Broj: K-290/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Jasni Krnić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Renate Teskera, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. D., kojeg brani K. K., odvjetnik u S. B., zbog kaznenog djela iz članka 236 stavak 1 Kaznenog zakona, a koji postupak je pokrenut optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu broj K-DO-265/15-33 od 21. prosinca 2015. godine izmijenjenom podneskom broj K-DO-265/15-40 od 18. ožujka 2016. godine, nakon zaključene javne rasprave dana 23. siječnja 2017. godine, u prisutnosti optuženog I. D., uz branitelja K. K., odvjetnika u S. B., zamjenika punomoćnika oštećenika Đ. P., D. A., odvjetničkog vježbenika u odvjetničkom uredu D. H., odvjetnika u S. B. i zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Slavonskom Brodu, S. P., istog dana

 

p r e s u d i o   j e

 

OPTUŽENI I. D., OIB ..., sin M. i L. rođene R., rođen ... u S. B., sa prebivalištem u S. B., ..., državljanin Republike Hrvatske, tehničar cestovnog prometa, sa završenom srednjom školom, prije odlaska na izdržavanje kazne zatvora posjedovao svoj obrt A. D., te ostvarivao primanja od 3.200,00 kuna, sada nezaposlen, bez primanja, suvlasnik stana u ..., suvlasnik kuće u G. u ½ dijela, vlasnik vozila marke Audi A 6 proizveden 2002. godine, oženjen V. rođena J., koja je nezaposlena, bez djece, vojsku nije služio 1997. u P. i 1998. u R., ima čin razvodnika, osuđivan pravomoćnim presudama:

Općinski sud Kutina, K-268/12 od 13. prosinca 2012, pravomoćna 5. svibnja 2013., čl. 308 st. 2 KZ/97, izigravanje zabrana iz sigurnosnih mjera i pravnih posljedica osude, uvjetna kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca, uz rok kušnje u trajanju od 1 godine,

Općinski sud u Požegi, K-129/12-28 od 9. kolovoza 2013., pravomoćna 3. listopada 2013., čl. 217 st. 1 toč. 1 u vezi čl. 38 KZ/97, teška krađa, pomaganje, kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 60 sati,

Općinski sud u Požegi, K-212/13-8 od 22. rujna 2014., pravomoćna 22. rujna 2014., čl. 224 st. 1 u vezi čl. 37 K//97, prijevara, poticanje, uvjetna kazna zatvora u trajanju od 5 mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od 2 godine,

Općinski sud u Slavonskom Brodu, K-321/14 od 24. rujna 2014., pravomoćna 7. listopada 2014., čl. 278 st. 1 u vezi čl. 51 KZ/11, krivotvorenje isprave, uvjetna kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od 2 godine,

Općinski sud u Slavonskom Brodu, K-69/13 od 11. studenog 2014., pravomoćna 3. prosinca 2014., čl. 217 st. 1 KZ/97, teška krađa, uvjetna kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od 2 godine,

Općinski sud u  Slavonskom Brodu, K-196/14 od 23. travnja 2015., pravomoćna 26. lipnja 2015., čl. 236 stavak 1 KZ/11, prijevara, uvjetna kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od 2 godine,

 

k r i v   j e

 

š t o   j e:

 

              dana 19. srpnja 2013. godine u Slavonskom Brodu, posredstvom odvjetnice R. B., u nakani pribavljanja nepripadnih novčanih sredstava, zaključio kao prodavatelj predugovor o kupoprodaji nekretnina upisanih u zemljišno-knjižni uložak broj 191 k.o. G., č.k.br. 1176 – O. V. L. sa površinom od 12921 m2 i č.k.br. 1195 – L. V. L. sa površinom od 10934 m2 sa kupcem i oštećenim Đ. P. i primio na ime kupoprodajne cijene iznos od 47.830,00 kuna, lažno predočavajući da je suglasan za konačan prijenos vlasništva navedenih nekretnina sa svoga imena i imena svoga brata V. D. kupoprodajnim ugovorom na označenog kupca, pa iste nekretnine narednih mjeseci 2013. godine posredstvom trgovačkog društva K. d.o.o. R., prodao drugom kupcu Ž. D., oštetivši oštećenika Đ. P. za navedeni novčani iznos,

