja osobno, a u izočnosti tuženika, dne 30. prosinca 2015.god.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.   Nalaže se tuženiku Z. K. iz T., S.. T., O. G., JMBG: …da tužitelju B. J. iz K., M., OIB: …na ime naknade imovinske štete prouzročene kaznenim djelom plati iznos od 2.500,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od dana nastanka štete, tj. od 31. ožujka 2006.godine do 31. prosinca 2007.godine po stopi od 15%, a od 01. siječnja 2008.godine do 31.srpnja 2015.god. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015.god. pa do konačne isplate po stopi  koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatraženo, za iznos od 742,00 kn sa zateznim kamatama počevši od dana 30.prosinca 2015.god. do isplate, kao i za više zatraženu zateznu kamatu, tužbeni zahtjev odbija.

 

II.   Nalaže se tuženiku  naknaditi tužitelju prouzročeni parbeni trošak u iznosu od 1.394,60 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počevši od dana 30.prosinca 2015.god. do isplate po stopi  koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena,  u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatraženu kamatu tužitelj odbija.

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj je dana 19.veljače 2014.god. podnio pred Općinskim sudom u Karlovcu tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi se navodi da je presudom Općinskog suda u Glini posl.br. IK-107/07-104 od 8.lipnja 2011.god. tuženik kao okrivljenik proglašen krivim što je, navedeno pod b) presude, dana 31.ožujka 2006.god., oko 15,30 sati, u G., tijekom aukcije slika na „R. B.“ čiji je bio organizator i voditelj, slušateljima emisije neistinito naveo da se na aukciji nalazi originalna umjetnička slika I. L.-C. „H. u c.“ iako je znao da se ne radi o originalnom radu već o dorađenom grafičkom listu izrađenom bez dozvole nasljednika I. L. C.,  kao nositelja autorskog djela, za koju je sliku najvišu ponudu dao slušatelj B. J., ovdje tužitelj,  u iznosu od 350,00 eura, nakon čega je istog dana oko 20,30 sati u K., prilikom predaje slike ovdje tužitelju ponovio da se radi o originalnom ručnom radu te mu izdao ugovor o kupnji koji vrijedi kao račun i certifikat o autentičnosti slike, a tužitelj mu je isplatio 350,00 eura ne sumnjajući da se radi o kopiji. Time je tuženik oštetio tužitelja za iznos od 350,00 eura čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – i to kazneno djelo prijevare označeno i kažnjivo po čl. 224.st.1. Kaznenog zakona. Navodi se da je odlukom Županijskog suda u Sisku pod br. Kž-310/11 od 24.studenoga 2011.god. presuda Općinskog suda u Glini br. IK-107/07 od 8.lipnja 2011.god. potvrđena u nepreinačenom dijelu koji se odnosi na počinjenje kaznenog djela iz čl. 224.st.1. Kaznenog zakona. U tom kaznenom predmetu tužitelj nije postavio imovinskopravni zahtjev, a evidentno je da je tužitelj pretrpio štetu prouzročenu kaznenim djelom i to u iznosu od 2.500,00 kn, a kako je tužitelj radi dolaska na rasprave po pozivu suda imao troškove i to u ukupnom iznosu od 742,00 kn (cijena povratne karte na relaciji K.-G.-K. iznosi 106,00 kn) jer je pristupio na sedam rasprava, stoga s osnova putnih troškova potražuje iznos od 742,00 kn. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se obvezati tuženika isplatiti tužitelju na ime imovinske štete iznos od 3.242,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 2.500,00 kn teče od 31.ožujka 2006.god. do isplate, a na iznos od 742,00 kn od presuđenja do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

 

