Broj: Pnš-333/13

             

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Z. N. iz S., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. D., odvjetniku u S., protiv tuženika Općine H., OIB:…, zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u O., radi naknade štete, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 19.rujna 2016.god. u nazočnosti zamjenika punomoćnika i punomoćnika tuženika, dne 24. listopada 2016.god.

 

p r e s u d i o   j e

 

          I.    Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 3.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23.kolovoza 2013.god. do 31.srpnja 2015.god. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem razdoblju uvećanoj za 5% poena, a od 1.kolovoza 2015.god. do konačne isplate na način da se ista određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

              II.  Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete na vozilu  iznos od 11.238,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana 24.listopada 2016.god. do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatražene kamate, za razdoblje od 23.kolovoza 2013.god. do 23.listopada 2016.god. tužitelj odbija u svom zahtjevu. 

 

III.  Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parbenog postupka u iznosu od 19.525,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a  koja teče od dana 24.listopada 2016.god. pa do konačne isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj je dana 23.kolovoza 2013.god. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi se navodi da se dana 24.lipnja 2012.god. oko 20,10 sati na području Općine H., na uskoj, asfaltiranoj i nerazvrstanoj cesti koja spaja G. B. i V., dogodila prometna nezgoda na način da je tužitelj upravljajući motociklom-skuterom u svom vlasništvu marke „H.“ reg.oznake naletio na odronjenu hrpu pijeska, šljunka i kamenja razasutog po kolniku, koje, bez ikakve postavljene zaštite direktno i permanentno ugrožava kolnik, a nema znaka upozorenja, te na uskoj cesti ne mogavši izbjeći pad je site prigode zadobio tjelesne ozljede koljena, potkoljenice, podlaktice, te je šivan, a time da mu je ožiljak trajno zaostao, a na motociklu su nastala znatna oštećenja. Navodi se da tuženik ima obvezu održavanja predmetne nerazvrstane ceste koja u smislu odredbe čl. 101. Zakona o cestama predstavlja javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, te je zbog propusta tuženikove obveze u omogućavanju neometanog i sigurnog funkcioniranja prometa došlo do prometne nezgode i štete.  Temeljem prednjeg, tužitelj, a nakon preciziranja tužbenog zahtjeva, predlaže donošenje presude kojom će se obvezati tuženika isplatiti tužitelju s naslova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 3.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, a na ime imovinske štete na vozilu isplatu iznosa od 11.238,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom od utuženja do isplate, te troškovima postupka.

 

U odgovoru na tužbu od 4.srpnja 2014.god. tuženik navodi da je točno da se dana 24.lipnja 2012.god. na nerazvrstanoj cesti G. B.-V., Općina H., iznad zaseoka Ć. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao tužitelj kao vozač motocikla, međutim, nisu točne tvrdnje tužitelja da je za nastanak nezgode odgovoran tuženik. Navodi se da iz zapisnika o očevidu MUP-a, PUSD, PP Sinj proizlazi da je zapisnik dostavljen Prekršajnom sudu u Sinju radi pokretanja prekršajnog postupka protiv tužitelja, a za djelo iz čl. 51.st.5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle, do predmetne prometne nezgode došlo je isključivom krivnjom samog tužitelja koji u konkretnoj situaciji nije prilagodio brzinu kretanja vozila stanju i uvjetima na cesti. Tuženik se usprotivio i visini naknade neimovinske i imovinske štete. Osim toga, tuženik navodi da ukoliko bi sud zauzeo stav da je tuženik propustio učiniti nešto pa bi za to trebao odgovarati, to ističe prigovor podijeljene odgovornosti.

 

Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom zapisnika o očevidu Ministarstva, PU Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Sinj  broj 511-12-31-1/1-PR-229/12 od 24.lipnja 2012.god., preslika prometne dozvole br. 4994819, medicinske dokumentacije, kartona pacijenta, izvida štete 11.srpnja 2012.god., ponude T. M. d.o.o. Z. od 4.lipnja 2013.god., optužnog prijedloga od 18.srpnja 2012.god., zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu id 14.lipnua 2012.god., fotografija u boji prometne nesreće, medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. I. R., spec. ortoped, prometno-tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, motorna vozila i cestovni promet od 10.kolovoza 2015.god. T. N., dipl.ing.stroj.,  prometno-tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za strojeve, cestovni promet i motorna vozila od 17.ožujka 2016.god.S. S., dipl.ing., preslušanjem sudskog vještaka S. S.,  preslušanjem svjedoka J. V., T. C., J. M., S. P., preslušanjem tužitelja kao parbene stranke, dok je sud odbio prijedlog tuženika da se od Prekršajnog suda zatraži podatak je li okončan prekršajni postupak protiv tužitelja, jer je tužitelj znao za prekršajni postupak, a taj prijedlog nije stavio prije zaključenja prethodnog postupka, kao što je odbio i prijedlog za izvođenje dokaza novim vještačenjem po vještaku prometne struke, jer su u ovom predmetu provedena dva vještačenja, koja su identična glede nastanka predmetne prometne nezgode i visine štete, pa bi novo vještačenje dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja bespotrebnih troškova,    pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza kao i na temelju rezultata provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz slijedećih razloga.

 

              Neprijeporno je između parbenih stranaka da se dana 24.lipnja 2012.god. na području Općine H., G. B.-V., iznad zaseoka Ć., dogodila prometna nezgoda u kojoj je tužitelj, upravljajući motociklom marke „H.“ kroz desni zavoj, uslijed pada na kolnik zadobio tjelesne ozljede, a u istoj je oštećen i njegov motocikl. Neprijeporna je pasivna legitimacija tuženika.

 

              Prijeporna je između parbenih stranaka odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja,  time i visina štete.

 

              Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.000,00 kn  na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te isplatom iznosa od 11.238,60 kn na ime imovinske štete na motociklu, a koja šteta mu je nastala u štetnom događaju od 24.lipnja 2012.god.

 

Naime, Zakon o komunalnom gospodarstvu održavanje nerazvrstanih cesta i javnih površina definira i normira kao komunalne djelatnosti.  Prema odredbi čl. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95 i 70/97) komunalnu djelatnost predstavlja i održavanje nerazvrstanih cesta i javnih površina, te se u smislu čl. 3. st. 7. ZKG pod održavanjem nerazvrstanih cesta podrazumijeva održavanje površina koje se koriste za promet u bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane ceste u smislu posebnih propisa, te gospodarenje cestovnim zemljištem uz nerazvrstane ceste.

 

Obavljanje komunalne djelatnosti je u djelokrugu jedinica lokalne samouprave, gradova i općine, što proizlazi iz čl. 2. i 4. istog Zakona, posljedično čemu su iste deliktno odgovorne spram oštećenika za naknadu štete pričinjenu im neodržavanjem i/ili nepropisnim održavanjem istih po općim pravilima obveznog prava.

           Dakle,  za održavanje nerazvrstanih cesta i javnih površina odgovorne su jedinice lokalne samouprave, dakle gradovi i općine, a to je ovdje Općina H.. Prema tome tuženik je dužan osigurati da se komunalnu djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima (jer se šteta može pretrpjeti i zbog neodržavanja i/ili nepropisnog održavanja nerazvrstanih cesta), odnosno tuženik je  dužan održavati cestu u stanju da se na njoj može sigurno i nesmetano odvijati promet,  te bi isti bio  odgovoran za štetu  uzrokovanu stanjem ceste, naprimjer ukoliko ne bi očistio cestu, odnosno uklonio  pijesak sa kolnika,  koji sprječavaju odvijanje prometa na siguran način.

 

Odgovornost tuženika valja prosuditi po kriteriju presumirane krivnje u smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO), a kojom je određeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

 

Iz iskaza svjedokinje J. V. proizlazi  da je kritične prigode bila suvozač na motoru sa tužiteljem, pa kada su se spuštali s brda zv. G. i izlazili iz krivine ugledali su kamenje i šljunak na cesti s njihove desne strane. Da bi izbjegao to kamenje i šljunak, tužitelj je malo prešao u lijevo, pa su onda pali i proklizali preko pijeska. I s lijeve strane na cesti je bio pijesak.

 

Svjedok J. M. u svom iskazu navodi da su imali dojavu o prometnoj nezgodi na nerazvrstanoj cesti za G. B., pa kada su kolega i on došli zatekli su gospodina i gospođu. Na motoru su od oštećenja bile samo neke ogrebotine, a i tjelesne ozljede nisu bile strašne. Navodi da je moguće da je bilo šljunka i pijeska na cesti, s obzirom da cesta ide prema planini. Svjedok  T. C. ne sjeća se detalja predmetne nezgode.