 

              d a k l e, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

 

              č i m e   j e   počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo prema članku 236 stavak 1 Kaznenog zakona,

 

              pa mu se temeljem članka 236 stavak 1 Kaznenog zakona

 

i z r i č e

 

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (deset) MJESECI

             

              Temeljem članka 158 ZKP dosuđuje se u cijelosti imovinskopravni zahtjev oštećenika Đ. P., u iznosu od 47.830,00 kuna, te se nalaže optuženiku da roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude isplati Đ. P. iznos od 47.830,00 kuna.

 

Temeljem članka 148 stavak 1 u vezi članka 145 ZKP optuženik je dužan na ime sudskog paušala platiti iznos od 300,00 kuna, te trošak oštećeniku na ime zastupanja po punomoćniku, a prema Troškovniku koji će sud naknadno proanalizirati i odrediti točan iznos, u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

Temeljem članka 148 stavak 6 ZKP optuženik se oslobađa obveze naknade troškova za određenog mu branitelja po službenoj dužnosti, I. O., odvjetnika u S. B., a koji padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu  optužnicom broj K-DO-265/15-33 od 21. prosinca 2015. godine, izmijenjenom podneskom od 24. ožujka 2016. godine, stavilo je na teret optuženiku I. D. počinjenje kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236 stavak 1 Kaznenog zakona.

 

              Iznoseći svoju obranu na navode optužnog akta optuženik tvrdi kako je točno da je zaključio predugovor u odvjetničkom uredu R. B. sa Đ. P., za prodaju nekretnina opisanih u optužnom aktu, no nije točno da mu je isti isplatio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu, nego negdje oko 10.000,00 kuna. Ne može precizirati točan iznos, zato što je dio novca bio u kunama, a dio u eurima. Ne poriče da je nekretnine ponovo prodao, ali kao razlog navodi da ga je Đ. P. počeo ucjenjivati, na način da je htio smanjiti cijenu, govoreći mu da je on kupio jednu nekretninu po nižoj cijeni po kvadratu nego po cijeni koju su oni dogovorili. Đ. P. je koristio tu zemlju i prije nego što su zaključili predugovor. Znao je gdje je zemlja, koje je kvalitete i kakve prinose daje. Novac mu nije vratio, smatrajući da je dobiveni novac na ime kapare, a kako nije zaključen kupoprodajni ugovor, da mu kapara ostaje, a osim toga i prije je uživao tu zemlju. Kako jedno vrijeme nakon toga nije bio u Hrvatskoj, pa kada se vratio, oštećenik ga je nazvao par puta, a on mu je rekao da mora isplatiti kompletnu kupoprodajnu cijenu kako bi dovršili posao, a pri tom je mislio na zaključenje kupoprodajnog ugovora. Njegovi razgovori s Đ. P., u smislu završetka posla, pri čemu misli na zaključenje kupoprodajnog ugovora, trajali su oko godinu dana, a onda je on našao novog kupca. Nudio mu je da mu proda jedno drugo zemljište koje bi mu mogao dati po cijeni koju je on njemu nudio, odnosno nižoj cijeni, na što isti nije pristao.

 

              U provedenom dokaznom postupku ispitana je kao svjedok R. B., uz suglasnost stranaka izvršen je uvid u zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenog I. D. od 1. prosinca 2015. sa pripadajućom audio i video snimkom, zapisnik o ispitivanju oštećenika kao svjedoka Đ. P., presliku predugovora o kupoprodaji nekretnina od 19. srpnja 2013. između okrivljenog i oštećenog kod odvjetnice R. B. u S. B., podatke iz zemljišne knjige O. suda u S. B. za predmetne nekretnine, presliku kupoprodajnog ugovora od 11. studenog 2013. između okrivljenog i Ž. D., presliku kupoprodajnog ugovora od 11. studenog 2013. između V. D. i Ž. D., presliku kupoprodajnog ugovora od 11. studenog 2013. između K. d.o.o. i Ž. D., pročitan je iskaz svjedoka I. T., izvršen je uvid u izvod iz kaznene evidencije za optuženika.