              U odgovoru na tužbu od 14.travnja 2014.god. tuženik se usprotivio tužbi i tuženom zahtjevu u cijelosti kako osnovu tako i visini. Istakao je prigovor mjesne nenadležnosti. Prigovara zastari potraživanja, jer je kupovina slike obavljena dana 31. ožujka 2006.god., a tužba je podnesena 19.veljače 2014.god. Nadalje, prigovara neosnovanosti zahtjeva za isplatu imovinske štete, jer tužitelja u prvom redu pripada pravo na povrat predmetne slike sukladno ZKP-u koji reguliraju povrat vlasniku stvari stečene kaznenim djelom, odnosno u smislu KZ-a pravo tužitelja na predaju tj. isplatu oduzete imovinske koristi u iznosu od 350,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, a tužitelj nije očito postupio po tome pa se zahtjev za isplatu ukazuje preuranjenim. Navodi kako je u odnosu na kazneno djelo utvrđeno da je predmetna slika izrađena uz dozvolu nasljednika I. L.-C., dakle riječ je o umjetničkoj slici izrađenoj u formi grafike uz suglasnost nositelja autorskog prava pa stoga predstavlja umjetničko djelo, a ne krivotvorinu, koja je jasno  grafika i odgovara cijeni od 350,00 eura jer bi originalno djelo slika na platnu na ulju koštala peterostruko više. Također navodi kako je neosnovan zahtjev za naknadu putnih troškova u vezi kaznenog postupka u iznosu od 742,00 kn, jer se isti mogu ostvariti isključivo u tom postupku, što je tužitelj propustio učiniti.

 

              Općinski sud u Karlovcu rješenjem pod broj P-238/14 od 22.travnja 2014.god. oglasio se mjesno nenadležnim u ovoj pravnoj stvari i nakon pravomoćnosti rješenja, spis ustupio Općinskom sudu u Trogiru, da bi dana 30.siječnja 2015.god. predmet bio ustupljen Općinskom sudu u Splitu po čl.11 Zakona o sudovima.

 

              Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom preslika presude Općinskog suda u Glini broj IK-107/07-104 od 8.lipnja 2011.god., odluke Županijskog suda u Sisku broj Kž-320/11 od 24.studenoga 2011.god., osobne iskaznice tuženika, spisa Općinskog suda u Glini broj IK-107/07-104, dok je sud odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka M. P. i L. R., sve kao suvišne i nepotrebne dokaze koji bi doveli samo do odugovlačenja postupka i stvaranja bespotrebnih troškova.

             

              Neprijeporno je između parbenih stranaka da je tuženik prodao tužitelju sliku I. L. C. „H. u c.“ za 350,00 Eura dne 31.ožujka 2006.god. Neprijeporno je da se protiv tuženika vodio kazneni postupak, te da je tuženik pravomoćnom presudom Općinskog suda u Glini pod broj IK-107/07-104 od 8.lipnja 2011.god. proglašen krivim za kazneno djelo protiv imovine-prijevare-označeno i kažnjivo po čl. 224. st.1 Kaznenog zakona u vezi s čl. 61. Kaznenog zakona.

 

              Prijeporna je između parbenih stranaka  osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, kao i  osnovanost istaknutog prigovora zastare.

 

              Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.242,00 kn na ime imovinske štete prouzročene kaznenim djelom, te na ime putnih troškova.

 

Naime, u konkretnom slučaju, tužitelj je kupio sliku I. L. C. koju je  na „R. B.“ tijekom aukcije slika, kao organizator i voditelj, prodao mu tuženik prikazujući sliku kao originalni ručni rad, za iznos od 350,00  eura. Tuženik je predao tužitelju račun i certifikat o autentičnosti slike, a tužitelj mu je isplatio iznos od 350,00 eura, međutim, kupljena umjetnička slika nije bila originalni ručni rad, već dograđeni grafički list, pa je protiv tuženika vođen kazneni postupak zbog kaznenog djela protiv imovine i to  kaznenog djela prijevare.

 

