Broj: K-2/2014

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu tog suda Vuki Adžiću Kataliniću, uz sudjelovanje zapisničarke Branke Maltež, u kaznenom postupku protiv okrivljenice L. M., zbog kaznenog djela iz čl. 121. st. 1. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. K-DO-754/2013 od 30. prosinca 2013., nakon javno provedene rasprave 20. rujna 2016., u nazočnosti okrivljenice, zamjenika njenog branitelja Z. L., odvjetnika u S., i višeg savjetnika ODO-a u Splitu Antona Hefera, 23. rujna 2016. objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

 

I.

 

Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, dalje: ZKP/08), stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu br. K-2/2014 od 29. kolovoza 2014. u odnosu na okrivljenicu L. M..

 

II.

 

              OKRIVLJENICA: L. M. zvana B., OIB: …., kći L. K. i D. rođene N., rođena…. u S., gdje i prebiva na adresi I. 7, državljanka RH, sa završenom Višom ekonomskom školom, po zvanju ekonomistica, umirovljenica, s mirovinom u iznosu od 2.335,00 kn, suvlasnica stana u S. na adresi svog prebivališta, udana, majka dvoje djece, drugi se kazneni postupak protiv nje ne vodi, neosuđivana,

 

k r i v a   j e

 

što je dana 13. srpnja 2013. oko 15 sati u mjestu S., otok Š., V. D. 29, tijekom prepirke sa susjedom M. N., rođenom ……..., svjesna kako se ista zbog svoje životne dobi pri padu može teško tjelesno ozlijediti, ali olako držeći kako se to neće dogoditi, najprije je uhvatila i stisnula objema rukama za ramena, a potom odgurnula od sebe, uslijed čega je ova izgubila ravnotežu i pala na betonski dio dvorišta, zadobivši prilikom pada pertrohanterični i subtrohanterični prijelom lijeve natkoljenice, a koja ozljeda je teške naravi,

dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedila iz nehaja, a djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi,

 

čime je počinila kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu iz nehaja – djelo opisano i kažnjivo po čl. 121. st. 1., u vezi s čl. 118 st. 1. i 2. KZ/11.

 

Stoga se, na temelju čl. 121. st. 1. KZ/11, okrivljenica L. M.

 

o s u đ u j e

 

na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci.

 

Potom se, na temelju čl. 56. KZ/11, okrivljenici L. M. izriče

 

UVJETNA OSUDA

 

              s tim da se kazna zatvora u trajanju od 5 mjeseci na koju je osuđena neće izvršiti ako ona u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini koje novo kazneno djelo.

 

Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08, oštećenica M. N. se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete upućuje u parnicu.

 

              Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, okrivljenica L. M. dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka ukupnom iznosu od 1400,00 (tisuću četiristo) kn, od čega iznos od 900,00 kn predstavlja trošak izrade pisanog nalaza i mišljenja po stalnom sudskom vještaku za sudsku medicinu prof. dr. sc. Š. A., dok iznos od 500,00 kn predstavlja sudski paušal.

 

Obrazloženje

             

Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu br. K-DO-754/2013 od 30. prosinca 2013. protiv okrivljenice L. M., zbog kaznenog djela iz čl. 121. st. 1., u vezi s čl. 118. st. 1. i 3. KZ/11.

 

Sukladno prijedlogu iz navedenog optužnog akta, ovaj sud je u odnosu na imenovanu okrivljenicu presudom br. K-2/2014 od 29. kolovoza 2014. izdao kazneni nalog kojim je ona proglašena krivom zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela te joj je izrečena uvjetna osuda. Međutim, kako je okrivljenica pravodobno izjavila prigovor protiv citiranog kaznenog naloga, predmet je dostavljen optužnom vijeću na daljnji postupak te je optužnica potvrđena rješenjem ovog suda br. Kov-875/14 od 24. veljače 2015.

