Broj: Rev 2869/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari tužiteljice Š. B. iz C. B., OIB: ..., zastupane po punomoćniku Z. K., odvjetniku u V., protiv tužene H. A. A. B. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici N. M., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž-3111/2014-2 od 12. studenoga 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Valpovu posl. broj P-448/13-8 od 3. travnja 2014., u sjednici održanoj 15. studenoga 2016.

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice Š. B. protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž-3111/2014-2 od 12. studenoga 2015., odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenom ovrhe koju je tužena kao ovrhovoditeljica pokrenula protiv tužiteljice kao ovršenice pred Općinskim sudom u  Valpovu pod posl. brojem Ovr-1414/13. Tom presudom odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška (st. I.). Nadalje tom presudom naloženo je tužiteljici naknaditi tuženoj parnični trošak od 1.825,00 kn (st. II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnijela tužiteljica iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužena nije podnijela odgovor na reviziju tužiteljice.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe koju je tužena kao ovrhovoditeljica pokrenula protiv tužiteljice kao ovršenice pred Općinskim sudom u Valpovu pod posl. brojem Ovr-1414/13.

 

Nižestupanjski sudovi utvrdili su sljedeće činjenice:

 

- da je na temelju rješenja prvostupanjskog suda posl. broj Ovr-633/08 od 4. kolovoza 2008. uknjižena prisilna hipoteka na nekretninama kčbr. 790/1, kčbr. 1035/1 i kčbr. 1036/1 sve u k.o. B., sve upisane u zk. ul. br. 1809 radi osiguranja novčane tražbine u ukupnom iznosu od 186.826,10 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počevši od 2. lipnja 2005. do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od dana 1. siječnja 2008. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet posto poena kao i troškove toga postupka u iznosu od 2.218,00 kn i to za korist predlagatelja osiguranja S. b. d.d. (prednika ovdje tužene),

 

- da je u to vrijeme vlasnik predmetnih nekretnina bio prednik tužiteljice M. B.,

 

- da je on umro ...,

 

- da je tužiteljica kao njegova supruga naslijedila predmetne nekretnine,

 

- da osigurana tražbina prednika tužene nije podmirena, te

 

- da je tužena kao ovrhovoditeljica pokrenula protiv tužiteljice kao ovršenice predmetni ovršni postupak na predmetnim nekretninama, a radi namirenja osigurane tražbine.

 

Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

Prema odredbi čl. 83. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12 – OZ) ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisan u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kada je stekao to pravo iz izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine.

 

Kada je predmetna tražbina ovdje tužene bila osigurana prisilnom hipotekom na predmetnim nekretninama, odnosno kada je tužena upisom te prisilne hipoteke u zemljišne knjige stekla založno pravo na namirenje osigurane tražbine prodajom predmetnih nekretnina, to je dakle tužena u predmetnom ovršnom postupku imala pravo da kao ovrhovoditeljica protiv tužiteljice kao ovršenice pokrene predmetni ovršni postupak radi namirenja predmetne osigurane tražbine.

 

U pravu je tužiteljica kada ukazuje da prema odredbi čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03 – dalje: ZN) nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

 

No, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni navedene zakonske odredbe. Ovo stoga što pravo namirenja osigurane tražbine iz založene nekretnine u smislu odredbe čl. 83. OZ, već po samoj logici stvari ne može biti umanjeno ograničenjem odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja iz čl. 139. st. 3. ZN. Naime, ovdje tužena kao ovrhovoditeljica ima pravo namirenja osigurane tražbine i to samo na predmetnim nekretninama koje je naslijedila ovdje tužiteljica, tamo ovršenica. Stoga ovdje tužena kao ovrhovoditeljica niti nema mogućnost namirenja svoje tražbine preko vrijednosti imovine koju je naslijedila tužiteljica.

 

Nije u pravu tužiteljica niti kada smatra da bi predmetna ovrha bila nedopuštena iz razloga zastare predmetne tražbine.

 

Prema odredbi čl. 222. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.

 

Kako je predmetna tražbina tužene osigurana hipotekom na predmetnim nekretnina tužiteljice (upisanoj u zemljišnoj knjizi) to već iz samog tog razloga prigovor zastare podnesen u ovom postupku od strane tužiteljice nije osnovan.

 

Kako ne postoje radi kojih je izjavljena revizija tužiteljice, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 15. studenoga 2016.