Uvidom u spis Općinskog suda u Glini pod broj IK-107/07-104 utvrđeno je da je  presudom Općinskog suda u Glini pod broj IK-107/07-104 od 8.lipnja 2011.god. tuženik   proglašen krivim između ostalog, i što je   tijekom aukcije slika na „R. B.“ čiji je bio organizator i voditelj, slušateljima emisije neistinito naveo da se na aukciji nalazi originalna umjetnička slika I. L.-C. „H. u c.“ iako je znao da se ne radi o originalnom radu već o dorađenom grafičkom listu izrađenom bez dozvole nasljednika I. L. C.,  kao nositelja autorskog djela, za koju je sliku najvišu ponudu dao slušatelj B. J., ovdje tužitelj,  u iznosu od 350,00 eura, nakon čega je istog dana oko 20,30 sati u K., prilikom predaje slike ovdje tužitelju ponovio da se radi o originalnom ručnom radu te mu izdao ugovor o kupnji koji vrijedi kao račun i certifikat o autentičnosti slike, a tužitelj mu je isplatio 350,00 eura ne sumnjajući da se radi o kopiji, a čime je oštetio tužitelja za iznos od oko 2.500,00 kn, dakle s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto  učini, te je na opisani način bez odobrenja nositelja autorskog prava, kada je odobrenje prema odredbama  zakona potrebno, uporabio autorsko djelo.

 

Odlukom Županijskog suda u Sisku pod broj Kž-320/11 od 24.studenoga 2011.god. ukinuta je prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo iz čl.230  st.1. KZ-a i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, te je zbog   odluke pod točkom I. preinačena pobijana presuda u odluci o kazni, te je prihvaćena izrečena novčana kazna u iznosu od 110 dnevnih dohodaka okrivljenika što iznosi 22.000,00 kn za kazneno djelo iz čl.224.st.1. KZ-a za koje je okrivljenik proglašen krivim, a koju kaznu je dužan platiti u roku od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti presude temeljem čl. 51 st.3. KZ-a, dok je u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda. U nastavku postupka, rješenjem Općinskog suda u Sisku pod broj 6-K-5/12 od 20.veljače 2012.god. protiv okrivljenika Z. K. obustavljen je kazneni postupak temeljem čl. 291. st.1.toč.1. Zakona o kaznenom postupku radi izvršenja kaznenog djela protiv imovine-nedozvoljene uporabe autorskog djela ili izvedbe umjetnika izvođača-označeno i kažnjivo po čl. 230 st.1. KZ-a.

 

U gore spomenutom kaznenom postupku tužitelj nije iskoristio mogućnost podnošenja imovinsko-pravnog zahtjeva glede isplate iznosa od 2.500,00 kn, pa se u  ovom slučaju, a po  ocjeni ovog suda, radi  o potraživanju naknade štete uzrokovane kaznenim djelom  od strane tuženika, što proizlazi iz činjeničnih navoda iz tužbe, dok je tuženik, između ostalog, prigovori i zastari potraživanja.

 

Naime, odredbom čl. 231. st. 1. Zakona o obveznim odnosima  („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11) propisano je kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona, a prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete, st. 2. citiranog članka.

 

Nadalje, odredbom čl. 19. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 190/03, i 105/04; dalje KZ) određeno je da  kazneni postupak radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske, osim u slučajevima kad se radi o kaznenim djelima navedenim u članku 18. stavka 2. ovoga Zakona, ne može se pokrenuti kad protekne određeno vrijeme od počinjenja kaznenog djela, i to: - dvadeset i pet godina za kazneno djelo s propisanom kaznom dugotrajnog zatvora, - petnaest godina za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od deset godina zatvora, - deset godina za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od pet godina zatvora, - pet godina za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od tri godine zatvora, - tri godine za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od jedne godine zatvora, - dvije godine za kazneno djelo s propisanom kaznom zatvora do jedne godine ili samo s novčanom kaznom, a ako je za kazneno djelo propisano više kazni, zastara se određuje prema najtežoj od propisanih kazni za to djelo.

 

Prema odredbi članka 20. st. 1. KZ-a zastara pokretanja kaznenog postupka počinje teći od dana kad je kazneno djelo počinjeno;  zastara ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu kazneni postupak ne može pokrenuti ili se ne može nastaviti (st. 2.);  zastara se prekida svakom postupovnom radnjom koja se poduzima radi pokretanja kaznenog postupka prema počinitelju zbog počinjenog kaznenog djela (st. 3.);  zastara se prekida i kad počinitelj počini isto tako teško ili teže kazneno djelo (st. 4.); nakon svakog prekida zastara počinje ponovno teći (st. 5.); zastara pokretanja kaznenog postupka nastupa u svakom slučaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko je prema zakonu određena zastara pokretanja kaznenog postupka (st. 6.).

