Broj: Gž-1262/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Davorke Hudoletnjak kao predsjednice vijeća, suca Gorana Milakovića kao suca izvjestitelja i suca Antuna Dominka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. M. iz R. S., S., zastupane po punomoćniku P. L., odvjetniku iz B.,  protiv 1. tuženika G. J. iz B., OIB: … i 2. tuženice J. J. iz B., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku D. B., odvjetniku iz B., radi poništenja nasljedničke izjave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj P-232/13-14 od 02. lipnja 2015. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2016. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-232/13-14 od 02. lipnja 2015. godine.

 

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Bjelovaru donio je presudu broj P-232/13-14 od 02. lipnja 2015. godine čija izreka glasi:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Poništava se nasljednička izjava zakonske nasljednice iza pok. M. J., tužiteljice K. M. iz S., R. S. dana na zapisniku kod Osnovnog suda u Novom Sadu, Sudska jedinica u Bačkoj Palanci u spisu br. R. III 4/2010 dana 20.siječnja 2010.g. koja glasi "Ja M. K. odričem se nasledja koje mi pripada po Zakonu iza ostavioca, u korist naslednice J. J. iz B.", pa su tuženici G. J., OIB:… iz B., i J. J. O.:… iz B., kao nasljednici pok.ostavitelja M. J. u ostavinskom predmetu ovoga suda br.O-101/11 dužni to priznati."

 

II. Tužiteljica je dužna I. i II. tuženima naknaditi parnične troškove u iznosu od 3.750,00 kn, u roku od 15 dana.“

 

Protiv te presude žalbu podnosi tužiteljica zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima pa predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev odnosno pobijanu presudu u cijelosti ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br: 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice radi poništenja nasljedničke izjave i to zbog bitne zablude.

 

Prvostupanjski sud je odlučujući u smislu odredbe čl. 335. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br: 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO) ocijenio da je prestalo pravo tužiteljice zahtijevati poništenje nasljedničke izjave zbog proteka roka od 3 godine od dana sklapanja ugovora.

 

Takvoj odluci prvostupanjskog suda prethodilo je slijedeće utvrđeno činjenično stanje:

- da je tužiteljica nasljedničku izjavu čije poništenje traži dala pred Osnovnim sudom u Novom Sadu dana 20. siječnja 2010. godine,

- da je zapisnik o uzimanju te nasljedničke izjave poslala 2. tuženici J. J.,

- da je 2. tuženica J. J. tu nasljedničku izjavu tužiteljice predala javnom bilježniku M. K. u B. na ročištu za ostavinsku raspravu dana 04. veljače 2010. godine.

 

Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je izjava o ustupu nasljednog dijela i prihvat nasljedstva dvostrani pravni posao.

 

Naime, prema odredbama čl. 133. st. 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, br: 48/03 i 163/03, 35/05 – dalje: ZN) odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra se odricanjem od nasljedstva, nego izjavom o ustupu svog nasljednog dijela. To ustupanje proizvodi pravni učinak kada je pravni posao ustupanja završen, a to je u trenutku kada je sunasljednik prihvatio ustupljeni dio. Prihvat je potreban radi toga, jer je ustupanje dvostrani pravni posao. Do momenta prihvata od strane sunasljednika, izjava o ustupanju (po odricanju u korist sunasljednika) tretira se kao ponuda.

 

Odredbom čl. 262. st. 2. ZOO-a propisano je da je ponuda prihvaćena i kad ponuđenik pošalje stvar ili plati cijenu te kad učini neku drugu radnju koja se na temelju ponude, prakse utvrđene između zainteresiranih strana ili običaja može smatrati izjavom o prihvatu.

 

U ovoj pravnoj stvari utvrđeno je da je tužiteljica dala nasljedničku izjavu kojom se odriče nasljeđa koje joj pripada po zakonu iza ostavitelja u korist nasljednice J. J. i to dana 20. siječnja 2010. godine, a tu je izjavu poslala tuženici J. J. koja je nasljedničku izjavu tužiteljice predala javnom bilježniku M. K. na ročištu od 04. veljače 2010. godine. Stoga takvo postupanje 2. tuženice J. J. koja izjavu tužiteljice o ustupanju nasljedstva – ponudu predaje javnom bilježniku na ostavinskom ročištu valja ocijeniti kao prihvat ponude, jer je 2. tuženica prihvaćanjem te izjave i uručenjem javnom bilježniku učinila radnju koja se na temelju ponude tužiteljice može smatrati izjavom o prihvatu. Kako je ta radnja poduzeta 04. veljače 2010. godine, tim prihvatom zaključen je pravni posao između tužiteljice i 2. tuženice, pa je od tada pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 29. ožujka 2013. godine prošlo više od 3 godine od dana sklapanja tog ugovora.

 

Time je prestalo pravo tužiteljice zahtijevati poništaj nasljedničke izjave, pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu presudu.

 

Na zakonitost pobijane presude ne utječe činjenica koju u žalbi iznosi tužiteljica da je ona bila podnijela prigovor javnom bilježniku iz kojeg proizlazi da je bila u zabludi te da je upućena u parnicu odlukom suda, jer se taj prigovor ne može tretirati kao pravo zahtijevanja poništaja pobojnog ugovora, jer se to pravo ostvaruje podnošenjem tužbe, a ne iznošenjem prigovora u ostavinskom postupku. Neodlučno je i to što je tužiteljica od strane ostavinskog suda upućena u parnicu, jer njeno pravo zahtijevanja poništaja pobojnog ugovora (nasljedničke izjave) prestaje istekom roka od 3 godine od dana sklapanja ugovora, a ne od dana upućivanja u parnicu.

 

U odnosu na ostale žalbene navode da je tužiteljica bila nesposobna za rasuđivanje, ukoliko je doista to bilo tako, onda njen zahtjev treba glasiti na utvrđenje ništetnosti nasljedničke izjave, jer je nesposobnost za rasuđivanje razlog za ništetnost pravnog posla, a ne na poništenje, a takvu pravnu zaštitu u ovoj pravnoj stvari tužiteljica nije zahtijevala.

 

S obzirom na to da nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku pa je odbijen njen zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe kao neosnovan.

 

U Bjelovaru, dana 25. veljače 2016. godine