Broj: Gž-556/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Ranka Orozovića kao predsjednika vijeća, suca Vladimira Ferenčevića kao suca izvjestitelja i suca Vladimira Šestaka kao člana vijeća, u pravnoj stvari  tužitelja A. M. iz M. 32, D., sada na adresi H., M. 97, H. M. iz D., M. 32,  sada na adresi H., M. 97, te A. M. iz D., M. 32, sada na adresi Z., P. 3A, svi zastupani po punomoćnici A. M. odvjetnici iz D. S., Z. 52, protiv tuženika R. S.. S.-J.-W. eGen, M. str. 23, 8083 S.. S. im R., A., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima O. društva B. i P. iz Z., J. M. 1,  radi proglašenja ugovora ništetnim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Daruvaru broj P-477/14-30 od 30. prosinca 2014., u sjednici vijeća održanoj dana 3. studenog 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Žalba se odbija, te se potvrđuje  pobijana presuda Općinskog suda u Daruvaru broj P-477/14-30 od 30. prosinca 2014.

 

Obrazloženje

                           

              Sud prvog stupnja je donio pobijanu presudu izreka koje u cijelosti glasi:

 

              „I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan a koji glasi:

 

              Utvrđuje se da je ništetna slijedeća isprava, ugovor o jednokratnom kreditu račun br. 522.474 na iznos od  35.000,00 Eura,  koji je osiguran  očitovanjem o osiguranju  novčane tražbine upisom založnog prava – hipoteke u korist tuženika za iznos od   35.000,00 Eura, a na teret tužitelja i to na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Daruvaru Zu-1002 k.o. Donji Daruvar, čestica br… u naravi kuća br… i dvor u vinogradima površine 1708m2, ukupne površine 1708m2 solemniziranim od strane Javnog bilježnika iz Zagreba, B. J. koji se vodi  pod posl. br.  Ou-29/2006 od   13. 1. 2006. g., te se  utvrđuje da je ista bez učinka.

 

              Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva na nekretninama upisanim  i opisanim  u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Daruvaru Zu-1002 k.o. Donji Daruvar  čestica br…, u naravi kuća br… i dvor  u vinogradu , površine   1708m2, ukupne površine 1708m2, izvršena temeljem ovrhe, te ugovora i javnobilježničkog očitovanja pravno nevaljana.

 

              Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Daruvaru, uspostava prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja na način da se izvrši brisanje vlasništva na nekretninama  upisanim i opisanim u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Daruvaru Zu-1002 k.o. Donji Daruvar , čestica br… u naravi kuća br… i dvor u vinogradima površine  1708m2 ukupne površine   1708m2, s imena Z. K. iz L., K. 119, i uknjižba iste na ime tužitelja A. M. za  1/ 3 dijela, H. M. za  1/3 dijela i A. M. za  1/3 dijela, svi iz D., M. 32.

 

              Dužan je tuženik u roku od 15 dana  pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima troškove ovog postupka.

 

              II   Nalaže se tužiteljima da tuženiku nadoknade  troškove postupka  u iznosu od 16.950,00 kn u  roku od 15 dana.“

 

              Protiv ove presude žalbu podnosi tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br: 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, dalje: ZPP).

 

              U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Tužitelj tužbeni zahtjev zasniva prije svega na tvrdnjama da je sporni ugovor iz 2006. godine sklopljen protivno zakonu, budući da je tuženik strana banka koje nema odobrenje za rad u Republici Hrvatskoj, a prvostupanjski sud odbijajuću presudu zasniva na ocijeni da ova okolnost nema za posljedicu ništetnost ugovora, koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

