Broj: K-822/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Bilušić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marijane Šmith kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika T. V., zbog kaznenih djela iz članka 179 a. i 118. st. 2. Kaznenog zakona/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-922/16, nakon održane javne rasprave dana 7. rujna, 5. listopada, 17. listopada i 8. studenog, sve 2016.g., u nazočnosti okrivljenika, braniteljice A. J., odvjetnice u S. te zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu, Ana Jasprica, dana 11. studenog 2016. je odluka i objavljena,

 

p r e s u d i o   j e

 

OKRIVLJENIK: T. V. OIB: … sin I. i S. T., rođene O., rođenog …. u S., sa prebivalištem u S., …, državljanina Republike Hrvatske, neoženjenog, bez djece, grafički dizajner sa završenom SSS, nezaposlen, bez primanja, bez imovine, osuđivan

 

k r i v   j e

 

što je u vremenskom razdoblju od 30. svibnja 2015. do 03. svibnja 2016. u S. na adresi U. …, u alkoholiziranom stanju protivno odredbi čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 137/09, 14/10, 60/10) u nakani da kod svoje bake A. V. izazove strah za njenu sigurnost i da je ponizi istu vrijeđao i nazivao pogrdnim nazivima govoreći joj u više navrata da je lažljivica, škrtica i prevarantica koja radi protiv njega te tražio od nje novac što je sve kod nje izazvalo osjećaj straha i osobne ugroženosti da bi dana 03. svibnja 2016. oko 11,00 sati u nakani da A. V. teško tjelesno povrijedi, istu šakom udario u predjelu desnih rebara uslijed čega je A. V. zadobila prijelome stražnjih krakova šestog i sedmog desnog rebra koje ozljede su teške naravi,

             

              dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njegovu osobnu sigurnost te ga doveo u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo te drugoga teško tjelesno ozlijedio a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

 

              čime je počinio u stjecaju dva kaznena djela od čega jedno kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji – djelo opisano i kažnjivo po čl. 179. a Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 i 65/15, u daljnjem tekstu KZ/11) te jedno kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda – djelo opisano u čl. 118. st. 1. i st. 2. Kaznenog zakona/11, kažnjivo po čl. 118. st. 2. KZ/11, sve u svezi čl. 51. istog zakona.

 

stoga se okrivljenom T. V. za svako djelo za koje je proglašen krivim prethodno utvrđuju kazne zatvora kako slijedi:

-          za jedno kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179. a Kaznenog zakona/11,  temeljem čl. 179. a Kaznenog zakona/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine;

-          za jedno kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 2. Kaznenog zakona/11,  temeljem čl. 118. st. 2. Kaznenog zakona/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci;

 

pa se temeljem odredbe čl. 118. st. 2. u svezi čl. 51. Kaznenog zakona/11 okrivljenik T. V.

 

o s u đ u j e

 

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine

 

              Temeljem čl. 54. Kaznenog zakona/11 okrivljeniku T. V. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. svibnja 2016. do daljnjega.

 

Na temelju čl. 70. Kaznenog zakona/11 okrivljeniku T. V. se izriče sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će trajati dvije godine.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku/08 okrivljenik je dužan nadoknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna.

 

Obrazloženje

 

Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom dana 06. lipnja 2016. godine optužnicu pod poslovnim brojem K-DO-922/16, IS-DO-95/16, protiv okrivljenika T. V. zbog kaznenog djela iz članka 179 a. i 118. st. 2., u vezi čl. 51. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 i 65/15, u daljnjem tekstu KZ/11), uređenu na raspravi 5. listopada 2016. i 8. studenog 2016.

 

Suglasnošću stranaka temeljem čl. 19. b st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 dalje u tekstu ZKP) raspravu je proveo sudac pojedinac.

 

U pogledu stava prema optužbi okrivljenik je na raspravi izjavio je da se ne smatra krivim za niti jedno od dva kaznena djela koja mu se stavljaju na teret optužnicom.

 

U dokaznom postupku ispitana je kao svjedok A. V., stalni sudski vještaci dr. A. A. i dr. N. S., te suglasnošću stranaka pročitane su i pregledane pravomoćne presude Prekršajnog suda u Splitu i to: 37 J-3260/13 od 29. svibnja 2014.g., 7 J-4059/14 od 17. prosinca 2014., 14 J-2920/13 od 16. listopada 2013., Pp J-5311/15 od 15. listopada 2015., Pp J-5144/15 od 27. listopada 2015.g., Pp J-3168/15 od 23. srpnja 2015. i Pp J-1984/15 od 18. lipnja 2015., a na kraju su pročitani izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika.

 

              Sud je izdvojio kao nezakonite dokaze službene zabilješke od 5. svibnja 2016. i 12. svibnja 2016. (list 10 i 18) s obzirom da se radi o obavijesnim kazivanjima pred policijskim službenicima, dakle o pismenima na kojima se ne može temeljiti sudska odluka niti koristiti u postupku te  zapisnik o ispitivanju svjedoka-oštećenika A. V. od 31. svibnja 2016. (list 68-71) s obzirom da se radi o privilegiranoj svjedokinji (baki okrivljenika) koja se odrekla povlastice nesvjedočenja i iskazivala na dokaznom ročištu, ali tada nije upozorena da se njen iskaz kasnije može koristiti kao dokaz čak i ako kasnije prihvati blagodat ili barem njen odgovor na to upozorenje nije ubilježen u zapisniku, stoga taj iskaz ne smije biti pročitan i upotrijebljen kao dokaz.