 

Na temelju čl. 544. st. 1. ZKP/08 citirani kazneni nalog trebalo je staviti izvan snage, o čemu je odlučeno pod točkom I. izreke ove presude.

 

Na raspravi od 20. rujna 2016., koja je zbog proteka zakonskog roka od 3 mjeseca počela iznova, prilikom očitovanja o optužbi, okrivljenica je izjavila da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret te da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

 

              U daljnjem tijeku postupka, ispitana je svjedokinja K. K., dok su, na temelju čl. 431. st. 1. t. 7. ZKP/08, pročitani iskazi svjedoka ispitanih pred istim sucem, i to M. N. (listovi 85-96 spisa), T. N., S. M. (listovi 89-90 spisa) i N. N. (list 97 spisa), kao i usmeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Š. A. (list 88/2 spisa).

 

              U dokazne svrhe pročitani su i pregledani zdravstveni karton za oštećenicu M. N. (prilog spisu), kopije katastarskog plana i geodetsko-topografske podloge (listovi 91-92 spisa), obavijest KBC S. o ozljedama oštećenice od 8. kolovoza 2013. (list 12 spisa), otpusno pismo te radiološki nalaz (listovi 55-57 spisa).

 

              U skladu s čl. 421. st. 1. t. 2. ZKP/08, odbijeni su, kao nevažni, dokazni prijedlozi obrane za ispitivanje svjedoka D. O., D. Š. i D. V., koji su na raspravi od 13. listopada 2015. predloženi na okolnosti karaktera oštećenice i njenog odnosa sa susjedima, jer činjenice koje bi time trebalo utvrditi prelaze predmet raspravljanja u ovom postupku.

 

              Na temelju čl. 431. st. 3. i 4. ZKP/08 iz spisa su, kao nezakoniti dokazi, izdvojene službene zabilješke o obavljenim obavijesnim razgovorima s V.M. N., T. N., S. M., L. M. (listovi 2-4 i 9 spisa),  D. Š. i M. K. (listovi 23-24 spisa), J. L., M. M.-V., M. J., obitelji O., D. D. i A. Š. (listovi 35-40 spisa), koji materijali će se po pravomoćnosti ovog rješenja o izdvajanju zatvoriti u poseban omot i predati sucu istrage radi čuvanja odvojeno od ostalih spisa i ne mogu se razgledati niti koristiti u postupku.

 

              Na kraju dokaznog postupka, a prije ispitivanja okrivljenice, pročitan je njen izvadak iz kaznene evidencije (list 13 spisa).

 

              Iznoseći svoju obranu pred ODO-om u Splitu 7. listopada 2013. (listovi 25-30 spisa), okrivljenica L. M. je u bitnom negirala počinjenje kaznenog djela, navodeći da je kritične prigode doista došlo do verbalnog sukoba između nje i oštećenice M. N. pred ulazom u obiteljsku kuću potonje, iz razloga što je u prolazu otrgnula granu s grma kapara koji raste u vrtu oštećenice. No ističe da među njima nije bilo nikakvog fizičkog kontakta, već je oštećenica u jednom trenutku, vjerojatno uslijed vike i komešanja, jednostavno izgubila ravnotežu i pala na tlo, nakon čega je stala zapomagati. Konačno, tvrdi da je optužba protiv nje u cijelosti neosnovana, već smatra da joj je oštećenica podnošenjem kaznene prijave samo htjela napakostiti zbog narušenih susjedskih odnosa.