 

              Iz iskaza oštećenika kao svjedoka Đ. P. proizlazi kako je dana 19. srpnja 2013. u odvjetničkom uredu odvjetnice R. B. u S. B., zaključio predugovor s I. D. o kupnji dvije oranice u k.o. G. i to k.č.br. 1176 površine 12921 m2 i k.č.br. 1195 površine 10994 m2. Tom prilikom na ruke I. D. isplatio je cjelokupan iznos cijene nekretnine od 47.830,00 kuna. Budući da su sve radili preko odvjetnika i potpisali predugovor bio je uvjeren da će biti upisan kao vlasnik nekretnina. Tom prilikom odvjetnica R. B. uvjeravala ga je da čim završi ostavinska rasprava, te kada I. D. i njegov brat budu proglašeni nasljednicima, da će ona provesti uknjižbu na njegovo ime, za koju uslugu joj je platio 750,00 kuna. Nije nakon toga provjeravao da li je zemlja uknjižena na njegovo ime do ožujka 2015. kada je čuo da izvjesni Ž. prodaje te dvije parcele, kao vlasnik istih. U telefonskom razgovoru s tom osobom doznao je da je isti zemlju navodno kupio od neke tvrtke, a koja ju je uzela na ime naplate duga od I. D.. Nakon toga otišao je do odvjetnice R. B. da vidi što se dogodilo u vezi dogovorene uknjižbe na njegovo ime i tada mu je ista rekla da je optuženik spornu zemlju prodao već dva puta, te da ona ne može ništa, iako je njegova tetka, te da nema nikakav kontakt s njim, te mu tom prilikom vratila 750,00 kuna koje joj je ostavio za troškove uknjižbe. Prilikom sklapanja predugovora kod odvjetnice B. bili su samo optuženik i on, dok optuženikovog brata, koji je navodno drugi suvlasnik, nikada nije vidio. nakon ovog događaja pokušavao je u više navrata stupiti u kontakt s optuženikom. Nekada mu se znao javiti na telefon sa obećanjima u smislu da ne može sada riješiti ovaj problem, jer ima obveza prema poreznoj upravi, pa će onda njemu vratiti novac, ili mu je govorio da će mu dati da radi neku drugu njegovu oranicu. Kada bi ga opet zvao na telefon onda se nije javljao, te zaključuje kako ga je zapravo zavlačio. Ne zna da li optuženik stvarno ima neku drugu oranicu koju mu je nudio na obradu, no misli da ima, no on mu više ništa ne vjeruje. Njemu je Ž. D., s kojim je telefonski kontaktirao, nudio da od njega kupi tu istu zemlju, na što nije pristao. Prije nego što je kupio zemlju vidio ju je, jer ista graniči s njegovom zemljom. Ista je bila neobrađena. Sa optuženikom je dogovarao kupoprodajnu cijenu od 1,80 kuna po m2. Odmah nakon što je zaključen predugovor, iste jeseni počeo je obrađivati zemlju. Ponavlja kako je u uredu odvjetnice R. B. odmah optuženiku isplatio kupoprodajnu cijenu, te istoj dao 750,00 kuna kako bi obavila daljnje administrativne poslove, uključujući i uknjižbu njega kao vlasnika u zemljišne knjige. To je prihvatio "zdravo za gotovo" i smatrao da je s tim sve riješeno. U takvom uvjerenju bio je sve dok čovjek koji je obrađivao tu zemlju, kao vršitelj usluga njemu, obavijestio ga da mu je zemlja ponuđena na prodaju, te je tada otišao kod optuženika koji se nije javljao na telefon, a onda se obratio gospođi B.. Prezentirao joj je cijelu situaciju, te upitao zašto ga nije obavijestila da ga se ne može uknjižiti u zemljišne knjige kao vlasnika, te mu j ista govorila u smislu da sa optuženikom ne zna što će, da joj se ne javlja na telefon, da je tu zemlju već 1 ili 2 puta prodao, te mu vratila 750,00 kuna, te mu rekla "da iz svega izlazi". U predugovoru je navedeno da će se uknjižiti kao vlasnik čim se završi ostavinski postupak, te optuženik i njegov brat budu uknjiženi kao nasljednici. Tek nakon svega, kada se otišao informirati kod odvjetnika, saznao je da se po predugovoru niti ne može izvršiti uknjižba prava vlasništva na njegovo ime. Nikada nije kontaktirao s bratom optuženika.