 

Stranke nisu imale prijedloga za dopunu dokaznog postupka stoga se pristupilo obrani okrivljenika koji se u bitnom branio kako su istiniti samo djelomično navodi iz optužnice pa je tako istina da je od srpnja 2013. do 03. svibnja 2016. u alkoholiziranom stanju u više navrata svoju baku A. V. vrijeđao i nazivao pogrdnim nazivima i to govorio joj „lažljivica, škrtica i prevarantica“ te tražio od nje novac. Međutim nikada joj nije rekao da je kurva niti joj prijetio da će je ubiti. Ali ovo sve joj nije govorio da bi je ponizio i izazvao strah kod nje.

 

Naime, cijelo ovo vrijeme bio je revoltiran zbog situacije što se prodaja bakinog stana otezala. Baka mu je obećala da će prodati ovaj stan i dala mu je punomoć da u njeno ime proda stan i da će mu potom dati pola novca da se može situirati. Međutim iako je pronašao agencije za nekretnine i potencijalne kupce, saznao je da papiri od stana nisu u redu i da se ne može realizirat kupoprodaja. Revoltiran time ovako se ponašao prema baki u ovom razdoblju. A novac od nje je tražio jer mu je trebao, jer je bio nezaposlen i to za svakodnevne potrepštine.

 

03. svibnja 2016. doista se prepirao sa bakom i derao na nju da je škrtica, lažljivica i rekao je "u pizdu materinu ti i stan". Ne sjeća se što je sve rekao kad se derao, a kako se baka uputila prema sobi zaletio se prema njoj i došao do vrata sobe i dotaknuo je rukom, tj. dlanom baku u predjelu stomaka i od toga je ona pala i našla se na podu. Pri tome nije izgubila svijest. Nije ju gurnuo već se ona poskliznula i pala i pri tome je glavom udarila u obližnji krevet. Potom ju je podigao i sjeo na krevet i pitao je je li je boli, rekla je malo i ponudio joj da pozove hitnu pomoć, odbila je i otišao je. Tako se desio ovaj događaj.

 

Kada ga se pita jeli se sjeća što je iskazivao prilikom prvog ispitivanja pred ODO odgovara da je iskazivao jednako, ali može mu se pokazati što je rekao.

 

              Sud je reproducirao DVD snimku prvog ispitivanja okrivljenika od 12. svibnja 2016.g. iz koje je u bitnom razvidno kako se okrivljenik te prigode brani na način da je bio u alkoholiziranom stanju i par puta baku pogrdno nazivao. Vezano za događaj 3. svibnja 2016. da je bio isprovociran ponašanjem bake i strica te je verbalno napao baku te je rukom odgurnuo u predjelu rebara, nije ju udario,  uslijed čega je ona pala na krevet.

 

              Nakon toga na upit suca da pojasni zašto je drugačije iskazivao prilikom tog ispitivanja i sada na raspravi vezano za događaj 03. svibnja 2016. okrivljenik je odgovorio kako je točno kako je sad rekao da je dotakao baku dlanom u predjelu stomaka, nije ju gurnuo. Očito se krivo izjasnio prilikom ispitivanja u ODO-u zato je tamo upotrijebio riječ „odgurnuo“,  ali je istina kao je sad rekao.

 

              Kada ga se pita kako objašnjava da u pregledanom nalazu i mišljenju sudskog vještaka za sudsku medicinu sa lista 62-64 je isti mišljenja da ozljeda nema karakteristike da bi nastala padom, odgovara što on ima sa tim vještakom zna kako se zbio predmetni događaj i to vještačenje možete „objesit mačku o rep“.

 

              Žao mu je što je baka morala dolaziti na sud i žao mu je što je morala biti uključena u ovaj postupak. Ovo što je rekao što je govorio bilo je zato što je bio revoltiran što mu je baka stalno obećavala dati pola novca, a to se nije realiziralo. Nije suvlasnik na ovom stanu, jedini vlasnik je baka ali ona mu je obećala dati pola novca. Kriv je za ovo što joj je rekao i što je danas priznao. Nikada joj više neće govoriti ništa pogrdnih riječi, ona je stara i žao mu je.

 

Potom, nakon što je zastupnik optužbe na ročištu od 5. listopada 2016. izvršio uređenje optužnog akta okrivljenik se očitovao da se i za tako uređeni optužni akt se ne smatra krivim za niti jedno do dva kaznena djela koja mu se stavljaju na teret optužnicom i ostaje pri svojoj obrani. Isto tako i nakon uređenja optužnog akta na ročištu od 8. studenog 2016. okrivljenik se očitovao da je razumio upravo izmijenjenu optužnicu te se ne smatra krivim za niti jedno od dva kaznena djela koja mu se stavljaju na teret izmijenjenom optužnicom.