 

              Iznoseći svoju obranu na raspravi (list 103 spisa) okrivljenica L. M. dalje je navela da želi ispraviti dio navoda kako bi to proizlazilo iz zapisnika o njenom prvom ispitivanju. Naime ovi kapari ne rastu u vrtu oštećenice, već rastu iz zida i to prema prolazu otprilike u visini glava prolaznika. Osim toga, ukazuje na neistinitost iskaza oštećenice M. N., jer je ona najprije pred policijom, kako je okrivljenica saznala, navela da je bila gurnuta tri puta u predjelu prsiju, a na raspravi je rekla da ju je okrivljenica uhvatila za ramena, tresla i odgurnula, ali ni jedno ni drugo nije točno, pa je vidljivo da ona daje različite iskaze. Dalje, nije točno da je oštećenica nakon pada ostavljena satima ležati, kako je izjavila, već okrivljenica ističe da je oštećenicu suprug okrivljenice podigao i posjeo na stolicu, okrivljenica to nije učinila, jer je vodila psa i imala ručnik te torbu, tako da su joj ruke bile pune. Isto tako, svjedokinja N. je rekla da je došla samo nekih 5-10 minuta nakon poziva, pa je i iz toga vidljivo da ovi navodi oštećenice o tome koliko je ležala na podu nisu točni. Upravo je okrivljenica zvala N. i K. da dođu i potvrde situaciju u kakvoj su oni ostavili oštećenicu, ali obje te svjedokinje navode da su je našli na podu, iz čega je, po mišljenju okrivljenice, očito da se oštećenica, nakon što su okrivljenica i suprug otišli, podigla s ove stolice i ponovno pala, jedino tako to može objasniti. Isto tako, nisu točni ni navodi oštećenice da nikad prije nije imala neke veće ozljede, jer okr. ima saznanja da je prethodno imala lomove jedne i druge ruke. Također napominje da sestra oštećenice T. N. nije bila prisutna prilikom pada oštećenice za vrijeme dok je okrivljenica tamo bila. Na kraju okr. navodi da je oštećenica sucu lagala u oči i da se ovdje radi o lažljivim i svadljivim ženama koje su u svađi s cijelim susjedstvom, još uvijek napadaju okrivljenicu, vrijeđaju, proklinju, u međuvremenu je u nekoliko navrata zbog toga zvala i policiju.

 

Nakon tako provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sud je utvrdio kako je okrivljenica L. M. počinila kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz nehaja iz čl. 121. st. 1., u vezi s čl. 118. st. 1. i 2. KZ/11, upravo na način opisan pod t. II. izreke.

 

Naime, navedeno kazneno djelo čini onaj tko iz nehaja drugoga teško tjelesno ozlijedi ili mu teško naruši zdravlje, a djelo je počinjeno iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, ili kao službena osoba u obavljanju službe ili javne ovlasti.

 

Tijekom postupka nije bilo prijeporno da je, u vrijeme i na mjestu opisanom u izreci, došlo do prepirke između okrivljenice L. M. i oštećenice M. N., rođene ….., kao i da je tog dana potonja izgubila ravnotežu i pala na betonski dio dvorišta, zadobivši prilikom pada perttrohanterični i subtrohanterični prijelom lijeve natkoljenice, a koja ozljeda je teške naravi.

 

Ova utvrđenja proizlaze iz obrane okrivljenice, iskaza oštećenice M. N. i ostalih ispitanih svjedoka, zatim iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka sudske medicine prof. dr. sc. Š. A. (listovi 53-54 i 88/2 spisa) te medicinske dokumentacije za oštećenicu (listovi 12 i 55-57 spisa).

 

Međutim, prijeporno je bilo na koji način je oštećenica izgubila ravnotežu i pala, točnije je li ju okrivljenica pritom gurnula, pa ako jest, kakav je bio njen subjektivni odnos prema počinjenom djelu.

 