              Dakle, iako je odredbom čl. 51. st. 1. Zakona o bankama („Narodne novine“, br: 84/02 i 141/06) u vrijeme sklapanja spornog ugovora (13.1.2006.) bilo propisano da bankarske i  druge financijske usluge na području Republike Hrvatske strana banka može pružati samo putem svojih  podružnica, koje podružnice temeljem čl. 52. istog Zakona može osnovati samo na temelju odobrenja Hrvatske narodne banke, poslovanje tuženika protivno navedenim odredbama nema za posljedicu ništetnost ugovora. Ovo temeljem čl. 322. st. 2.  Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) kojim je između ostalog propisano kako zabrana sklapanja određenog ugovora samo jednoj strani nema za posljedicu ništetnost ugovora, već da je ugovor  valjan, a da će strana koja povrijedi  ovu zabranu snositi odgovarajuće posljedice. Pri tome treba reći da je u međuvremenu, odredbom  čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne navine“, br: 102/15) dodan čl. 19. j kojim  je propisano da je ništetan ugovor kojeg je sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluge potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom  kreditiranju. Međutim, navedeni Zakon je stupio na snagu 30. rujna 2015., a istim nije propisano njegovo povratno djelovanje. Stoga primjeni navedene odredbe ne bi bilo mjesta, niti ukoliko su osnovani žalbeni navodi o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, pa i bitnoj povredi odredaba parničnog postupka počinjenim time što sud nije prihvatio prijedlog za odgodu pripremnog ročišta, te je nakon toga odbio nepravovremeni dokazni prijedlog upravo na okolnost da su tužitelji sklapanju ugovora pristupili nakon postignutog dogovora sa posrednikom tuženika.

 

              Budući da između stranaka nije sporno kako je na temelju javnobilježničkog akta- ugovora o osiguranju tražbine tuženika iz ugovora o kreditu, tuženik proveo ovrhu na nekretnini tužitelja, čkbr… kuća i dvor u vinogradu, površine 1708 m2, da je u istom ovršnom postupku ovu nekretninu stekao Z. K. iz L., i to rješenjem o dosudi, kao najpovoljniji ponuditelj, te da je izvršena uknjižba njegovog prva vlasništva na navedenoj nekretnini, pravilno je prvostupanjski sud odbio dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje nevaljanom uknjižbe prava vlasništva navedenog kupca i uspostava prethodnog zemljišnoknjižnog stanja. Ovo i neovisno od toga da li je ništetan ugovor o kreditu. Naime, kupac iz ovršnog postupka je vlasništvo na predmetnoj nekretnini stekao na temelju odluke suda (rješenja o dosudi), pa na valjanost ovoga stjecanja ne može biti od utjecaja to da li je valjano nastala tražbina koja se je imala namiriti u navedenom ovršnom postupku, već je tužitelj tražbinu mogao osporavati u parničnom postupku na koji bi bio upućen povodom odgovarajuće žalbene tvrdnje iz žalbe protiv rješenja o ovrsi.

 

              U pravu je prvostupanjski sud da eventualna nezakonitost pojedinih odredbi ugovora o kreditu kojim se ugovara način obračuna kamate ne bi trebala imati za posljedicu ništetnost cijelog ugovora. Pri tome u odnosu na žalbene navode koji se odnose na ovakvu ocjenu suda treba reći da tužitelj tijekom postupka, ali i u žalbi, prije svega iznosi primjedbe da način tuženikovog obračuna dugovanja po ugovoru o kreditu upućuje na nezakonitost obračuna kamate. Tek u žalbi tužitelj  upućuje i na konkretne odredbe ugovora o kreditu kojim je po njegovom mišljenju obračun kamate ugovoren na način protivan zakonu. Stoga su neosnovane žalbene tvrdnje o tome da je prvostupanjski sud i na temelju tvrdnji o nezakonitim uvjetima kreditiranja trebao utvrditi ništetnim predmetni ugovor.

 

              Budući da iz navoda tuženika iznesenih tijekom postupka proizlazi da u prethodno vođenom ovršnom postupku  on nije u cijelosti  namirio svoju tražbinu iz ugovora  o kreditu, tužitelj će primjedbe na način obračuna kamate, ukoliko ih je tuženik obračunavao protivno ugovoru, odnosno na nezakonitost  ugovorenog načina obračuna kamate, moći iznijeti u postupku koji će tuženik eventualno pokrenuti radi plaćanja preostalog dijela tražbine.

 

              Imajući u vidu  da su tužitelji u  ovome postupku zastupani po punomoćniku, neosnovana je žalbena tvrdnja da je sud tužiteljici A. M. onemogućio raspravljanje pred sudom, time što nije odgodio pripremno ročište iako  je ona uz prijedlog za odgodu ovoga ročišta priložila dokaz o tome da uslijed  bolesti nije u mogućnosti pristupiti na navedeno ročište.

 

              Slijedom navedenog žalba je odbijena kao neosnovana, te je potvrđena pobijana presuda.

 

Bjelovar, 3. studenog 2016.