 

Nakon dopune dokaznog postupka ponovno se pristupilo ispitivanju okrivljenika koji je ostao pri ranije iznesenoj obrani na raspravi te dodao da je točno da je u vremenskom razdoblju od srpnja 2013.g. pa sve do 03. svibnja 2016.g. u S. u stanu u kojem stanuje sa svojom bakom A. V., u alkoholiziranom stanju, istu u više navrata nazivao pogrdnim nazivima pa joj tako govorio da je lažljivica, škrtica i prevarantica koja radi protiv njega i tražio od nje novac. Pri tome je bio svjestan i znao da to što govori je neugodno, uvrjedljivo i zasigurno ponižavajuće baki, ali je svejedno to govorio i napominje pritom je bio alkoholiziran. Nije htio pri tome izazvat kod nje osjećaj straha, niti je ona imala osjećaj straha jer uvjerili smo se pri ispitivanju bake da kod nje nema straha.

 

              Što se tiče 03. svibnja 2016.g nije točno da je tada šakom udario baku u predjelu rebara, niti je točno da ju je htio teško tjelesno ozlijediti. Jedino je točno, kao što je rekao, odgurnuo ju je i za to mu je žao, a isto tako mu je žao i za ovaj prvi dio kada ju je uvredljivo i pogrdno nazivao.

 

Sve presude koje su mu pravomoćno izrečene u prekršajnom postupku poštivao je kao i zaštitne mjere, osim jedanput kada je bio pod zaštitnom mjerom udaljenja iz bakinog stana ali morao je doći po psa koji je ostao u stanu i time je prekršio mjeru.

 

              Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

 

U odnosu na predmetna kaznena djela, dakle optužnim aktom se okrivljenik tereti radi počinjenja djela iz čl. 179 a. i čl. 118. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – u daljnjem tekstu: KZ/11). KZ/11 stupio je na snagu 1. siječnja 2013.g. međutim kazneno djelo iz čl. 179. a uvedeno je u KZ/11 tek izmjenama i dopunama zakona objavljenim u Narodnim novinama broj 56/15 i stupio na snagu 30. svibnja 2015. g, dakle prije tog datuma u Kaznenom zakonu nije bilo propisano kao samostalno kazneno djelo nasilje u obitelji odnosno samostalno djelo koje bi obuhvaćalo teže oblike nasilništva u obiteljskom okruženju.

 

Kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179. a Kaznenog zakona kao samostalno kazneno djelo obuhvaća teže oblike nasilništva u obiteljskom okruženju kojima su ostvareni elementi prekršaja, a nisu ostvareni elementi ni jednog težeg kaznenog djela, ali radi se o intenzitetu odnosno ustrajnosti koja prelazi okvire prekršajne odgovornosti. Za postojanje ovog kaznenog djela potrebna je veća kriminalna količina te je potrebno kumulativno ispunjenje pretpostavki i to da je došlo do težeg kršenja propisa o zaštiti od nasilja u obitelji, te prouzročene teže posljedice kod žrtve (izazivanje straha, dovođenje u ponižavajući položaj). Za ovo kazneno djelo ključno je za prelazak iz prekršajne odgovornosti u zonu odgovornosti za kazneno djelo teško kršenje čl. 4 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Težište treba biti na objektivnom poimanju težine kršenja, visokog stupnja nasilja, surovosti, posebno izražene bešćutnosti, posebno izraženog poniženja i patnje žrtve.

 

Nasilje je radnja počinjenja, a nasilje je čin ili propust kojim se drugoj osobi nanosi fizičko ili psihičko zlo, fizičkom ili psihičkom silom, pojedinačno ili kolektivno. Nasilje ima više pojavnih oblika, a u svakom slučaju žrtvi se fizičkom silom nanosi jača ili slabija tjelesna i/ili duševna bol ili ozbiljno prijeti, vrijeđa. Tjelesno zlostavljanje obuhvaća namjerno nanošenje tjelesnih bolova, a  psihičko zlostavljanje uključuje dulje i kontinuirano izravno ili neizravno ne iskazivanje ljubavi ili pažnje prema drugom članu obitelji što sve može dovesti do gubitka samopouzdanja. Osobito drsko ponašanje u sebi involvira očitu netrpeljivost i bezobzirnost počinitelja prema članu obitelji. Riječ je o ponašanju koje uvelike odstupa uobičajenog i traži se visoki stupanj drskosti.

 

Za postojanje ovog kaznenog djela nužno je da jedan ili u kombinaciji više modaliteta ponašanja počinitelja, članu obitelji ili bliskoj osobi prouzročio osjećaj straha, nespokojstva, nesigurnosti ili ga je stavio u ponižavajući položaj. Dakle dovoljno je počinjenje samo jedne radnje kojom je izazvana neka od posljedica iz zakonskog opisa, a nije nužno sustavno ili višekratno ostvarenje radnje počinjenja. Ponižavajući položaj kao izravna posljedica iživljavanja nad žrtvom je takvog intenziteta zbog kojeg se žrtva osjeća nesigurnom i nespokojnom i stavljena je u položaj poniženja, gaženja ljudskoga dostojanstva. Počinitelj kaznenog djela može biti samo član obitelji. Kazneno djelo se čini s dolusom.