Za razliku od prethodno interpretirane obrane okrivljenice, oštećenica M. N. u svom svjedočenju (listovi 46-48 i 85-86 spisa) u bitnom navodi da je s okr. L. M. prije ovog događaja bila u urednim odnosima i nikada se nisu otvoreno sukobljavale, a inače je riječ o njenoj susjedi koja ima kuću u istoj ulici iznad obiteljske kuće u kojoj stanuje oštećenica s njenom sestrom T.. Njih dvije su u korektnim odnosima i s ostalim susjedima, jer nisu konfliktne osobe i nikada nisu dale svojim postupcima bilo kakva povoda za svađu ili bilo kakav sukob. Između njihove kuće i kuće u kojoj živi okr. nalazi se betonsko stubište kojim se koriste svi susjedi koji imaju kuće u blizini. Kritičnog dana ujutro je oštećenica iz svog dvorišta vidjela okrivljenicu kako je u prolazu otrgnula nekoliko grana kapara, i to s grma koji raste u dvorištu oštećnice. Kasnije oko 15,00 sati ošt. se nalazila uz sam kraj svog dvorišta, koji se nalazi odmah uz ovo stubište (između nema ograde) te je vidjela kako se okr. sa svojim suprugom vraća s rive i penje prema svojoj kući. Kad se okrivljenica približila oštećenici na udaljenost od otprilike jednog metra, oštećenica je samo mirno kazala: "Je li potrebno da nam to radiš?", na što je okrivljenica iznenada nasrnula na nju te je snažno uhvatila za ramena i počela "drmati", nakon čega ju je odgurnula, a uslijed toga je oštećenica izgubila ravnotežu i pala na tlo. U trenutku kad je odgurnuta, ošteećnica se nalazila nogama na ravnoj površini i pada na istu tu ravnu površinu. Ali da je pala na mjesto udaljeno 20-tak cm bliže prema zidu kuće, tvrdi da je mogla udariti glavom, a tko zna što bi se onda dogodilo, možda bi izgubila i život. Nakon toga, okr. je mirno odšetala svojoj kući, a oštećenici je samo nakratko pristupio njezin suprug, koji se nalazio pored nje, te joj je kazao da se ustane jer da joj nije ništa, te se potom udaljio svojoj kući. Ošt. je ostala ležati i zapomagati, a ustala se tek uz pomoć svojih prijateljica koje je na telefon pozvala njena sestra, a zatim je prebačena helikopterom u KBC S. Od posljedica ovog pada zadobila je prijelom lijeve bedrene kosti, zbog čega je bila hospitalizirana 10 dana u KBC-u S. U trenutku njenog pada na tlo, stopalo joj se potpuno okrenulo na način da je peta bila prema naprijed, a prsti natrag. Pri nasrtanju na oštećenicu, okrivljenica je imala jednu torbicu za plažu obješenu o ruku u predjelu lakta, u drugoj ruci nije držala povodac za psa, iako ona doista ima jednog malog psića. Nakon ovog događaja okrivljenica joj se nije ispričala i nijednom je nije posjetila u bolnici. Oštećenica negira da bi predmetnu ozljedu zadobila eventualnim spoticanjem ili gubitkom ravnoteže, jer je unatoč svojim godinama izrazito vitalna i još uvijek samostalno obavlja sve poslove oko kuće. Drugih očevidaca ovog događaja nije bilo, ali sve je ovo mogla vidjeti njena sestra T. koja se tada nalazila na vratima kuhinje koja gledaju upravo na ovo dvorište gdje je oštećenica bila.

 