 

              Svjedokinja S. P. u svom iskazu navodi da je dana 26.lipnja 2012.god., u njezinu ordinaciju došao tužitelj navodeći da je dne 24.lipnja 2012.god. imao prometnu nesreću, da je pao s motocikla na šljunčani dio ceste i poskliznuo se, te je priložio nalaz sa HKP gdje mu je obavljen pregled 24.lipnja 2012.god., koji nalaz je prepisala u njegov zdravstveni karton.  Kod tužitelja se radilo o otvorenoj rani lijeve potkoljenice u predjelu vanjske strane lijevog gležnja, te ogrebotine kože desne podlaktice i oba koljena i na HKP je obavljena obrada rane, rana je šivana.

             

              Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi da je na dijelu ceste kojim je vozilo bilo pijeska 10-15 m,, a kada je došao desetak metara do mjesta gdje su pali, na njegovoj desnoj  strani bilo je kamenja, šljunka, veličine jajeta, pa da je vozio po sredini ceste po kojoj je bila škripa od pijeska, ali zbog nagiba cijele ceste, te nizbrdice prednji kotač skutera proklizao je i pali su. Cijelo vrijeme vozio je bez gasa uz povremeno kočenje, jer je bila nizbrdica.

 

              Sudski vještak za strojarstvo, motorna vozila i cestovni promet dipl.ing.stro. T. N. u svom nalazu i mišljenju od 10.kolovoza 2015.god. zaključuje sljedeće: kritične prigode skuter „H. W. F. 600“ kretao se nerazvrstanom cestom G. B.-V. vozeći nizbrdo gdje je uzdužni nagib ceste do 8 % brzinom od oko 8,0 m/2 ili 28,8 km/h; vožnjom kroz desni zavoj naišao je na dio kolnika koji je bio prekriven pijeskom-šljunkom i sitnim kamenjem u dužini od 15,00 m, pa je uslijed toga znatno smanjen bočni koeficijent trenja uslijed čega je bočna sila trenja smanjena, pa je uslijed toga došlo do bočnog proklizavanja skutera i prevrtanja na desnu stranu i u nastavku klizanja po kolniku do zaustavljanja. Zavoj na kojem je došlo do proklizavanja skutera kod čistog i suhog kolnika se može sigurno provesti do brzine koja nije veća od oko 16,9 m/s ili 61,1 km/h, pa je zaključak vještaka da brzina kretanja nije uzrok nastanka predmetne nezgode. Kalkulativna visina štete na skuteru iznosi 14.048,00 kn, ali nema dokaza da je tužitelj popravio skuter i imao taj trošak.

 

              S obzirom na primjedbe tuženika na vještačenje vještaka dipl.ing.stroj. T. N., to je provedeno vještačenje po novom vještaku za strojeve, cestovni promet i motorna vozila dipl.ing. S. S. koji su svom pisanom nalazu i mišljenju od 17.ožujka 2016.god. zaključuje sljedeće: motocikl H. kretao se iz smjera istoka prema zapadu kolnikom nerazvrstane ceste, kretao se kroz zavoj udesno, te je izlaskom iz zavoja uočio nanose zemlje, pijeska i sitnog kamenja na asfaltnom kolniku, no unatoč reagiranju vozača, MTC je naišao na nanose pijeska i zemlje na kolniku kada je došlo do bočnog klizanja motocikla s vozačem i putnicom koji su zatim pali na kolnik. Brzina kretanja MTC-a H. pred pad na kolnik iznosila je 30-34 km/h ili 8,88 m/s. U vrijeme nastanka nezgode na kolniku su postojali nanosi rasute zemlje, pijeska i sitnog kamenja što je vidljivo na fotografijama 1 i 2. s neuređenog pokosa zasjeka koji se nalazi uz sjeverni rub kolnika. Prilikom nailaska na nanose pijeska i zemlje na kolniku bitno se smanjio koeficijent bočnog trenja između pneumatika i kolničkog zastora, pa je došlo do bočnog klizanja motora. Radijus zakrivljenosti zavoja iznosi 84,00 m uz bočni koeficijent trenja od 0,35, a granična brzina prolaska kroz zavoj da ne dođe do bočnog klizanja iznosi 61 km/h ili 16,9 m/s. Zaključak je vještaka da brzina kretanja motocikla H. s obzirom na zakrivljenost zavoja nije uzrok nastanka prometne nezgode nego bitno smanjenje koeficijenta bočnog trenja pneumatika i kolničkog zastora, zbog nanosa zemlje, pijeska i sličnog kamenja na kolniku. S obzirom na visinu štete, popravak motocikla je ekonomski isplativ te se šteta obračunava na bazi popravka. Stvarna šteta na motociklu na dan štetnog događaja iznosi 14.110,50 kn.