 

Nadalje, što se pak tiče kaznenog djela iz čl. 118. st. 2. KZ/11 za postojanje kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz ovog članka od odlučnog značaja je utvrđenje veze između radnje i posljedice, a namjera se mora odnositi na sve elemente djela pa i na posljedicu. Za nanošenje teške tjelesne ozljede traži se opća namjera za ozljeđivanje, a počinitelj odgovara za ozljedu koju je stvarno nanio. Kvalificirani razlozi su kad je djelo počinjeno iz mržnje, prema bliskoj osobi, posebno ranjivoj osobi ili kao službena osoba u obavljaju službe ili odgovorna osoba u obavljanju javne vlasti.

 

Sukladno čl. 87. st. 8. KZ/11 članovi obitelji su, među ostalim, srodnik po krvi u ravnoj lozi. St. 9 istog članka definira bliske osobe i tako, među ostalim, navodi da su to članovi obitelji.

 

              Da je A. V. baka okrivljenika nesporno je u postupku, sam okrivljenik to navodi kao i oštećena A. V..

              Ispitana na raspravi kao svjedok A. V. iskazala je u bitnome kako ima 87 godina i ne može se svega detaljno sjećati. T. živi s njom od 2010. g., suprug joj je preminuo 2011. T. često zna, ako ga bilo tko naljuti, prema njoj kao najbližoj osobi ispoljavat tu ljutnju i to na način da je vrijeđa uvijek sa istim riječima, a to su: lažljivica, prevarantica, škrtica i pri tome se prepire sa njom i dere. To joj nije ugodno slušat i ne želi to više doživjeti. Uvijek mu je kriva za sve. Uvijek koristi iste riječi. Još 2013.g ju je tako nazivao, pa 2014. i 2015. i 2016. ali to se nije događalo svaki dan, nego je bilo periodično. Ne sjeća se da joj je ikada prijetio da će je ubiti. Davala mu je novac često i to dobrovoljno jer mu je htjela pomoći, a i sama je odredila da će ovaj stan nakon smrti supruga prodati i da će pola novca dati T. da on može sebi kupiti manji stan. Tako je T. rekla odavno. Ona je vlasnik stana međutim nisu bili uredni papiri za prodaju stana te iako su našli dva potencijalna kupca nisu mogli prodati stan je jer je bio u tijeku parnični postupak. T. je to znao ali ipak ju je kada je bio ljut vrijeđao i govorio da mu laže za prodaju stana i da mu "mulja" s time. On nije od nje nikada tražio novac nego je htio da što prije prodaju stan i on dobije što mu je obećala novac i da se osamostali.

 

T. ne podnosi alkohol, alkohol bi vrlo brzo djelovao na njega i ovo što je vikao na nju i vrijeđao je bilo pod utjecajem alkohola, s time da bi ju nekada u takvom alkoholiziranom stanju vrijeđao a nekada bi samo otišao spavati.

 

Što se tiče 03. svibnja 2016. to jutro ju je T. počeo po običaju počeo vrijeđati i inzistirati da hoće novac od svog dijela stana i govorio „opet me varaš“ i slično  i krenuo za njom kada je krenula put spavaće sobe. Ona se po kući ne kreće uz pomoć štapa, ali vani da. On je krenuo za njom i u jednom trenutku kod ulaza u sobu pala je na pod, a uopće se ne može sjetiti kako se to desilo. Ne zna je li posklizla pa udarila negdje glavom i rebrima ili ju je T. udario. U svakom slučaju htjela se skloniti od T. i zato se uputila u spavaću sobu. Ali on je krenuo za njom. Samo se u jednom trenutku našla na podu, ležala je, možda je pala u nesvijest, ni to ne zna, ali je tako ležeći poviše sebe ugledala T. kako stoji sa podignutim rukama u zraku. T. joj je pomogao da se ustane i u prvi trenutak nije osjetila jaku bol ni na glavi ni u predjelu rebara i T. je potom otišao. Međutim kasnije ju je jako počelo boljeti, te je zvala hitnu pomoć i odvedena je na hitnu pomoć i tamo joj je utvrđeno da su joj slomljena dva rebra.

 

Ne zna je li udarena. Bila je bokom prema T. okrenuta kada se kretala prema ulazu u svoju sobu, pa je potom pala na pod i ugledala Tonija sa otvorenom rukom u zraku iznad sebe. Dok je on išao za njom govorio joj je da laže i slične riječi ali nije govorio da će je udariti već se samo derao i prepirao.

 

              Više ne želi da T. živi sa njom i kad bude pušten na slobodu on će ići živjeti kod svoje mame. Boji se da ne eskalira situacija sa T. i zato ne želi da živi sa njom. Kad ju se pita da pojasni na što točno misli, odgovara da je normalno da T. više neće živjeti kod nje jer se više ne može brinuti o njemu i posluživati ga kako je bilo do sada, bolesna je i ne bi joj više bilo ugodno da on živi sa  njom i jer je vrijeđa, uvijek iste riječi joj govori kako je rekla a to više ne želi.

 

Sudski vještak dr. A. A. u svom pisanom nalazu i mišljenju od 31. svibnja 2016. (list 62-63) naveo je kako iz spisa i priležeće dokumentacije proizlazi kako je oštećena A. V. kritične prigode zadobila prijelome stražnjih krakova 6. i 7. desnog rebra što predstavlja (običnu) tešku tjelesnu ozljedu nastalu izravnim udarcem tupo tvrdim predmetom (šaka, noga obuvena u cipelu) silom jakog intenziteta. Ova ozljeda nema karakteristike da bi nastala mehanizmom pada. Prema tomu oštećena je kritične prigode zadobila tešku tjelesnu ozljedu.