 

              Svjedok I. T. tvrdi kako ga je u 2013. ili 2014. godini nazvao I. D., kojeg je poznavao od prije, te mu ponudio na prodaju nekretnine za koje ga se pita, rekavši mu da mu je jedan čovjek iz S. dao kaparu za tu zemlju. Nije mu rekao koliko mu je novaca dao, no da s njim nije zaključio kupoprodajni ugovor, te da mu taj čovjek nije isplatio kupoprodajnu cijenu i da je kapara propala. S optuženikom je zaključio kupoprodajni ugovor, te isplatio misli oko 30.000,00 kuna. Inače se bavi preprodajom nekretnina, pa je oglasio prodaju te zemlje i na oglas mu se javio Ž. D.. Sa Ž. D. zaključio je kupoprodajni ugovor, te mu prodao tu zemlju, na kojoj je zaradio cirka 500,00 eura. Ne zna kakvo je bilo stanje u zemljišnim knjigama, no misli sa nije bilo problema, jer pretpostavlja da bi ga u protivnom Ž. D. zvao, te obavijestio da postoji kakav problem. U to vrijeme bio je vlasnik Trgovačkog društva K. d.o.o. koje je bilo registrirano u R., na njegovu izvanbračnu suprugu K. K., koja je bila direktor društva K. d.o.o., dok je stvarno poslove vodio on. Bio je na terenu i vidio je o kojoj se zemlji radi. Ne može se sjetiti no misli da je ta zemlja bila obrađivana u vrijeme kada ju je išao vidjeti. Poslije ovog događaja on je TD K. d.o.o. prodao I. D., jer mu je isti rekao da ima u B. neki kamion, te radi rješavanja poslova u vezi tog kamiona treba imati registrirano trgovačko društvo. U vrijeme prodaje ove zemlje on nije imao nikakvu ulogu u tom trgovačkom društvu.

 