 

              U dopuni vještačenja na ročištu od 19.rujna 2016.god.  vještak S. ostao je pri svom već danom nalazu i mišljenju. Navodi da kod gibanja dvokotača, ako se na kolniku nalaze nepredviđeni dijelovi pijeska, zemlje i sl. bitno se smanjuje  koeficijent trenja, pa često vozač motocikla gubi stabilnost jer je situ teško držati, kao u ovom slučaju, kakvo je stanje na kolniku. Motocikl H. nije se kretao brže od granične brzine u ovom zavoju. Što se tiče izračuna troškova za popravak motocikla, isto je uzeo iz ponude firme T. m., koji odgovaraju, približno, cijenama iz kataloga auto taksa a cijene rada limara uzeta je 110,00 kn sat + PDV, dakle za popravak motocikla potrebno je izdvojiti iznos od 14.110,00 kn. 

Dakle, ovaj sud je proveo na  okolnost načina nastanka i dinamike predmetne prometne nezgode  prometno vještačenje po stalnim sudskim vještacima za strojarstvo, cestovni promet i motorna vozila, dipl. ing. T. N. i dipl.ing. S. S., i isti su suglasni glede načina nastanka predmetne prometne nezgode, odnosno uzroka nastanka predmetne prometne nezgode. Vještaci su dali  svoje stručne nalaze i potom stručna mišljenja na temelju priložene dokumentacije u spisu, kao i na temelju iskaza svjedoka. Budući da ovaj sud cijeni vještačenje kao i svaki drugi dokaz u postupku primjenom načela slobodne ocjene dokaza, ali imajući u vidu stručni karakter vještačenja, te s obzirom da se ovdje radi o dugogodišnjim stalnim sudskim vještacima, te imajući u vidu da su isti potpuno, jasno i detaljno obrazložili svoja mišljenja, kod ovoga se suda nije pojavila osnovana sumnja u stručnost danih mišljenja.

 

Za navesti je da je vještačenje jedno dokazno sredstvo u ovom postupku kojem se pribjeglo zbog toga što je bilo potrebno utvrditi činjenicu nastanka predmetne prometne nezgode, a za što je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, a ni ne treba raspolagati, a sudski vještaci  N. i S. su svoj nalaz i mišljenje dali u nedvosmislenom sadržaju, određeno, sa iscrpnim obrazloženjem, logično i uvjerljivo, tako da nije bilo razloga sumnjati u njihovu objektivnost i stručnost, kao ni razloga da se po njima dani elaborat podvrgava procjeni po drugim vještacima prometne struke, pa je sud prijedlog tuženika za provođenjem dokaza po novom vještaku prometne struke, odbio kao suvišan i nepotreban.

 

Vještaci dipl. ing. T. N. i dipl.ing. S. S. suglasni su u cijelosti da je uzrok nastanka predmetne prometne nezgode  bitno smanjenje koeficijenta bočnog trenja između pneumatika i kolničkog zastora, zbog nanosa zemlje, pijeska i sitnog kamenja na kolniku, a ne brzina kretanja motocikla „H.“.

Imajući u vidu prednje dokaze, iskaze svjedoka, tužitelja, a posebice vještačenje vještaka  N. i S., ovaj sud smatra nesumnjivo utvrđenim da je do predmetne prometne nezgode i predmetnog štetnog događaja došlo upravo zbog postojanja pijeska, zemlje i sitnog kamenja na kolniku, dakle uslijed propusta tuženika da održava predmetnu cestu (ukloni pijesak, kamenje, zemlju sa kolnika) da bi se na njoj mogao odvijati siguran promet.