 

Pri ispitivanju na raspravi vještak je ostao pri svom nalazu i mišljenju te isto dopunio nakon što je upoznat sa obranom okrivljenika kao i sa iskazom oštećenice sa rasprave, dakle i dalje navodi da je navedena ozljeda nastala djelovanjem izravne sile i nema karakteristika da bi nastala padom na tlo, naime dva rebra su se prelomila u području njihovih stražnjih krakova, a kod pada rebra pucaju u području središnjeg djela, a isto tako kod pada osobe u ovoj životnoj dobi prije bi došlo do prijeloma nekog slabinskog kralješka i sl. Ovakva ozljeda mogla bi eventualno nastati izravnom silom osim u samo u slučaju ako bi okrivljenik oštećenicu odgurnuo pa bi ista desnom stranom leđa udarila u neku bridastu podlogu, rub stola, kreveta ili slično. Samo doticanje dlanom ne može izbaciti osobu iz ravnoteže ili isprovocirati pad. Za odgurnuti je potrebna veća sila od doticanja, trebalo bi se raditi o većem udarcu odnosno odguravanju.

 

Na upit da precizira silu koja je djelovala na desnu stranu leđa oštećenice, može kazati da je ista sila bila snažnog intenziteta upravo dostatna da prelomi dva rebra. Na daljnji upit ako se oštećena nalazila na pragu vrata visine cca 2 cm, da li je bio potreban manji intenzitet dodirivanja uslijed kojeg bi oštećenica pala sudski vještak odgovara da ne.

 

Na upit da li je ovakva ozljeda mogla nastati ako bi oštećena zapela za prag na vratima ili se poskliznula pa pala sudski vještak odgovara da u takvom slučaju osoba ne bi pala na leđa nego na prednju stranu tijela dočekavši se na ispružene ruke. Na daljnji upit na temelju čega je vještačio i jeli mu poznata dob oštećene a baka je takvog fizičkog stanja da se ne može dočekati na ruke, sudski vještak odgovara u takvom slučaju da se ne može dočekati rukama takvim padom sigurno bi nastale ozljede isturenih dijelova lica kao što je nos, čelo brada i sl., a toga nema, a u slučaju da takva osoba padne na leđa nastale bi ozljede zatiljnog dijela glave ili prijelom nekog od kralježaka, ni toga nema, a ovo sve vještači s obzirom da mu je poznata dob oštećene i pregledao je spis.

 

              Sud u potpunosti poklanja vjeru vještačenju vještaka A. smatrajući ga izrađenim sukladno pravilima struke te je ovim vještačenjem u potpunosti odgovoreno na sva pitanja i stranke nisu imale primjedbi na provedeni dokaz.

 

              U postupku je provedeno i psihijatrijsko vještačenje okrivljenika po vještaku dr. N. S. koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 21. rujna 2016. (list 103-110) zaključka kako je T. V. osoba kod koje se dijagnosticira štetna uporaba (zloporaba) alkohola što se u MKB klasifikaciji označava kao F 10.1, te se kod istoga također uočavaju i određena obilježja karakteristična za antisocijani (disocijalni) poremećaj ličnosti što se u MKB – klasifikaciji bolesti označava šifrom F60.2. Nema elemenata pri psihijatrijskom pregledu koji bi upućivali da je djelovanje okrivljenika u trenutku počinjenja djela bilo pod utjecajem sumanutih ideja. Uzimajući gore navedeno u obzir mišljenja je da je okrivljenik u trenutku počinjenja djela bio ubrojiv. Djelo za kojeg se tereti nije počinjeno pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu. S obzirom da je djelo počinjeno sa elementima nasilja preporuča se provođenje mjere obveznog psihosocijalnog tretmana prema okrivljeniku. T. V. je sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, te je sposoban razumjeti pojedine procesne radnje i njihove posljedice, sposoban sporazumijevati se sa braniteljem i davati mu upute, tj. isti je raspravno sposobna osoba.

 

              Ispitan na raspravi vještak S. je dodao svom vještačenju kako s obzirom na psihijatrijskim pregledom utvrđeno postojanje određenih elemenata disocijalnog poremećaja ličnosti kod ispitanika tj. okrivljenika, mišljenja je da postoji opasnost od ponavljanja sličnog ili istog djela, te stoga i preporučuje mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana u vjeri da će se provođenjem tog tretmana vjerojatnost opasnosti za okolinu kod istoga reducirati.

 

Ukoliko se sudskim postupkom dokaže da je gospođa A. V. bila izložena verbalnim porukama neugodnog karaktera, kao što je to navedeno preciznije u samoj optužnici kao i vrijeme trajanja istoga, uzevši u obzir visoku dob oštećene (87 godina), mišljenja je da tako nešto kod nje može proizvesti osjećaj straha, ugroženosti, tjeskobe i mišljenja je da se u tom kontekstu može osjećati i poniženo.

 

I vještačenju vještaka dr. S. sud u potpunosti poklanja vjeru smatrajući ga izrađenim sukladno pravilima struke te je ovim vještačenjem u potpunosti odgovoreno na sva pitanja i stranke nisu imale primjedbi na provedeni dokaz.

