Broj: Povrv-1595/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J.J. i drugi, vlasnici zajedničkog obrta B.P., S.B., OIB: …, zastupani po punomoćniku R.H., odvjetniku iz Z., protiv tuženika A.H. iz S.B., OIB: …,  radi duga, nakon održane glavne javne rasprave zaključene dana 17. veljače 2016. godine, provedene u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja A.L., odvjetnika u S.B., te tužene A.H. – osobno, nakon javne objave presude dana 17. veljače 2016. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.   Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javnog bilježnika R.A.Č. iz S.B., broj Ovrv-2320/15 od dana 04. svibnja 2015. godine u dijelu kojim je naloženo tuženoj A.H. iz S.B., OIB: …, da namiri tužitelju J.J. i drugi vlasnici zajedničkog obrta B.P., OIB: …, S.B., novčanu tražbinu u iznosu od sveukupno 780,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća pa sve do naplate i to na iznos od:

 

                 - 60,00 kuna počevši od 09. svibnja 2010. godine,

                 - 60,00 kuna počevši od 10. lipnja 2010. godine,

                 - 60,00 kuna počevši od 15. studenog 2010. godine,

                 - 60,00 kuna počevši od 04. prosinca 2010. godine,

                 - 60,00 kuna počevši od 22. siječnja 2011. godine,

                 - 60,00 kuna počevši od 25. ožujka 2011. godine,

                 - 60,00 kuna počevši od 27. ožujka 2011. godine,

                 - 60,00 kuna počevši od 16. travnja 2011. godine,

                 - 60,00 kuna počevši od 03. lipnja 2011. godine,

                 - 60,00 kuna počevši od 15. srpnja 2011. godine,

                 - 60,00 kuna počevši od 19. listopada 2011. godine,

                 - 60,00 kuna počevši od 12. studenog 2011. godine,

                 - 60,00 kuna počevši od 15. travnja 2012. godine,

             

te troškove ovršnog postupka u iznosu od 343,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od po stopi koja odgovara visini eskontne stope HNB uvećane za pet postotnih poena, koja teče od dana 04. svibnja 2015. godine do isplate, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

             

II.              S viškom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija.

 

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 725,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj u tužbi navodi da mu tužena na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz poslovnih knjiga, s osnove neplaćenih računa duguje sveukupno 900,00 kuna, te da je tražbina u cijelosti dospjela.

 

Obzirom da tužena nije ispunila svoju  obvezu predloženo je da sud donese presudu pobliže opisanu u izreci, s tim da je tužitelj zatražio ukupno 900,00 kuna, u odnosu na dosuđenih 780,00 kuna.

 

U svom odgovoru na tužbu tužena je stavila prigovore zastare navodeći da se radi o tražbini povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

 

Nadalje tužena navodi da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje je sklopio trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine, naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

 

Stoga je tužena zaključila da je tražbina tužitelja zastarjela.

 

Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga na str. 2 spisa, u rješenje ovog suda Povrv-1331/15-2, zatim u dokumentaciju koja je u spis dostavljena nakon zaključenja glavne rasprave uz izvornik podneska od 17. veljače 2016. godine, a to su: Odluka o organizaciji i načinu naplate parkiranja službeni vjesnik br. 16, zatim u dnevne parkirališne karte broj: 734, 4356, 5081, 6577, 13468, 15006, 17131, 19876, 20309, 21349, 23725, 25429, 29256, 30557 i 37353.

 

Na temelju provedenog dokaznog postupka, te na temelju analize i ocijene svakog dokaza posebno i svih dokaza skupno, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan do iznosa navedenog u izreci, a s viškom tužbenog zahtjeva tužitelj je odbijen.

 

Sporno je među parničnim strankama dali je tužiteljeva tražbina zastarjela.

 

Uvidom u izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga br. 152 - vjerodostojna isprava tužitelja na str. 2 spisa, te uvidom u dnevne parkirne karte ranije citirane, sud je utvrdio da je zastarjela tražbina glede dvije dnevne parkirne karte i to broj: 734 i 4356, jer iste dospijevaju 30. siječnja 2010. godine i 23. travnja 2010. godine. Dakle, za te dvije parkirne karte je proteklo više od 5 godina od dospijeća tih tražbina uobzirujući činjenicu da je ovršni postupak kod javnog bilježnika pokretnu 04. svibnja 2015. godine.

 

Naime, način naplate parkiranja u S.B. reguliran je Odlukom o organizaciji i načinu naplate parkiranja. Odredbom članka 8 Odluke određeno je da korisnici parkirališta trenutkom zaustavljanja i parkiranja vozila na javnim parkiralištima sklapaju ugovor o korištenju parkirališta s koncesionarom, dok prema članku 11 Odluke pravilnost korištenja parkirališta, isticanje parkirne karte i vremenskog zadržavanja kontroliraju osobe koje za to ovlasti koncesionar.

 

Prema članku 13 Odluke ukoliko je vozilo zaustavljeno i parkirano na javnim površinama za koje je određena naplata, te vlasnik-korisnik ne istakne parkirnu kartu s unutrašnje strane vjetrobranskog stakla, odnosno prekorači dopušteno vrijeme parkiranja smatra se da je s korisnikom vozila sklopljen ugovor o korištenju parkirališta na osnovu dnevne parkirne karte, te se sukladno članku 14 Odluke temeljem takvog ugovora izdaje dnevna parkirna karta, a koja se plaća u iznosu od 60,00 kuna.

 

Prema članku 225 Zakona o obveznim odnosima tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

 

Obzirom da se ovdje radi o ugovoru zaključenom između tužitelja i tuženika sud cijeni da je zastara po proteku 5 godina od dospijeća tražbine. Stoga je utvrđeno da je tužena dužna tužitelju platiti utuženi iznos sa zakonskim zateznim kamatama pobliže opisanim u izreci sukladno članku 9 Zakona o obveznim odnosima i članka 14 Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja, a odluka zakonskim zateznim kamata pobliže opisanim u izreci po članku 3 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima.

 

Tužena je dužna tužitelju naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 343,50 kuna, po Rješenju broj Ovrv-2320/15 od 04. svibnja 2015. godine, te troškove ovog postupka u iznosu od 625,00 kuna (s PDV-om od 25%) prema Tbr. 7/8 OT kao i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna, dakle ukupno 725,00 kuna za zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, sukladno članku 154 stavak 1 Zakona o parničnom postupku.

 

U Slavonskom Brodu, 29. veljače 2016. godine