Broj: Kž-Us 109/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. T. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbama okrivljenog J. T. i okrivljenog Ž. Š. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 22. srpnja 2016. broj Kov-Us-36/16, u sjednici održanoj dana 21. rujna 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se žalba okrivljenog J. T., ukida se prvostupanjsko rješenje u dijelu koji se odnosi na prevođenje spisa državnog odvjetništva u A. broj 901 Js 128/15. te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. Žalba okrivljenog Ž. Š. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, pod točkom I. izreke, odbijeni su kao neosnovani prijedlozi okrivljenog J. T. da se optužbi naloži prijevod cjelokupnog spisa državnog odvjetništva u A. broj 901 Js 128/15 i da se iz spisa predmeta, kao nezakoniti dokazi, izdvoje nalazi i mišljenja vještaka iz Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „I. V.“

 

Pod točkom II. odbijen je, kao neosnovan, prijedlog okrivljenog Ž. Š. da se iz spisa predmeta, kao nezakoniti izdvoje „dokazi tajnog snimanja i praćenja“, a koji se nalaze na stranicama 441., 447., 448., 449., 452., 453., 460., 462., 466. – 469., 472., 473., 474. – 477., 478., 479., 480., 483., 485., 491., 493., 504., 506., 509., 510. – 514. i 192.

 

Protiv točke I. pobijanog rješenja i to u dijelu koji se odnosi na odbijanje prijedloga okrivljenog J. T. za prevođenje spisa Državnog odvjetništva u A. broj 901 Js 128/15 žalbu je podnio okrivljeni J. T. po branitelju, odvjetniku M. U., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i usvoji zahtjev obrane za prevođenje tog spisa.

 

Protiv točke II. pobijanog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Ž. Š. po branitelju, odvjetniku I. F., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se žalba usvoji i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Spis predmeta je sukladno odredbi članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – nastavno: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba okrivljenog J. T. je osnovana, a žalba okrivljenog Ž. Š. nije osnovana.

 

Stav prvostupanjskog suda o tome da neprevedeni dio spisa državnog odvjetništva u A. broj 901 Js 128/15, koji je ustupljen Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK) radi provođenja kaznenog progona protiv okrivljenog J. T., ne treba prevoditi jer nije korišten u postupku koji je prethodio optuživanju i u postupku samog optuživanja te da ga neće koristiti niti sud prilikom odlučivanja, s uspjehom je doveden u pitanje žalbom okrivljenog J. T.

 

Naime, okrivljeni J. T. s pravom u žalbi ističe da je USKOK-u dostavljen spis državnog odvjetništva u A. broj 901 Js 128/15 radi provođenja kaznenog progona protiv okrivljenog J. T., a da je samo manji dio tog spisa preveden. Na taj način, i to neprevođenjem većeg dijela tog spisa, veći dio pribavljene dokazne građe, a i načina njezinog pribavljanja, obrani je ostao nepoznat, pa se na taj način  ograničavaju prava obrane i dovodi u sumnju ostvarivanje načela jednakosti oružja. Pri tome se takav propust ne može kompenzirati naknadnim prevođenjem, a kako to u obrazloženju pobijanog rješenja upućuje prvostupanjski sud, budući da se postupak nalazi u fazi ispitivanja optužnice kad sud treba meritorno odlučiti o osnovanosti i opravdanosti iste. Na ovaj način bi, a kako se optužnica temelji samo na određenim dijelovima ustupljenog spisa i to onim koji su prevedeni na hrvatski jezik, usprkos toga što je ustupljen cijeli spis, sadržaj ostatka pribavljene dokazne građe, ali i načina na koji je ta dokazna građa pribavljena, ostao nepoznat ne samo obrani nego i sudu.

 

Pri tome, valja voditi računa da je pravo na prevođenje radi korištenja procesnih prava obrane propisano odredbom članka 8. stavka 6. ZKP/08. i Direktivom 2010/64/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima (SL L 280, 26.10.2010.) koja je prenesena u pravni poredak Republike Hrvatske (članak 1.a ZKP/08).

 

Direktivom 2010/64/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. određena je dužnost prevođenja svih dokumenata bitnih za osiguranje ostvarivanja prava osumnjičenika ili optuženika na obranu i jamstva pravičnosti postupka (članak 3. stavak 1. Direktive), a o tome koji dokument je bitan za osiguranje ostvarivanja prava na obranu odlučuju nadležna državna tijela po službenoj dužnosti ili na obrazloženi zahtjev osumnjičenika ili optuženika ili njihovih pravnih zastupnika.

 

Stoga je za odluku o zahtjevu okrivljenog J. T. za prevođenje neprevedenog dijela spisa državnog odvjetništva u A. broj 901 Js 128/15 odlučno da li se u neprevedenom dijelu tog spisa nalaze i dokumenti bitni za osiguranje ostvarivanja prava okrivljenika na obranu i jamstva pravičnosti postupka, kako to žalbom upire okrivljeni J. T., a ne okolnost što ti dokumenti nisu korišteni u postupku koji je prethodio optuživanju i u postupku samog optuživanja, a kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.