 

Kako je štetni događaj bio uzrokovan pijeskom, sitnim kamenjem  na nerazvrstanoj cesti koji je trebao bit uklonjen odnosno očišćen postoji odgovornost tuženika za naknadu štete zbog propusta u održavanju navedene nerazvrstane ceste. Neosnovana je tvrdnja tuženika da postoji doprinos tužitelja nastaloj šteti, jer u postupanju  tužitelja nije bilo nikakvog doprinosa nastanku nezgode, posebice s obzirom na utvrđenu brzinu kretanja motocikla (prema vještačenju brzina kretanja motocikla nije uzrok nastanka nezgode, a pred pad na kolnik brzina kretanja MTC „H.“ iznosila je oko 30-34 km/h ili 8,88 m/s), već naprotiv  utvrđeno je da tuženik nije poduzeo sve potrebne radnje radi otklanjanja opasnosti za sudionike u prometu zbog pijeska, zemlje, sitnog kamenja na prometnici, a i u nepoduzimanju drugih mjera radi osiguranja sigurnosti prometa u ovom dijelu prometnice. Tužitelj se motociklom kretao kroz zavoj udesno, te je izlaskom iz zavoja uočio nanose zemlje, pijeska i sitnog kamenja na kolniku, pa je reagirao na upravljač i kočnicu kako bi izbjegao nailazak na isto, no unatoč tome naišao je na nanose pijeska i zemlje što je dovelo do bočnog klizanja motocikla, a zatim  i pada na kolnik. Prema vještačenju granična brzina prolaska kroz zavoj da ne dođe do bočnog klizanja iznosi  61 km/h ili 16,9 m/s, dakle, tužitelj je kritične prigode vozio brzinom od oko 30-34 km/h ili 8,88 m/s.

 

Dakle, činjenica je da je na dijelu ceste na kojem se dogodila prometna nezgoda bilo razasutog pijeska, zemlje i sitnog kamenja, a što utječe na odgovornost tuženika, jer je do predmetne prometne nezgode  došlo upravo uslijed postajanja pijeska, zemlje i sitnog kamenja na kolniku, dakle uslijed propusta tuženika da održava cestu, budući da je postojanje zemlje, pijeska i sitnog kamenja na kolniku imalo utjecaja na kretanje motocikla „H.“, što je dovelo do toga da se bitno smanjio koeficijent bočnog trenja između pneumatika i kolničkog zastora, pa je došlo do bočnog klizanja motocikla, potom i pada na kolnik,  a kako to proizlazi i iz provedenih vještačenja.

 

Budući da je utvrđeno da je osnovni uzrok nastanka prometne nezgode upravo neočišćeni kolnik (neuklonjen pijesak, sitno kamenje, zemlja), to je tuženik odgovoran za predmetnu štetu, jer je propustio održavati predmetnu cestu  na način da na istoj osigura (uklanjanjem pijeska, zemlje, sitnog kamenja) nesmetan i siguran promet.

 

S obzirom na gore navedeno, konkluzija je ovog suda  da je osnovni uzrok koji je doveo do nastanka predmetne prometne nezgode  postojanje pijeska, zemlje i sitnog kamenja na kolniku. Kako je do predmetne prometne nezgode došlo isključivo krivnjom tuženika, jer nije održavao predmetnu dionicu ceste, pa je uslijed postojanja pijeska i sitnog kamenja na kolniku došlo do bočnog proklizavanja motocikla i pada na kolnik, to je onda tuženik odgovoran tužitelju za štetu koja mu je nastala u predmetnom štetnom događaju od 24.lipnja 2012.g.  te je isti dužan i naknaditi mu svu štetu proizašlu iz predmetnog štetnog događaja.

 

Prema odredbi čl. 19. toč. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/09 i 125/11; dalje ZOO) pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

Sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

                                            Sudski vještak dr. I. R., spec.ortoped  u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu 1.srpnja 2015.god. navodi da je tužitelj u predmetnoj nezgodi zadobio lacerocontuznu ranu u predjelu lateralnog lijeve potkoljenice, ogrebotine na desnoj podlaktici i oba koljena, te da se kod tužitelja radilo o lakšoj tjelesnoj ozljedi bez trajnih posljedica. Tužitelj je trpio jake  bolove jedan dan, bolove srednjeg intenziteta jedan tjedan i još dva tjedna slabog intenziteta. Tuđa njega i pomoć za obavljanje oblačenja trebala je četiri do pet dana po jedan sat dnevno.

