Broj: Revr 1105/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz T., OIB: … kojeg zastupa punomoćnik G. V., odvjetnik u V., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava V., OIB: …, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1118/14-2 od 20. siječnja 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-1609/12-25 od 27. siječnja 2014., u sjednici održanoj 6. rujna 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1118/14-2 od 20. siječnja 2015. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici je presudom poslovni broj Gž-1118/14-2 od 20. siječnja 2015. potvrdio presudu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-1609/12-25 od 27. siječnja 2014., kojom je suđeno:

 

„I/  Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da Odluka o otkazu ugovora o radu tuženika izrađena u formi dopisa – obavijesti o povratku na rad namještenika Z. B. broj 511-14-04/1-5243/1-12 od 30.7.2012.g. kojom se otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 1.12.2008.g. između tužitelja i tuženika, nije dopuštena, kao neosnovan.

 

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da nije dopuštena Odluka tuženika broj 511-14-04/1-5243/2-12 od 3.9.2012.g., kao neosnovan.

 

III/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta na kojem je namještenik zatečen broj 511-14-04/1-5006/5-08 od 13.10.2008.g., sa Aneksom od 1.12.2008.g. je sklopljen na neodređeno vrijeme, kao neosnovan.

 

IV/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava V., OIB…, da tužitelja I. J. iz T., OIB-…, vrati na posao na radno mjesto – pomoćni djelatnik na održavanju u roku od 8 dana, kao neosnovan.

 

V/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava V., OIB – …, da tužitelju I. J. iz T., OIB-…, na ime plaće za vremensko razdoblje od kolovoza 2012.g. do 18.6.2013.g., isplati iznos od 50.860,65 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, tekućom na iznos od

 

-3.353,45 kn od 6.9.2012.g. do isplate,

 

-3.353,45 kn od 6.10.2012.g. do isplate,

 

-3.353,45 kn od 6.11.2012.g. do isplate,

 

-3.353,45 kn od 6.12.2012.g. do isplate,

 

-3.353,45 kn od 6.1.2013.g. do isplate,

 

-3.353,45 kn od 6.2.2013.g. do isplate,

 

-3.353,45 kn od 6.3.2013.g. do isplate,

 

-3.353,45 kn od 6.4.2013.g. do isplate,

 

-3.353,45 kn od 6.5.2013.g. do isplate,

 

-3.353,45 kn od 6.6.2013.g. do isplate,

 

-3.353,45 kn od 6.7.2013.g. do isplate,

 

-3.353,45 kn od 6.8.2013.g. do isplate,

 

-3.353,45 kn od 6.9.2013.g. do isplate,

 

-3.353,45 kn od 6.10.2013.g. do isplate,

 

-3.353,45 kn od 6.11.2013.g. do isplate,

 

-3.353,45 kn od 5.12.2013.g. do isplate,

 

-2.130,18 kn od 27.1.2014.g. do isplate,

 

a sve u roku od 8 dana, kao neosnovan.

 

VI/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja da bi mu tužitelj bio dužan nadoknaditi prouzročeni trošak ovog parničnog postupka, kao neosnovan.

 

VII/ Naprotiv tužitelj je dužan nadoknaditi tuženiku na ime troškova ovog postupka iznos od 9.750,00 kn (devettisućasedamstopedesetkuna), a to u roku od 8 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude je tužitelj podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti ili da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom ili drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tužitelju naloži naknaditi tuženiku troškove revizije u iznosu od 1.875,00 kuna.

 

Tuženik nije odgovorio na tužbu.

 

Revizija je neosnovana.

 

Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP)  u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama svih razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvaren revizijski razlog apsolutno bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se tužitelj pozvao u reviziji, a koja povreda postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Tuženik nije određeno ukazao na neku konkretnu proturječnost između sadržaja izvedenih dokaza i navoda o odlučnim činjenicama utvrđenim na temelju tih dokaza, niti je takve proturječnost po reviziji utvrdio ovaj sud. Drugostupanjski sud se očitovao i obrazložio svoje pravno stajalište u odnosu na one žalbene razloge koji su odlučni za rješenje spora, pa je moguće ispitati zakonitost pobijane presude.

 

Revizijom je u okviru revizijskog razloga navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka sadržajno osporen pravni pristup nižestupanjskih sudova u tumačenju sadržaja i pravnih učinaka ugovora o radu i aneksa ugovora o radu, a s tim u vezi i ocjena sudova o tome koji su dokazi odlučni za rješenje spora, što je po ocjeni tužitelja rezultiralo nepotpunim činjeničnim  utvrđenjima nižestupanjskih sudova.

 

Napominje se revidentu da pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog (arg. iz čl. 385. ZPP), dok pogrešan pravni pristup u rješenju spora, kada i postoji, ne znači sam po sebi postojanje navedene apsolutno bitne povrede odredaba postupka, ako je unatoč pogrešnoj primjeni materijalnog prava moguće ispitati zakonitost pobijane presude.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Sporna je u revizijskom stupnju postupka pravilna primjena odredbe čl. 6. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12, dalje ZR) u vezi s odredbom čl. 280. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08. i 125/11.) glede tumačenja sadržaja i učinaka tužiteljevog Ugovora o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta na kojemu je namještenik zatečen, a koji ugovor je sklopljen između poslodavca Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave V. i namještenika I. J., radi zamjene odsutnog namještenika Z. B., te aneksa navedenom ugovoru naslovljenog kao „Aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme“. S tim u vezi je sporno je li tužitelj na osnovi aneksa imao sklopljen ugovor o radu na određeno ili na neodređeno vrijeme, te je li njegov radni odnos prestao i bez otkaza, povratkom s bolovanja namještenika Z. B..

 

U odnosu na ovaj revizijski razlog, a odgovarajući na navode revidenta da se u rješenju spora trebaju primijeniti odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“ broj 73/13) valja poći od temeljnog principa vremenskog važenja propisa materijalnog prava. Ako zakonom nije drugačije propisano, ugovor je podvrgnut onom pravu koje je mjerodavno i bilo je na snazi u trenutku sklapanja ugovora. Tim trenutkom su za stranke nastupili određeni pravni učinci, a ugovor (kao i aneks ugovora) se tumači imajući na umu one propise koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.

 

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu nije bio ni donesen u vrijeme sklapanja ugovora, a objavljen je u Narodnim novinama broj 73/2013 od 18. lipnja 2013., te je stupio na snagu osam dana nakon objave. Stoga taj propis nije odlučan za ocjenu o zakonitosti prestanka radnog odnosa tužitelja koji prestanak je nastupio u prosincu 2012.

 

Odbijanjem tužbenog zahtjeva je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

Drugostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude vrlo sadržajno iznio utvrđenja o odlučnim činjenicama te je naveo odredbe materijalnog prava koje su primijenjene u rješenju spora i obrazložio pravno shvaćanje u primjeni tih odredaba, a koje pravno shvaćanje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da je ovaj revizijski sud prihvatio razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 6. rujna 2016.