              Ispitana kao svjedok R. B. tvrdi kako je dana 19. srpnja 2013. u njen ured došao njen nećak I. D., sa još jednim čovjekom. Sjeća se da se radilo od dvije čestice, te joj je rekao da je taj čovjek kupac, nakon čega je nazvala optuženikovog brata V. D., te ga pitala da li mu je poznato da I. namjerava prodati tu zemlju, na što joj je isti odgovorio da mu je poznato, te da će doći kasnije potpisati predugovor. Objasnila je I. D. i tom čovjeku da se odmah ne može sastaviti kupoprodajni ugovor, a što sve piše u predugovoru, jer je iza smrti njene sestrične za te dvije čestice trebalo provesti ostavinu kao za naknadno pronađenu imovinu, te je to optuženiku i tom čovjeku objasnila da tek nakon toga on i njegov brat V. kao nasljednici mogu prodati ne nekretnine. Zaključen je predugovor, te je taj čovjek odmah isplatio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu, mada je ona rekla da je običaj u ovakvim slučajevima da se da određeni iznos na ime kapare, a kasnije po zaključenu kupoprodajnog ugovora da se isplati kupoprodajna cijena. Taj čovjek je rekao da će on odmah platiti sve, jer da sad ima novac i u njenom uredu je isplaćena cjelokupna kupoprodajna cijena I. D.. Par mjeseci nakon toga nazvao ju je kupac, te pitao kada će zaključiti kupoprodajni ugovor. Rekla mu je da je gruntovnici provedena uknjižba na te 2 čestice, te da sada treba zaključiti kupoprodajni ugovor. Otišla je u gruntovnicu provjeriti, te ustanovila da je I. D. prodao te nekretnine trećim osobama. Nazvala je nakon toga oštećenika, te mu rekla da je I. prevario i nju i njega, te nekretnine prodao drugom čovjeku. Oštećenik je bio vrlo neugodan nakon što mu je rekla što je utvrdila u gruntovnici, te tražio p da mu vrati novac na ime sačinjenja predugovora, što je i učinila. Optuženik i njegov brat bili su u svemu suvlasnici na nekretninama iza svoje pokojne bake i majke, osim što je prilikom provođenja ostavine iza njihove pokojne majke zaboravljeno te nekretnine upisati u ostavinsku masu i zato je provedena ostavina za te dvije čestice kao naknadno pronađenu imovinu. V. D. nikada nije potpisao taj predugovor, iako je sa svime bio upoznat. I. D. nije imao punomoć od svog brata. Pitala je oštećenika kada je par puta bila u telefonskom kontaktu s njim, da li koristi to zemljište, odnosno da li ga tko ometa, na što je on odgovorio da ga nitko ne ometa. Nije osobno brojala novac prilikom isplate oštećenika optuženiku, a li je vidjela da je oštećenik optuženika isplatio u cijelosti, te joj je optuženik rekao da je to sve. Ne zna da li je optuženik poslije toga nudio kakvu drugu zemlju oštećeniku.

 

              Prema preslici predugovora o kupoprodaji nekretnina od 19. srpnja 2013. u Odvjetničkom uredu R. B., pod točkom 4. navedeno je da kupac prodavateljima odmah isplaćuje kupoprodajnu cijenu u cijelosti, a ugovor o kupoprodaji i provedba istoga u zemljišnim knjigama izvršit će se nakon brisanja tereta i ostavine, a koji predugovor su potpisali i I. D. i Đ. P..

 

              Prema izvodu iz zemljišne knjige (list 37- 41 sudskog spisa) vidljivo je da su navedene nekretnine doista bile u vlasništvu pokojne majke optuženika i njegovog brata, a potom tvrtke K. d.o.o. iz R., koje je I. D., nakon što ih je prodao oštećeniku, prodao navedenoj tvrtki, kojom je upravljao I. T., a on potom nekretnine prodao Ž. D..

 

              I. D. zaključuje kupoprodajni ugovor sa tvrtkom K. d.o.o. 28. kolovoza 2013. godine koju samo, a kako to tvrdi I. T., formalno zastupa njegova izvanbračna supruga K. K., dok on u stvarnosti obavlja sve poslove.  Iz kupoprodajnog ugovora od 11. studenog 2013. vidljivo je da se u ulozi prodavatelja Ž. D. pojavljuje zapravo I. D., te da je, kako u svom iskazu i tvrdi I. T., on nakon događaja tvrtku T. K. d.o.o. prodao I. D..

 

              Iz preslike potvrde (list 69 sudskog spisa) vidljivo je da je K. d.o.o. da na 11. studenog 2013. prodalo navedene oranice Ž. D..

 

              Prema preslici izvoda iz kaznene evidencije vidljivo je da je optuženik do sada višestruko osuđivana osoba za imovinske delikte, među kojima i za prijevaru.

 

Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, sud nalazi dokazanim da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti. Stoga ga je slijedom takvih utvrđenja oglasio krivim i osudio kako je to opisano u izreci presude.