 

              Nakon ovako provedenog dokaznog postupka među strankama je nesporno da je okrivljenik u utuženom vremenskom razdoblju stanu u kojem zajedno stanuju, u alkoholiziranom stanju, svoju baku A. V. u više navrata nazivao pogrdnim nazivima pa joj tako govorio da je lažljivica, škrtica i prevarantica koja radi protiv njega i tražio od nje novac. Okrivljenik sam to potvrđuje u svojoj obrani. Međutim, ono što je potrebno utvrditi jest da li je došlo do teških kršenja propisa o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bake, a koja je nedvojbeno prema Kaznenom zakonu član obitelji, izazvan strah za osobnu sigurnost i dovedena u ponižavajući položaj.

 

Iz pravomoćne presude Prekršajnog suda u Splitu 37 J-3260/13 od 29. svibnja 2014.g., razvidno je da je T. V., ovdje okrivljenik, proglašen krivim i kažnjen radi počinjenja prekršaja iz čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenog dana 5. studenog 2013. na štetu bake A. V. te mu ujedno izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja oštećenoj na udaljenosti manjoj od 100 m u trajanju od 6 mjeseci. Potom iz pravomoćne presude Prekršajnog suda u Splitu 7 J-4059/14 od 17. prosinca 2014., razvidno je da je T. V., ovdje okrivljenik, proglašen krivim i kažnjen radi počinjenja prekršaja iz čl. 20. st. 3. i čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenog dana 10. prosinca 2014. na štetu bake A. V. i oca I. V.. Iz pravomoćne presude Prekršajnog suda u Splitu 14 J-2920/13 od 16. listopada 2013., razvidno je da je T. V., ovdje okrivljenik, proglašen krivim i kažnjen radi počinjenja prekršaja iz čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenog dana 15. listopada 2013. na štetu majke S. T.. Iz pravomoćne presude Prekršajnog suda u Splitu Pp J-5311/15 od 15. listopada 2015., razvidno je da je T. V., ovdje okrivljenik, proglašen krivim i kažnjen radi počinjenja prekršaja iz čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenog dana 15. listopada 2015. na štetu bake A. V. te mu ujedno izrečena zaštitna mjera udaljenja iz stana na adresi U. … u S. u trajanju od 6 mjeseci. Iz pravomoćne presude Prekršajnog suda u Splitu Pp J-5144/15 od 27. listopada 2015.g. razvidno je da je T. V., ovdje okrivljenik, proglašen krivim i kažnjen radi počinjenja prekršaja iz čl. 20. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenog dana 27. rujna 2015. na štetu bake A. V.. Iz pravomoćne presude Prekršajnog suda u Splitu Pp J-3168/15 od 23. srpnja 2015. razvidno je da je T. V., ovdje okrivljenik, proglašen krivim i kažnjen radi počinjenja prekršaja iz čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenih dana 26. lipnja 2015. i 21. srpnja 2015. na štetu bake A. V.. Iz pravomoćne presude Prekršajnog suda u Splitu Pp J-1984/15 od 18. lipnja 2015. razvidno je da je T. V., ovdje okrivljenik, proglašen krivim i kažnjen radi počinjenja prekršaja iz čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenog dana 2. lipnja 2015. na štetu bake A. V. i oca I. V..

 

Sukladno načelu zakonitosti koju garanciju svakom građaninu pruža Ustav Republike Hrvatske tako i Kazneni zakon, u ovom postupku sud nije razmatrao u odnosu na inkriminacije za djelo iz čl. 179. a. KZ/11 razdoblje prije 30. svibnja 2015. budući da nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom kao kazneno djelo.

 

Stoga je nužno promatrati razdoblje od 30. svibnja 2015. do 3. svibnja 2016. Imajući u vidu obranu okrivljenika što je točno govorio svojoj baki u tom razdoblju, kao i iskaz same oštećene da ju je takvim riječima vrijeđao, da se derao na nju, prepirao, da joj to nije ugodno slušati, da to više ne želi doživjeti, da su to pogrdne riječi, da više ne želi da okrivljenik s njom živi i da se boji da ne eskalira situacija s okrivljenikom sud je zaključka kako ponašanje okrivljenika u razdoblju od 30. svibnja 2015. do 3. svibnja 2016. isključivo se treba okarakterizirati kao ispoljavanje apsolutne vlasti okrivljenika nad njegovom bakom od 87 godina starosti i to kroz prisiljavanje osobe koja nije sposobna braniti se na podnošenje psihičke boli i poniženja. Da ovakve poruke i riječi upućene oštećenoj baki okrivljenika doista kod iste mogu izazvati strah za njenu sigurnost, osjećaj ugroženosti i tjeskobe i poniziti je potvrđuje u svom iskazu i sudski vještak psihijatar dr. N. S.. Da je to isključivo i bila nakana okrivljenika sud zaključuje budući da i sam okrivljenik ne spori da je bio svjestan i znao što govori i da je to neugodno, uvrjedljivo i ponižavajuće, a svejedno je to govorio, a imajući u vidu kršenja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu bake A. V., a od strane okrivljenika, kako je to precizno navedeno u pregledanim pravomoćnim presudama Prekršajnog suda u Splitu, sud smatra neutemeljenu obranu okrivljenika da nije htio izazvati strah niti poniziti svoju baku, već upravo suprotno analizirajući cjelokupnu obranu okrivljenika a na temelju rezultata dokaznog postupka, sud smatra utvrđenim upravo da je ovako obraćanje okrivljenika oštećenoj, njegovoj baki, takvog intenziteta da pokazuje posebnu surovost, izraženu bešćutnost i bezobzirnost i osobito drsko ponašanje kojemu je jedini cilj izraženo poniženje i patnje žrtve, ovdje bake A. V. i kao takvo odstupa od uobičajenog ponašanja i slučajeva izoliranih situacija nasilja u obitelji i svakako je dovelo do osjećaja straha i ugroženosti i poniženja kod bake-ovdje žrtve.