              Sestra oštećenice - svjedokinja T. N. (listovi 43 - 45 i 89 spisa) u osnovi iskazuje da se sestra i ona prije ovog događaja nisu nikada direktno sukobile s okrivljenicom, ali im ista očito zamjera što one na njihovoj parceli drže kokoši i mačke, to im je u više navrata predbacivala, zbog čega im je otvoreno i prijetila da će ih ubiti i da će im otrovati te životinje, s tim da je kasnije u njihov dvor, točnije u kokošinjac, bacila i otrov za štakore, tako da su u posljednje vrijeme njihovi međusobni odnosi bili narušeni, ali isključivo zbog okrivljenice. Što se tiče ostalih osoba iz susjedstva, svjedokinja i njena sestra ni s kim od njih nikada nisu bili ni u kakvom konfliktu, jer nisu osobe koje bi bile sklone "škandalima". Što se tiče inkriminiranog događaja, svjedokinja se tog dana oko 15,00 sati nalazila u kuhinji koja se nalazi preko dvorišta na zapadnoj strani, gdje je pripremala obrok, da bi u jednom momentu čula svoju sestru kako nekome govori: "Zašto nam ovo radiš?". Nakon toga, svjedokinja se odmah pomaknula prema vratima kuhinje koja su bila otvorena i ugledala je svoju sestru, koja je od nje tada bila udaljena nekih 4 – 5 metara, i okr. L. M., kako je oštećenicu s obje ruke uhvatila za ramena te ju je "zdrmala", odnosno snažno uhvatila i stala tresti, što je ponovila još dva puta, ali ju je u trećem navratu odbacila od sebe, pri čemu je oštećenica zateturala i pala na betonski dio dvorišta, dok je okr. pobjegla uzbrdo prema svojoj kući. Nakon što je oštećenica pala na tlo, započela je jaukati, na što je svjedokinja dotrčala do nje, a tada im je prišao suprug okrivljenice, koji se penjao stepenicama prema kući iza okrivljenice, svjedokinja ga je zamolila za pomoć, a on je rekao oštećenici "digni se, nije ti ništa" te se udaljio prema svojoj kući. Oštećenica je ostala ležati na tlu, jer je svjedokinja sama nije mogla podići, pa je svjedokinja telefonom pozvala svoje susjede K. K. i N. N., koje su joj pomogle podići oštećenicu, a potom su pozvale i hitnu pomoć. Kad je oštećenica odgurnuta od strane okrivljenice, za samo nekoliko centimetara je mogla glavom udariti u obližnji zidić te se mogla i još teže ozlijediti. Svjedokinja nije vidjela da bi okrivljenica u svojoj ruci te prilike držala nekakav predmet, ali misli da je nosila nekakvu torbu, čini joj se da je ta torba potonjoj bila obješena o rame.

 

Svjedokinja N. N. (listovi 97-98) navodi da ju je predmetnog dana odmah iza ručka nazvala na mobitel rodica njenog oca T. N. i rekla joj da odmah dođe, da su M. N., njenu mlađu sestru, bacili na pod i da se ona ne može dignuti, na što je svjedokinja odmah krenula i došla u dvorište kuće gdje se to zbilo. Tamo je zaista zatekla M. u polusjedećem položaju, a u isto vrijeme je došla i K. K. Tako su onda one zajedno podigle M. i posjeli je. Kad je došla na mjesto događaja, njena rodica T. joj je rekla da je M. pala na način da se porječkala s L. i da ju je ova gurnula u tri navrata s tim da je treći put pala. Svjedokinja je cijelo vrijeme bila s M. sve do dolaska hitne pomoći, s tim što joj ona ništa posebno nije govorila o samom događaju, već je samo jaukala od boli. Tu stolicu na koju su M. posjeli donijela je T.

 

              Svjedokinja K. K. (list 102/2 spisa) navodi da jednako poznaje okrivljenicu L. M., kao i oštećenicu M. N., jer su iz istog malog mjesta. Toga dana joj je između 12,30 i 13 sati u kući zazvonio telefon, ona se javila i odmah čula uznemireni glas T. N., koja joj je rekla K. dođi sad ili nikad, M. leži na podu, molim te dođi". Nakon toga je svjedokinja i došla u njihovu kuću te u dvorištu vidjela M. kako leži na podu oznojena i dehidrirana, a pored nje je vidjela njenu sestru T. i njenu rodicu N. Nakon toga su je njih tri pokušale podići, ali nisu uspjele, pa su je vukli po podu do stolice i uspjeli je nekako posjesti, uz njeno bolno zapomaganje. Nakon toga je svjedokinja telefonom pozvala hitnu pomoć i sačekala ih na rivi. Potom su medicinski djelatnici došli po oštećenicu i odvezli je.

