Broj: Gž-858/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D.-D., d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz O. d. B. & P., odvjetnicima u Z., protiv tuženika H. F., iz B., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku u U., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj: Pn-39/17-20 od 12. svibnja 2017., dana 2. listopada 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj: Pn-39/17-20 od 12. svibnja 2017.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

 

„ I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 49.363,19 kn (četrdesetdevettisuća tristošezdesettri kune i devetnaest lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 08. ožujka 2013. do naplate po kamatnoj stopi za ostale odnose koja je u tom razdoblju određena člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05., 48/08. i 125/11, dalje ZOO), sve u roku 15 dana.„.

 

II.  Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak ovog postupka isplatom 8.006,50 kn u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.“

 

Obrazloženje

 

Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi „iz svih žalbenih razloga“. U žalbi, u bitnome, navodi da je prvostupanjski sud pogrešno, kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev ukoliko bi se u ovom postupku imale primijeniti odredbe čl. 430. do 437. ZOO. Smatra da je tuženik odgovoran za štetu koju trpi zbog toga što mu je tuženik jamčio da su kupljene dionice njegovo vlasništvo i da na njima ne postoje nikakva prava trećih osoba, što se međutim ispostavilo netočnim pa iste nije mogao preknjižiti na račun nematerijaliziranih vrijednosnih papira koji glase na njegovo ime, već ih je morao obuhvatiti korporativnom akcijom istiskivanja manjinskih dioničara. Ukazuje na odredbu čl. 432. st. 3. ZOO koju prvostupanjski sud u cijelosti zanemaruje, pa obzirom da u ovom postupku zahtjeva naknadu štete, smatra da se prvostupanjski sud neosnovano poziva na odredbu čl. 437. st. 1. ZOO. Osim toga, smatra i da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Posljedično tome prigovara i odluci o troškovima postupka.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti prihvati njegov tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka ili podredno da se ista ukine o predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. 

 

Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. ZPP.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba tužitelja je neosnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.

 

Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, na koju žalitelj ukazuje u žalbi jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući sadrži u svemu jasne i neproturječne razloge, utemeljene na pravilno ocijenjenim dokazima (čl. 8. ZPP9.)

 

Osim toga, u ovom postupku nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

Niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži naknaditi mu štetu isplatom iznosa od 49.363,19 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom utemeljen na tvrdnjama tužitelja da je Ugovorom o kupoprodaji i prijenosom dionica od 5. ožujka 2012. tuženik, kao prodavatelj prodao mu, kao kupcu i na njega prenio 93 redovne dionice serije A trgovačkog društva I. d.d. P. za kupoprodajnu cijenu od 37.200,00 kn i da mu je tim ugovorom tuženik jamčio da su predmetne dionice njegovo vlasništvo i da na istima nema prava trećih, niti su one opterećene bilo kakvim teretom, međutim da tuženik iste nije otplatio, pa je tužitelj, da bi dionice mogao prenijeti na račun nematerijaliziranih vrijednosnih papira koji glasi na njegovo ime, morao iste obuhvatiti korporativnom akcijom istiskivanja manjinskih dioničara i za već plaćene dionice isplatiti im otpremninu u iznosu od 49.363,19 kn za koji iznos je za njega nastala šteta, koju u ovom postupku potražuje od tuženika.

 

U ovom postupku nije sporno da je između stranaka u postupku sklopljen Ugovor o kupoprodaji i prijenosu 93 dionica trgovačkog društva I. d.d. P.,  oznake ..., 5. ožujka 2012. (dalje: Ugovor) i da je tužitelj, kao kupac ovih dionica na ime kupoprodajne cijene isplatio tuženiku, kao prodavatelju iznos od 37.200,00 kn 14. ožujka 2012. i da je odredbom čl. 4. ovog Ugovora tuženik jamčio tužitelju kao kupcu da su predmetne dionice u njegovom vlasništvu i da na njima nema prava trećih ili bilo kakvih tereta.

 

Sporno je, jesu li predmetne dionice u trenutku sklapanja navedenog Ugovora bile otplaćene i posljedično tomu jesu li imale pravnih nedostataka (čl. 430. st. 1. ZOO) i da li je tužitelj u trenutku sklapanja navedenog ugovora, znao za te nedostatke.