 

S obzirom na navedeno sud je zaključka kako je u takvom ponašanju okrivljenika došlo do teškog kršenja čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu bake, A. V. i to sa posljedicom prouzročenja osjećaja straha i osobne ugroženosti kao i poniženja kod iste.

 

Naime, odredba čl. 4 . Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 137/09, 14/10 i 60/10) propisuje kako je nasilje u obitelji svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito:

– tjelesno nasilje, odnosno primjena fizičke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije,

– tjelesno kažnjavanje i drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe,

– psihičko nasilje, odnosno primjena psihičke prisile koja je prouzročila osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način ili komuniciranja s trećim osobama, protupravna izolacija ili ugrožavanje slobode kretanja (u daljnjem tekstu: uhođenje i uznemiravanje),

– spolno nasilje, odnosno spolno uznemiravanje,

– ekonomsko nasilje pod kojim se podrazumijeva oštećenje ili uništenje osobne i zajedničke imovine ili zabrana ili onemogućavanje korištenja osobne i zajedničke imovine ili pokušaj da se to učini te oduzimanje prava ili zabrana raspolaganja osobnim prihodima ili imovinom stečenom osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja ili rada, prisiljavanje na ekonomsku ovisnost, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i skrb o djeci ili drugim uzdržavanim članovima zajedničkog kućanstva.

 

Takvo ponašanje okrivljenika pokazuje ustrajnost i intenzitet koje prelazi granice prekršajne odgovornosti i ovakvim postupanjem okrivljenika su u njegovom ponašanju ispunjena sva obilježja kaznenog djela iz čl. 179. a. Kaznenog zakona/11. U smislu prethodnih utvrđenja sud je precizirao činjenični opis na način da je precizno i u skladu sa načelom zakonitosti naznačeno vrijeme počinjenje djela kao i točan naziv blanketnog propisa koji je prekršen, ne dirajući pri tome u identitet optužbe i presude.

 

Dakle, kako je okrivljenik bio svjestan svojih postupaka i to je i htio, okrivljenik je ovo kazneno djelo počinio s namjerom, a kako je u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, što je potvrdio i vještak dr. S. kojemu sud poklanja vjeru, tako je okrivljeni kriv za počinjenje kaznenog djela iz čl. 179. a. Kaznenog zakona/11. Pri tome sud je pregledavši pravomoćne presude iz prekršajnih postupaka utvrdio da se ne bi radilo o povredi načela ne bis in idem.

 

Nadalje, što se tiče daljnje inkriminacije vezano za događaj 3. svibnja 2016. na temelju rezultata dokaznog postupka sud je zaključka da u stanu gdje zajedno žive okrivljenik i oštećena, njegova baka, u vremenu kad nitko osim njih dvoje nije bio u stanu, u situaciji gdje ona zadobiva ozljede i to prijelom stražnjih krakova šestog i sedmog rebra, koje ozljede su teške naravi, kako to navodi vještak dr. A., sud je zaključka da je okrivljeni zadao takvu ozljedu oštećenoj.

 

Naime, analizirajući obranu okrivljenika da se prepirao s bakom i derao na nju pa zatim da kad se ista uputila prema sobi da se zaletio prema njoj i da je došlo do fizičkog kontakta i to da ju je dotakao odnosno odgurnuo od čega je ona pala, imajući u vidu vještačenje dr. A., kojemu sud poklanja vjeru, sud zaključuje kako je ovakva obrana okrivljenika očito usmjerena na otklanjanje kaznene odgovornosti. Pored vještačenja vještaka dr. A. koji je egzaktno odgovorio na pitanja kako je sve mogla nastati ozljeda koja je utvrđena kod oštećene, obrana okrivljenika da je oštećenu samo dotaknuo, pa kasnije izmjena njegove obrane da ju je samo odgurnuo od čega je ista pala i udarila se je krajnje neuvjerljiva. Sama okolnost da se oštećena ne može izjasniti je li udarena ili pala ne eskulpira okrivljenika od kaznene odgovornosti jer, kao što je prethodno navedeno, kod oštećene su utvrđene ozljede teške naravi, iste je zadobila dok je boravila u stanu zajedno sa okrivljenim, ozljeđivanju je prethodilo okrivljenikovo deranje i vrijeđanje, što navodi i sama svjedokinja, krenula je u sobu, a okrivljeni za njom, a imajući u vidu prethodna utvrđenja suda za prethodno razdoblje odnosno da je u prethodnom razdoblju došlo do ispunjena obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji, dakle, na temelju ovakvih rezultata dokaznog postupka sud smatra utvrđenim da je navedena ozljeda oštećenoj nastala udarcem šakom u predjelu desnih rebara, a što potvrđuje i vještačenje vještaka dr. A.. Nadalje, sud je zaključka da je takav udarac oštećenoj zadao isključivo okrivljeni. Naime, sve činjenice u ovom postupku upućuju na zaključak da je okrivljeni u stanu gdje zajedno stanuju, krenuvši za oštećenom kad se ista htjela skloniti od njega u sobu, imao vremena trezveno prosuditi situaciju te se naposljetku odlučio za primjenu fizičke sile i to baš izabravši da istu ozlijedi udarivši je šakom u predjelu rebara.