 

              S druge strane, svjedok S. M. (listovi 14–17 i 89 spisa), suprug okrivljenice, u osnovi ističe da su kritične prigode on i njegova supruga išli iz njihove obiteljske kuće na plažu nizbrdo kamenim stubištem, gdje je potonja jednom rukom u prolazu povukla i otkinula dvije grane grma kapara, koji se nalazi između kuća u vlasništvu obitelji oštećenice M. N., a sve iz razloga što te biljke nekontrolirano rastu i prelaze na javni put, što smeta prolaznicima. Svjedok smatra da je njegova supruga trganjem ove grane željela poručiti oštećenici da se više ne može tako ponašati i ignorirati potrebe ostalih susjeda. Osim toga, oštećenica i njezina sestra na otvorenom prostoru, točnije uz samu među, imaju kokošinjac koji otežava život svima u susjedstvu. Zbog svega toga su prijavljivane nadležnim službama. Također oštećenice u dvorištu drže 30-40 mačaka, koje nekontrolirano ulaze u dvorišta svih ostalih susjeda, što im predstavlja veliki problem. Svjedok dalje tvrdi da su oštećenica i njezina sestra osobe agresivne naravi te su praktički "zaratile" s čitavim susjedstvom. Toga dana oko 14,30 sati su se svjedok i okrivljenica vraćali s plaže kući istim putem, s tim da se svjedok kretao ispred svoje supruge, koja je držala u jednoj ruci uzicu za koju je bio privezan njihov psić, dok joj je preko drugog ramena bila obješena torba, koju je drugom rukom pridržavala za remen. Odjednom je začuo da je oštećenica počela vrištati i verbalno napadati njegovu suprugu raznim pogrdnim riječima te ju je stala optuživati da joj uništava imovinu, misleći očito na grane kapara koje je ona prethodno otkinula. Za sve to vrijeme se okrivljenica nalazila na udaljenosti od oko 1-1,5 m, s tim da je u jednoj ruci držala uzicu za psa, a drugom rukom je i dalje pridržavala svoju torbu, dakle, ruke joj nisu bile slobodne. Budući da se oštećenica nije smirivala te je nastavljala s vriskom, okrivljenica joj je u jednom momentu verbalno uzvratila, samo joj kratko odgovorivši da je ostavi na miru, nakon čega se nastavila kretati prema kući. Okrivljenica ništa drugo nije govorila oštećenici. Svjedok kategorički tvrdi da sve ovo vrijeme između njih nije bilo nikakvog fizičkog kontakta, niti joj se okrivljenica u bilo kojem momentu približavala, dodirivala je ili gurala. Kad se okrivljenica već odmaknula od oštećenice po prilici 1-2 m, svjedok je vidio da je oštećenica, vjerojatno uslijed vrištanja i nekontroliranog mahanja rukama, izgubila ravnotežu te pala na stražnjicu, nakon čega je nastavila vikati. Napominje da je riječ o osobi starije životne dobi, od 80-tak godina, koja se u kritično vrijeme nalazila na ovim kamenim skalama i bila je u kućnim šlapama, pa je vjerojatno zbog svega ovoga izgubila ravnotežu te je sama pala na pločnik. To ne bi bilo prvi put da se takvo što dogodilo, jer je njima iz susjedstva poznato da je ona već nekoliko puta padala te se ozljeđivala, s obzirom na to da je u susjedstvu hodala u gipsu. Čim je ovo vidio, svjedok je pristupio oštećenici i pridigao je s pločnika, a na to je iz njihovog ulaza dotrčala njezina sestra T. N., kojoj je on kazao da sa sobom donese nekakvu stolicu na koju bi posjeli oštećenicu, što je ova i učinila te je on potom oštećenicu i posjeo na tu stolicu. Oštećenica sve ovo vrijeme nije prestajala vikati govoreći između ostalog da ju je okrivljenica gurnula na pločnik. Nakon što je oštećenici pomogao ustati, svjedok se udaljio u svoju kuću, te se više nije vraćao na mjesto događaja. Svjedok ističe da T. N., sestra oštećenice, nije nazočila trenutku kad je potonja pala, već se stvorila tek naknadno, vjerojatno kada je čula zapomaganje i uzvike svoje sestre.