 

Imajući u vidu gore navedene zakonske odredbe, a sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka liječnika ortopeda dr. I. R., kojeg ovaj sud smatra stručnim, objektivnim i danim sukladno pravilima struke i znanosti, a na koje stranke nisu imale primjedbi, uzimajući u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova tužitelju je s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđena naknada u zatraženom iznosu od  3.000,00 kn. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zatezne kamate počevši od dana 23.kolovoza 2013.god., kao dana podnošenja tužbe,  a sukladno odredbi čl.   1103. ZOO-a (kojom je određeno da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga), pa do 31.srpnja 2015.god. po stopi propisanoj odredbom čl. 29.st.2. ZOO-a (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11) koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena, a od 1.kolovoza 2015.god., kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 78/15), pa do potpune isplate,  po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 % poena, a kao u točki I izreke presude.

 

Nadalje, odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano je da je šteta, pored ostalog umanjenje nečije imovine (obična šteta). Čl. 1085. istog zakona određeno je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala te da je, kada to nije moguće, odgovorna osoba dužna isplatiti  oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete, dok je čl. 1086. istog zakona propisano da se šteta smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, a čl. 1089. st. 2. da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke izuzev slučaja kada zakon određuje što drugo.

 

Glede visine štete  na motociklu  tužitelja, a proizašle iz predmetne prometne nezgode, sud je polazio od  vještačenja vještaka N., a prema kojem je stvarna visina štete na motociklu tužitelja, u iznosu od  14.048,00 kn.

 

              S obzirom na prednje, tužitelju je na ime naknade štete na vozilu  dosuđen zatraženi  iznos od 11.238,60 kn (tužitelj je visinu štete na svom vozilu uskladio sa provedenim vještačenjem vještaka N., samo bez PDV-a /iznos od 11.238,00 kn plus PDV 2.809,65 kn = 14.048,00 kn/). Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zatezne kamate počevši od dana 24.listopada 2016.god., kao dana presuđenja, pa do isplate (s obzirom da je visina štete  na motociklu utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja), dok je za više zatražene kamate, za razdoblje od 23.kolovoza 2013.god. pa do 23.listopada 2016.god., tužitelj odbijen u svom zahtjevu, a kako je navedeno u točki II izreke presude. Naime, tužitelj navodi da je popravio motocikl i da je imao trošak, jer je platio nužne dijelove oko 10.000,00 kn bez PDV-a i računa, međutim, tužitelj u spis nije dostavio nikakve relevantne dokaze da je popravio automobil i da je za popravak imao troškove i u kojoj visini, a iskaz samog tužitelja ovaj sud smatra nedostatnim da bi iz njega mogao sa sigurnošću utvrditi da je tužitelj motocikl popravio i  koliki mu je bio trošak popravka, pa stoga, kako je  visina štete na motociklu utvrđena u vrijeme presuđenja (tužitelj je i zatražio visinu štete na motociklu prema vještačenju vještaka N.), tako i kamate teku od dana presuđenja.  

 

Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,  57/11, 148/11,  25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), pa tužitelju, koji po ocjeni ovog suda, u neznatnom dijelu nije uspio za koji dio nije ni nastao poseban trošak, pripada trošak u cijelosti, a sve u skladu sa važećom Odvjetničkom tarifom, i to: za sastav tužbe 100 bodova, za pristup na ročište od 14.srpnja 2014.god., 13.ožujka; 4.svibnja; 8.lipnja; 1. srpnja i 5.listopada 2015.god., 18.siječnja; 11.srpnja i 19.rujna 2016.god. po 100 bodova, od 2.studenoga 2015.god. i 23.svibnja 2016.god. po 25 bodova, za sastav podneska od 10.srpnja 2014.god. i 2.listopada 2015.god. po 100 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 12.500,00 kn, na ime PDV-a iznos od 3.125,00 kn, na ime sudske pristojbe na tužbu iznos od 500,00 kn, na ime sudske pristojbe na presudu iznos od 500,00 kn, te na ime troškova prometno-tehničkog, kao i medicinskog vještačenja iznos od 2.900,00 kn, ukupno iznos od 19.525,00 kn Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dana 24.listopada 2016.god., kao dana presuđenja, pa do isplate.

 

U Splitu, 24. listopada 2016.godine