 

Optuženik naime dana 19. srpnja 2013. zajedno s oštećenikom Đ. P. dolazi u odvjetnički ured R. B., te znajući da za nekretnine upisane u zk.ul.br. 191 k.o. G. k.č.br. 1176 oranice V. L., sa površinom od 12921 m2 i k.č.br. 1195 livada V. L., sa površinom od 10934 m2 nije provedena ostavina iza njegove pokojne majke, kao za čestice naknadno pronađene imovine, te zaključuje predugovor u navedenom odvjetničkom uredu, gdje svjedokinja R. B. objašnjava kako će se uknjižba tek moći provesti nakon što optuženik i njegov brat V. D. postanu nasljednici i sačini kupoprodajni ugovor. Navedena svjedokinja, kao i sam oštećenik Đ. P. decidirani su u tvrdnji da je Đ. P. u odvjetničkom uredu R. B. odmah optuženiku isplatio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu, u iznosu od 47.830,00 kuna.

 

Sud je u potpunosti povjerovao iskazima R. B. i Đ. P., koji su iskreni, objektivni i okolnosni, te je takva činjenica da je oštećenik isplatio u cijelosti optuženika konstatirana i u točki 4. predugovora o kupoprodaji, koji je optuženik potpisao. Optuženik znajući da se zbog naprijed navedenog predugovor ne može provesti u zemljišnim knjigama, nego tek kupoprodajni ugovor, a za to treba prethodno provesti ostavinski postupak u kojem bi on i njegov brat V. D. postali nasljednici ovih nekretnina, te da za to treba proći određeno vrijeme, te znajući da oštećeniku to nije poznato, nego da isti smatra kako će odvjetnica R. B. pomoću predugovora moći ishoditi da se on uknjiži kao vlasnik nekretnina, vjeruje kako je tim posjetom odvjetničkom uredu R. B. za njega posao završen, te da će biti upisan kao vlasnik i u tu svrhu, budući da trenutno ima novac, isplaćuje cjelokupnu kupoprodajnu cijenu od 47.830,00 kuna. Optuženik koristeći takvo uvjerenje oštećenika prima cjelokupan iznos, a ne kako on to tvrdi negdje oko 10.000,00 kuna, on točno navodno i ne zna iznos, jer je nešto bilo u kunama, a nešto u eurima. Poriče da bi primio cjelokupan iznos dogovorene cijene, a što je u suprotnosti s iskazima svjedoka R. B. i Đ. P.. Uostalom da je optuženik doista primio oko 10.000 kuna samo na ime kapare, onda on ne bi potpisao predugovor u kojem se u točki 4. navodi da je primio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu. Ne poriče da je nekretnine ponovo prodao, ali tvrdi da ga je Đ. P. počeo ucjenjivati, na način da je htio smanjiti cijenu. Ne poriče da mu novac nije vratio, nego je shvatio da zapravo kupoprodajni ugovor nije ni zaključen i to zbog ucjenjivanja Đ. P., pa da u tom slučaju kapara ostaje njemu. Tvrdi kako ga je par puta nazvao oštećenik, a on mu je rekao da mu mora isplatiti kompletnu kupoprodajnu cijenu kako bi završili posao, a pri tom misli na zaključenje kupoprodajnog ugovora. Upravo obrnuto se može zaključiti iz iskaza svjedoka Đ. P. i R. B..

 

Đ. P. naprotiv tvrdi da je u više navrata pokušao stupiti u kontakt s optuženikom kada je čuo, negdje u ožujku 2015., da izvjesni Ž. prodaje parcele koje je on kupio od optuženika. Stupa u kontakt s tom osobom, te saznaje da je Ž., a zapravo se radi o Ž. D., kupio nekretnine od tvrtke, a koja je uzela tu zemlju za naplatu duga od I. D.. Radi se naime o trgovačkom društvu K. d.o.o. iz R., vlasnika I. T., koji je oglasio prodaju navedenih nekretnina, jer se kaže u to vrijeme bavio tim poslom, te na prodaji istih zaradio cirka 500 eura. Tvrtki K. se optuženik obratio u 2013. ili 2014. godini, te mu ponudio prodaju navedenih nekretnina, o čemu su zaključili kupoprodajni ugovor.  Rekao mu je da mu je jedan čovjek iz S. dao kaparu za tu zemlju, no da nije s njim zaključio kupoprodajni ugovor. Iz navoda ovog svjedoka T. može se zaključiti da optuženik, znajući da ne može zaključiti kupoprodajni ugovor dok se ne provede ostavina i on i njegov brat V. postanu nasljednici i svjestan po samom ponašanju i razgovoru u odvjetničkom uredu R. B., da Đ. P. to ne zna, nego da smatra da će se na temelju predugovora moći izvršiti uknjižba prava vlasništva na njegovo ime, te u tu svrhu na ime daljnje usluge, na ime troškova uknjižbe, daje odvjetnici R. B. novac, smatrajući da je posao oko kupoprodaje nekretnine završen.