 

              Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka sudske medicine prof. dr. sc. Š. A. (listovi 53-54 i 88/2 spisa) u osnovi proizlazi da je oštećenica M. N. zadobila pertrohanterični i subtrohanterični prijelom lijeve natkoljenice, što predstavlja (običnu) tešku tjelesnu ozljedu, koja je nastala kao posljedica forsiranog pada. Hvatanje rukama za ramena, kao i „drmanje“ te nakon toga guranje nije, prema medicinskoj dokumentaciji, ostavilo vanjski vidljiv trag (krvni podljev ili oguljotinu). No i ovakav lakši stisak koji ne ostavlja vidljive tragove dovoljan je za hvatanje osobe te nakon toga njeno guranje, koje može dovesti do forsiranog pada. Predmetna je ozljeda mogla nastati na način kako to opisuje oštećenica, premda je potonja mogla pasti i na način kako to opisuju okrivljenica i svjedok S. M.. Međutim mehanizam forsiranog pada je ovdje sudskomedicinski vjerojatniji, jer je, uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja, manje vjerojatno da bi osoba samo gledajući i prolazeći pala baš u tom trenu, s tim da, prema medicinskoj znanosti, prilikom forsiranog pada, kada se osoba nema mogućnosti bar donekle pripremiti za pad, češće strada natkoljenica, dok, kada je osoba bar dijelom pripremljena na pad, najčešće strada prvo ruka.

 

              Razmatrajući sadržaje ovako izvedenih dokaza, a ponajprije rezultate provedenog sudskomedicinskog vještačenja, koje sud u cijelosti prihvaća, kao uvjerljivo, logično i nepristrano, sud utvrđuje da se događaj zbio upravo na način kako to opisuje oštećenica M. N., a potvrđuje njena sestra T. N., jer su njihovi iskazi, u odnosu na okolnosti pada oštećenice, uvjerljivi, detaljni i komplementarni te potkrijepljeni sudskomedicinskim nalazom i mišljenjem, prema kojem je u konkretnoj situaciji vjerojatniji način nastanka predmetne ozljede upravo forsirani pad.

 

              Nasuprot tome, iskaze okrivljenice i svjedoka S. M., kada tvrde da bi okrivljenica, uslijed vike i komešanja, jednostavno izgubila ravnotežu i pala na tlo, sud odbacuje kao neuvjerljive pokušaje eksklupacije okrivljenice, pri čemu je njen suprug očito pristran i pokušava je zaštititi. Naime, nema logike, kako potonjih dvoje tvrde, da oštećenica, nakon što bi je suprug okrivljenice, poslije pada, podigao i posjeo na stolicu, kasnije od strane svjedokinja N. N. i K. K. bude pronađena ponovno na tlu. Osim toga, da su navodi okrivljenice, u odnosu na inkriminirani događaj, netočni vidljivo je i iz toga što ona tvrdi da je sama pozvala potonje dvije svjedokinje „da dođu i potvrde situaciju u kojoj su okrivljenica i suprug ostavili oštećenicu“, iako obje te svjedokinje iskazuju da ih je telefonom pozvala T. N.. Nadalje, da je neistinit iskaz supruga okrivljenice S. M. o ovom događaju, vidljivo je i iz činjenice (koju je s pravom istaknuo zastupnik optužbe u završnom govoru), da okrivljenica sama priznaje kako je došlo do verbalnog sukoba nje i oštećenice, dok taj svjedok tvrdi kako je okrivljenica te prilike oštećenici rekla jedino to da je ostavi na miru.

 

Prema tome, sud, izvan svake razumne sumnje, zaključuje da je okrivljenica oštećenicu najprije uhvatila i stisnula objema rukama za ramena, a potom odgurnula od sebe, uslijed čega je ova izgubila ravnotežu i pala na betonski dio dvorišta, zadobivši prilikom pada prije opisanu tešku tjelesnu ozljedu.