 

Nije ispravno ni stajalište prvostupanjskog suda da okrivljenom J. T. nije bilo potrebno prevoditi spis s obzirom da on ima državljanstvo Republike Hrvatske, pa mu je poznat jezik na kojem se vodi ovaj postupak, a okrivljenik i njegov branitelj, ako smatraju da je za obranu bitno nešto što se nalazi u spisu na stranom jeziku i što se ne koristi tijekom dokaznog postupka i što nije koristilo ni državno odvjetništvo radi optuživanja,  mogu sami izvršiti prijevod tog dokumenta i predložiti sudu da se to izvede kao dokaz tijekom postupka. To iz razloga što se u spisu nalazi i dokumentacija na njemačkom jeziku dostavljena radi kaznenog progona okrivljenika te okrivljenikovo poznavanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma, pa čak i njemačkog jezika, budući da iz osobnih podataka okrivljenog J. T. s lista 2681. spisa proizlazi da je rođen u Saveznoj Republici Njemačkoj gdje je i završio gimnaziju, ne otklanja činjenicu da pravo okrivljenika na obranu u kaznenom postupku obuhvaća i pravo na obranu putem izabranog branitelja, a branitelj ne mora nužno poznavati druge jezike i pisma uz onaj jezik i pismo koji je u službenoj uporabi u kaznenom postupku.

 

Stoga je žalbu branitelja okrivljenog J. T. valjalo prihvatiti te ukinuti prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim se odbija prijedlog za prevođenje spisa državnog odvjetništva u A. broj 901 Js 128/15. i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, uzevši u obzir primjedbe ovog drugostupanjskog suda, ponovno odlučiti o prijedlogu okrivljenog J. T. za prevođenje makar i dijela neprevedenog spisa državnog odvjetništva u A. broj 901 Js 128/15. koji se navodi u žalbi, vodeći računa i o osiguranju ostvarivanja prava okrivljenika na obranu i jamstva pravičnosti postupka.

 

              Okrivljeni Ž. Š., iako u žalbi izrijekom ne navodi žalbenu osnovu, žalbom upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke točke 11. ZKP/08, navodeći da „… naslovni sud ničim nije obrazložio poradi čega nije prihvatio prijedlog obrane o izdvajanju nezakonitih dokaza“.

 

Suprotno takvom žalbenom navodu okrivljenog Ž. Š., obrazloženje pobijanog rješenja sadržava dovoljne, jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama zašto je odbijen prijedlog navedenog okrivljenika za izdvajanje, prema stajalištu okrivljenika nezakonitih dokaza, pa nije ostvarena bitna povreda kaznenog postupka na koju okrivljeni Ž. Š. upire niti je ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08 nađeno da bi bila počinjena neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Tako je ispravno prvostupanjski sud, odlučujući o prijedlogu okrivljenog Ž. Š. za izdvajanje kao nezakonitih dokaza prijepisa sadržaja telefonskih razgovora koji se nalaze na listovima 441., 447., 448., 449., 452., 453., 460., 462., 466. – 469., 472., 473., 474. – 477., 478., 479., 480., 483., 485., 491., 493., 504., 506., 509., 510. – 514. i jedne stranice fotoelaborata na listu 192. spisa, navedeni prijedlog okrivljenika odbio budući da je utvrdio da prijedlog okrivljenika nije osnovan jer prijepisi sadržaja telefonskih razgovora nisu dokaz u kaznenom postupku. Isto tako, niti je okrivljeni Ž. Š. naveo niti je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za izdvajanje jedne stranice fotoelaborata na listu 192. spisa.

 

Pri tome se napominje da su transkripti razgovora, snimljeni na temelju naloga kojim je određena primjena posebnih dokaznih radnji iz članka 332. stavka 1. točke 1. ZKP/08, samo pomoćno sredstvo, dok dokaz predstavljaju snimke tih razgovora, dakle, CD mediji sa zapisima telefonskih razgovora.

 

Nadalje, suprotno žalbenom navodu okrivljenog Ž. Š. da „… nalog za primjenu posebnih izvidnih mjera ničim nije obrazložen izuzev suhoparnog ponavljanja navoda zahtjeva iz PNUSKOK-a te je kao takav nezakonit…“, prvostupanjski sud pravilno smatra da je takav prigovor okrivljenika promašen, a s kojim zaključkom se slaže i drugostupanjski sud, budući je uvidom u spis utvrđeno da svi nalozi za primjenu posebnih dokaznih radnji sadrže dostatno obrazloženje postojanja osnove sumnje na počinjenje kaznenog djela za koje su mjere naložene kao i obrazloženje nužnosti provođenja potom primijenjenih mjera. Stoga su nalozi sukladni zakonu, pa su i zakoniti dokazi prikupljeni na temelju tih naloga, a suprotno žalbenom prigovoru okrivljenika.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. st. 3. toč. 2. i 3. ZKP/08, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke ovoga rješenja.

 

Zagreb, 21. rujna 2016.