 

Sve prethodno navedene utvrđene činjenice za sud su međusobno čvrsto i logički povezane te predstavljaju zatvoreni krug i s punom sigurnošću upućuju na zaključak da je okrivljeni zadao takav udarac oštećenoj, da je upravo od takvog udaraca ista zadobila ozljede koje je opisao sudski vještak dr. A. i da je okrivljeni odlučivši se na zadavanje udarca svojoj baki kao osobi u poznim godinama, krhke i slabije građe i tjelesne konstitucije bio svjestan da time istoj nanosi ozljedu teške naravi i to je i htio, a kako je oštećena okrivljeniku bliska osoba-član obitelji time je ispunjeno kvalifikatorno obilježje, odnosno u ponašanju okrivljenika ispunjena su obilježja kaznenog djela iz čl. 118. st. 2. KZ/11. Okrivljenik je i ovo kazneno djelo počinio s namjerom, a kako je u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, ubrojivost okrivljenika tijekom postupka potvđena je vještačenjem vještaka dr. S., tako je okrivljeni kriv za počinjenje kaznenog djela iz čl. 118. st. 2. Kaznenog zakona/11.

 

Kod odmjeravanja vrste i visine sankcije sud je okrivljeniku cijenio sve okolnosti koje bi mogle imati utjecaja na pravilan izbor iste pa je kao olakotne okolnosti cijenio okrivljenikovo primjereno ponašanje pred sudom, dok od otegotnih okolnosti sud je uzeo u obzir iznimnu društvenu opasnost počinjenih kaznenih djela i zaštićenih dobara koje se ovim kaznenim djelima štite, raniju osuđivanost za drugo kazneno djelo, ali djelo sa elementima nasilja, zatim višestruku prekršajnu kažnjavanost radi prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, što ukazuje na činjenicu upornosti u činjenu nasilja u obitelji posebice na štetu bake, a što i dodatno upućuju na zaključak kako ranije izrečene osude u prekršajnim postupcima nisu preventivno utjecale na okrivljenika da se suzdrži od činjenja nasilja u obitelji i svoje ponašanje uskladi sa zakonskim normama već dapače kod istog napreduje iskazana upornost i ignoriranje sudskih odluka i danih mu obveza. Za okrivljenikovo iskazano žaljenje sud se uvjerio neposrednošću na raspravi da je samo deklaratornog karaktera.

 

              Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, visinu propisane kazne za počinjena kaznena djela, kao i to što sankcije koje su okrivljeniku ranije izrečene nisu polučile željeni učinak, sud smatra kako se svrha kažnjavanja u odnosu na okrivljenika može postići samo osudom na kaznu zatvora.

 

Stoga su okrivljeniku za svako od počinjenih kaznenih djela prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora, i to za jedno kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179. a Kaznenog zakona/11,  kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za jedno kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 2. Kaznenog zakona/11,  kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Zatim je na temelju čl. 118. st. 2. u svezi čl. 51. Kaznenog zakona/11 okrivljenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine te sud smatra da će se jedino sa ovakvom bezuvjetnom kaznom zatvora postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se postići ciljevi specijalne i generalne prevencije.

 

S obzirom na vrijeme koje je okrivljenik proveo u istražnom zatvoru, istom je na temelju čl. 54. Kaznenog zakona/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u  istražnom zatvoru od 13. svibnja 2016.g. do daljnjega, budući da mu je produljen istražni zatvor prilikom objave presude. Napominje se iako je okrivljenik uhićen 12. svibnja 2016. to zadržavanje je trajalo manje od 24 sata.

 

Nadalje, okrivljeniku je na temelju čl. 70. Kaznenog zakona/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će trajati dvije godine, sukladno st. 3. istog članka, a sve s obzirom da je počinio kazneno djelo s obilježjem nasilja i prema mišljenju sudskog vještaka dr. N. S., kojem sud poklanja vjeru, postoji opasnost da će ponoviti isto ili slično djelo.

 

Uzimajući u obzir složenost i trajanje ovog postupka te potrebe postupka kao i imovinske prilike okrivljenog sud je temeljem čl. 148. stavak 1. ZKP-a okrivljenog obvezao na plaćanje troškova ovog kaznenog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna, a što se odnosi na trošak vještačenja po sudskom vještaku dr. A. A. u iznosima 2.000,00 kuna i 620,00 kuna, trošak vještačenja po sudskom vještaku dr. N. S. u iznosima 1.664,00 kuna i 320,00 kuna i paušal u iznosu od 396,00 kuna.

 

U Splitu, 11. studenog 2016.