 

Prema odredbi članka 224. st.1.  KZ-a propisano je da tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

Gore citirana zakonska odredba (čl. 231. ZOO-a), a time i dulji rok zastare, primjenjuje se samo u slučaju da je protiv počinitelja kaznenog djela vođen kazneni postupak i dovršen osuđujućom presudom, kao što je ovdje slučaj.

 

Naime, pravomoćnom presudom donesenom u kaznenom postupku pod broj IK-107/07-104 tuženik je proglašen krivim i osuđen za kazneno djelo protiv imovine-kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ-a, a za to djelo propisana je novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine. Zastara kaznenog progona nastupa nakon šest godina računajući od izvršenja djela za koje se prema zakonu može izreći kazna zatvora u trajanju do tri godine, a u ovom slučaju riječ je o takvom kaznenom djelu, pa je prema tome i zastarni rok zahtjeva za naknadu štete šest godina. Pokretanje i vođenje kaznenog postupka prekida zastarijevanje kaznenog progona, a to za sobom povlači i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete koja ponovno počinje teći od dana pravomoćnosti osuđujuće presude.

 

U ovom predmetu zastarni rok je prekinut u smislu odredbe čl. 231. st. 2. ZOO, time da je isti ponovno počeo teći od pravomoćnosti osuđujuće kaznene presude.
Budući da je osuđujuća presuda postala pravomoćna 24.studenoga 2011.god., zastara nije nastupila jer je tužba podnesena prije isteka zastarnog roka (23.svibnja 2014.god.), dakle,  od pravomoćnosti osuđujuće kaznene presude donesene u kaznenom postupku nije protekao rok od šest godina predviđen za kazneni progon.

 

Kako je tužitelju nastala šteta prouzročena kaznenim djelom prijevare od strane tuženika, jer je tužitelj kupio od tuženika originalni umjetnički rad-sliku I. L. C. „H. u c.“ za 350,00 eura,  a tuženik mu je predao dograđeni grafički list, a ne originalni rad, time ga je oštetio za iznos od 2.500,00 kn (koliko je tužitelj platio tuženiku za sliku), radi čega je  valjalo obvezati tuženika da tužitelju isti iznos naknadi. Temeljem prednjeg, tužitelju je na ime naknade štete dosuđen zatraženi iznos od 2.500,00 kn sa zateznim kamatama od dana 31.ožujka 2006.god. (kada je tužitelju i nastala šteta) do isplate, a sukladno odredbama čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), dok je za više zatražene kamate tužitelj odbijen, a kao u točki I izreke presude.

 

Nadalje, zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 742,00 kn na ime putnih troškova za dolazak na rasprave u kaznenom postupku, ovaj sud smatra neosnovanim, jer tužitelj  zahtjev za naknadom tih troškova dolaska na sud nije ovlašten postaviti kao samostalan zahtjev, već taj trošak može tražiti kao dio parničnog troška (što ovdje nije slučaj). Dakle, tužitelj sve troškove koje je imao u kaznenom postupku može ostvariti kao dio parničnog troška u ovom postupku, a ne kao samostalan zahtjev, kako to ovdje potražuje, pa je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 742,00 kn valjalo odbiti i odlučiti kao u točki I izreke presude. 

 

              Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi  čl. 154. st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj  53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; dalje ZPP), te je tužitelju, koji u neznatnom dijelu nije uspio, za koji dio nije ni nastao poseban trošak, dosuđen trošak u cijelosti, a koji se sastoji od iznosa od  500,00 kn na ime sastava tužbe po punomoćniku D. S., odvjetniku u K.,  iznosa od 125,00 kn na ime PDV-a, iznosa od 100,00 kn na ime sudske pristojbe na tužbu, iznosa od 200,00 kn na ime sudske pristojbe na presudu,  iznosa od 270,20 kn na ime troškova prijevoza na relaciji K.-S.-K. za pristup na ročište od 24.ožujka 2015.god., te iznosa od 199,40 kn na ime troškova prijevoza na relaciji K.-S.-K. za pristup na ročište od 24.studenoga 2015.god, ukupno iznos od 1.394,60 kn.

 

U Splitu, 30. prosinca  2015.godine