 

Tijekom postupka prvostupanjski sud je na temelju ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP) utvrdio:

 

-          da navedene dionice nisu bile otplaćene;

-          da je dopisom S. k. d. društva d.d. (dalje: SKDD) od 8. svibnja 2012. tužitelj obaviješten da temeljem navedenog Ugovora nije moguće izvršiti prijenos dionica na tužitelja jer se radi o neotplaćenim dionicama;

-          da je nakon toga tužitelj 17. prosinca 2012. dostavio tuženiku "opomenu pred tužbu" (12), kojom je ukazao tuženiku na obavijest SKDD i pozvao ga da se "predmetne dionice oslobode od prava trećih osoba" na način da dionice otplati u ostavljenom roku od 30 dana, jer će u protivnom "pokrenuti sudske postupke radi raskida predmetnog ugovora, povrata kupoprodajne cijene zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i utvrđenjem kaznene odgovornosti";

-          da tuženik predmetne dionice u ostavljenom roku nije otplatio i

-          da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 18. svibnja 2015.

 

Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da su navedene dionice, koje su bile predmetom navedenog Ugovora bile opterećene pravnim nedostatkom, radi čega je tužitelj, kao kupac imao pravo na naknadu štete temeljem odredbe čl. 432. st. 3. ZOO, ali se to njegovo pravo ugasilo temeljem odredbe čl. 437. st. 1. ZOO (tužitelj je prekludiran u ovom svojem pravu) jer je za pravni nedostatak nedvojbeno saznao 8. svibnja 2012., a što je bilo sasvim izvjesno 17. prosinca 2012., kada je tužitelj ukazao tuženiku na te nedostatke dopisom od istog dana, a kako je tužbu podnio tek 18. svibnja 2015., dakle istekom godine dana od saznanja za prava trećega, to da je prekludiran u svojem pravu zahtijevati naknadu štete, zbog čega smatra da je njegov zahtjev za naknadu štete neosnovan.

 

Ovakva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je za to prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu valjane i uvjerljive razloge, a obzirom da ni sam žalitelj ne osporava takva činjenična utvrđenja u njihovu uvjerljivost nema razloga sumnjati niti ovaj drugostupanjski sud, pa posljedično tome ovaj drugostupanjski sud prihvaća i izraženo pravno shvaćanje o primijenjenom materijalnom pravu.

 

Odredbom čl. 430. st.1. ZOO propisano je da prodavatelj odgovara ako na prodanoj stvari postoji neko pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili ograničuje kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao uzeti stvar opterećenu tim pravom, dok je odredbom stavka 2. propisano da prodavatelj nekog prava jamči da ono postoji i da nema pravnih smetnji za njegovo ostvarenje.

Na temelju odredbe čl. 437. st.1. ZOO propisano je da se pravo kupca po osnovi pravnih nedostataka gasi istekom godine dana od saznanja za postojanje prava trećega.

 

U konkretnom slučaju, cijeneći navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda (koja ne čini spornim ni sam žalitelj) i sadržaj ovih zakonskih odredbi te nesporno utvrđene činjenice da tužitelj ni u tužbi, a niti tijekom postupka (niti u njegovom nastavku) nije tvrdio da je navedeni ugovor raskinut (niti po zakonu, niti jednostranom izjavom), već je,  suprotno tomu, tvrdio da je temeljem tih kupljenih dionica (dakle očito smatrajući da ugovor nije raskinut), a radi njihovog prijenosa na njegov račun nematerijaliziranih vrijednosnih papira iste morao obuhvatiti korporativnom akcijom istiskivanja manjinskih dioničara isplatom otpremnine u ukupnom iznosu od 49.363,19 kn, zbog čega i trpi štetu u ovom iznosu koji potražuje u ovom postupku, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio ovaj zahtjev tužitelja, zaključujući da se na temelju odredbi čl. 437. st. 1. ZOO ugasilo pravo tužitelja, kao kupca po osnovi pravnih nedostataka kupljenih dionica, radi čega je i njegovu žalbu valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

 

Žalba tužitelja nije osnovana ni u dijelu u kojem prigovara odluci o troškovima postupka jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio uz pravilnu primjenu odredaba čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Stoga,  kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao žalitelj, kao ni one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

 

Pula - Pola, 2. listopad 2017.