 

              Ovdje je za napomenuti kako se iskaz oštećenice M. N. ne može prihvatiti u cijelosti, točnije onaj dio njenog iskaza u kojem ona tvrdi kako je prije ovog događaja bila u potpunosti u normalnim odnosima s okrivljenicom, jer i sama sestra oštećenice T. N. tvrdi suprotno, dakle, da su njihovi odnosi bili loši zbog nezadovoljstva okrivljenice i njenog supruga činjenicom da se pored kuće obitelji oštećenice drži perad i veći broj mačaka, o čemu su govorili okrivljenica i svjedok S. M., kojem dijelu njihovih iskaza sud vjeruje.

 

              Vezano za oblik krivnje, sud zaključuje kako je okrivljenica kazneno djelo počinila sa svjesnim nehajem, jer je bila svjesna da se oštećenica, kao osoba posebna ranjiva zbog njezine dobi (u inkriminirano vrijeme imala je … godina, s tim da je na raspravi bilo vidljivo da je riječ o starici nižeg stasa, koja je uz to i nešto pogrbljenog držanja), pri padu može teško tjelesno ozlijediti, jer se događaj odvio na betonskoj podlozi, ali je olako držala kako se to neće dogoditi.

 

Ubrojivost okrivljenice tijekom postupka nije bila dovedena u pitanje, pa stoga sud smatra kako je ona u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila ubrojiva.

 

Stoga je okrivljenica L. M. kriva zbog počinjenja kaznenog djela opisanog pod t. II. izreke.

 

Na okrivljenicu je primijenjen materijalni zakon koji je važio u vrijeme počinjenja kaznenog djela – KZ/11, s tim da naknadne izmjene i dopune toga zakona, objavljene u Narodnim novinama br. 56/15 i 61/15, nije trebalo primjenjivati, jer za nju nisu blaže.

 

Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, sud je kao olakotne okolnosti okrivljenici cijenio njenu dosadašnju neosuđivanost, korektno držanje na raspravi, činjenicu da je ona majka dvoje djece, kao i to što ju je na ovakav nedopustiv postupak isprovociralo neprimjereno ponašanje oštećenice u odnosu na susjede, u smislu neuvažavanja njihovih primjedbi na držanje životinja i smetajuće raslinje. S druge strane, sud okrivljenici nije našao postojanje posebnih otegotnih okolnosti.

 

              Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, kao i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo (kazna zatvora do 1 godine), sud smatra kako se svrha kažnjavanja u odnosu na okrivljenicu može postići i bez izvršenja kazne. Stoga je okrivljenica, po čl. 121. st. 1. KZ/11, najprije osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci, a zatim joj je, po čl. 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda, s tim da se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako ona u roku provjeravanja od 1 godine po pravomoćnosti ove presude ne počini koje drugo kazneno djelo. Naime, sud očekuje kako će navedena kaznena sankcija utjecati prije svega na okrivljenicu da ubuduće više ne čini kaznena djela te na sve građane da poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo.

 

Po čl. 158. st. 2. ZKP/08, oštećenica M. N. je sa svojim imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete, kojeg nije precizirala (list 86), upućena u parnicu, jer podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno niti za djelomično presuđenje.

 

              Na kraju, kako je okrivljenica proglašena krivom, sud ju je, u skladu s čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, obvezao naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1400,00 kn. Od toga iznos od 900,00 kn predstavlja trošak izrade pisanog nalaza i mišljenja po stalnom sudskom vještaku za sudsku medicinu prof. dr. sc. Š. A., dok iznos od 500,00 kn predstavlja sudski paušal. O snašanju troška potonjeg vještaka za davanje usmenog nalaza i mišljenja, odlučit će se posebnim rješenjem, nakon što odluka o predujmljivanju tog troška bude donesena i postane pravomoćna.

 

Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Splitu, 23. rujna 2016.