 

Dakle optuženik s ciljem da si pribavi protupravnu imovinsku korist prešućuje Đ. P. da on još nije upisan kao vlasnik nekretnina koje mogu biti predmet kupoprodaje, dovodi ga u zabludu pa Đ. P. s njim zaključuje predugovor i isplaćuje mu cjelokupnu dogovorenu cijenu. Isto tako nakon slučajnog saznanja Đ. P. da se na prodaju nude nekretnine za koje je bio uvjeren da je vlasnik, izbjegava postići konkretan dogovor s oštećenikom, uvjeravajući ga da sada ne može riješiti problem, jer ima obveza prema poreznoj upravi, pa će  mu onda vratiti novac, ili da će mu dati da radi neku drugu oranicu, a do čega nikada nije došlo, a niti je oštećeniku ikada vratio novac, niti ga obeštetio na bilo koji drugi način. Nakon što saznaje da se zemlja za koju je uvjeren da je vlasnik prodaje, traži objašnjenje od odvjetnice B., te kada joj je prezentirao situaciju i pitao zašto ga nije obavijestila da se može uknjižiti u zemljišne knjige kao vlasnik, ista mu je odgovorila da joj se optuženik ne javlja na telefon, te da je već prije 1 ili 2 puta tu zemlju prodao, te mu vratila iznos od 750,00 kuna a koji joj je dao na ime posredovanja i troškova u vezi uknjižbe njega kao vlasnika nekretnina.

 

Dakle postupajući na ovakav način, u radnjama optuženika stekla su se sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare.

 

Prilikom odluke o vrsti i visini kaznenopravne sankcije, sud je optuženiku olakotnim cijenio da je nezaposlen i bez primanja, te da mu je supruga nezaposlena, a otegotnim dosadašnju višestruku osuđivanost, što ukazuje da do sada izrečene kazne nisu djelovale na optuženika da prestane s činjenjem kaznenih djela, a što isto tako ukazuje i na upornost u činjenju kaznenih djela, te da isti u najvećem broju presuda bio osuđen za kaznena djela imovinske prirode. Isto tako sud je imao u vidu i visinu protupravno pribavljene imovinske koristim, pa se s obzirom na sve navedeno, kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci ukazuje primjerenom, pravednom i pravičnom, a isto tako i podobnom da se postigne svrha generalne prevencije, kao upozorenje mogućim budućim počiniteljima ovakvih i sličnih kaznenih djela.

 

Temeljem članka 158 ZKP dosuđuje se u cijelosti imovinskopravni zahtjev oštećenika Đ. P., u iznosu od 47.830,00 kuna, te se nalaže optuženiku da roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude isplati Đ. P. iznos od 47.830,00 kuna.

 

Temeljem članka 148 stavak 1 u vezi članka 145 ZKP optuženik je dužan na ime sudskog paušala platiti iznos od 300,00 kuna, te trošak oštećeniku na ime zastupanja po punomoćniku, a prema Troškovniku koji će sud naknadno proanalizirati i odrediti točan iznos, u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

Temeljem članka 148 stavak 6 ZKP optuženik se oslobađa obveze naknade troškova za određenog mu branitelja po službenoj dužnosti, I. O., odvjetnika u S. B., a koji padaju na teret proračunskih sredstava.

 

U Slavonskom Brodu, 23. siječnja 2017. godine