Broj: Kž 118/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika P. A. zbog kaznenih djela iz članka 216. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 i 57/11 - u daljnjem tekstu KZ/97), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 09. veljače 2017., broj Ik-I-26/17, u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se žalba zatvorenika P. A., preinačuje se prvostupanjsko rješenje te se, na temelju članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, dalje u tekstu – KZ/11) i članka 159. stavak 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 56/13 i 150/13 – dalje u tekstu: ZIKZ), zatvorenik P. A., s boravištem na adresi ..., B. N., V.,

 

otpušta na uvjetni otpust

 

s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci na koju je osuđen presudom Općinskog suda u Vukovaru broj Kv-21/14 od 26. ožujka 2015. preinačenom presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Kž-73/15-9 od 2. lipnja 2015., zbog kaznenih djela iz članka 217. stavak 1. točka 1. u vezi članka 216. stavak 1. KZ/97 i iz članka 247. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – u daljnjem tekstu KZ/11), koji započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora i traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je osuđen, a datum otpusta će biti određen nalogom za otpust.

 

II. Na temelju članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11 uvjetno otpušteni zatvorenik P. A. dužan je redovito se javljati nadležnom tijelu za probaciju, a prvi put u roku od tri dana od izlaska na uvjetni otpust.

 

III. Na temelju članka 161. stavka 2. ZIKZ-a uvjetno otpušteni zatvorenik P. A. može promijeniti boravište određeno u ovom rješenju samo uz suglasnost suca izvršenja.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem Županijskog suda Varaždinu od 09. veljače 2017., broj Ik-I-26/17 odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika P. A. koji izdržava jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine i šest mjeseci izrečenu presudom Općinskog suda u Vukovaru Kv-21/14 od 26. ožujka 2015. djelomično preinačenom presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Kž-73/15 od 2. lipnja 2015.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik P. A. na navodeći žalbenu osnovu no istaknutim razlozima argumentira žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući odobrenje uvjetnog otpusta.

 

U skladu s odredbom članka 495. u vezi čl. 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/13, 58/13, 145/13 i 152/14 – u daljnjem tekstu ZKP/08) spis je bio dostavljen na razgledavanje Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

Žalba zatvorenika P. A. je osnovana.

 

Prvostupanjski sud utvrdio je da je zatvorenik urednog ponašanja, provedba programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjena je razinom uspješan, pridržava se kućnog reda, korektno se odnosi prema službenicima i drugim zatvorenicima, maksimalno se trudi i zalaže u izvršavanju pojedinačnog programa, odgovoran je i marljiv prema radnim obvezama, pohvaljivan je i novčano nagrađen. Do sada nije kažnjavan za teže stegovne prijestupe. Koristio je pogodnost izlaska u mjesto prebivališta i godišnji odmor kod kuće na adresi izvanbračne supruge i nije ih zlorabio. Zbog ranije osuđivanosti i kaznenog postupka koji je u tijeku Kaznionica u L. predložila je odbijanje prijedloga zatvorenika za uvjetni otpust.

 

Nadalje je na temelju izvješća Probacijskog ureda O. utvrđeno da zatvorenik ima suprugu i maloljetnu djecu. Obitelj živi u stanu koji su dobili na korištenje od Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, supruga je nezaposlena, a obitelj živi od dječjeg doplatka i socijalne skrbi u iznosu oko 2.000,00 kn te bi u slučaju uvjetnog otpusta zatvorenika i za njega tražili socijalnu skrb dok ne pronađe odgovarajući posao. Dakle, zatvorenik ima podršku obitelji, osiguran prihvat i smještaj a u skladu s mogućnostima obitelji imao bi financijsku pomoć.

 

Prvostupanjski sud je odbio zahtjev zatvorenika P. A. za uvjetni otpust uz obrazloženje da je višestruko osuđivan kao i zbog činjenice da je protiv njega u tijeku još jedan kazneni postupak zbog čega smatra da nisu ispunjene pretpostavke propisane članka 59. KZ/11 za uvjetni otpust jer nije za očekivati da zatvorenik neće počiniti novo kazneno djelo i da je potrebno da on kaznu na koju je osuđen izdrži u potpunosti.

 

Nasuprot mišljenju prvostupanjskog suda ovaj drugostupanjski sud smatra da je činjenica zatvorenikove ranije osuđivanosti cijenjena prilikom odmjeravanja kazne, štoviše zatvorenik izdržava jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine i šest mjeseci koja mu je izrečena presudom donesenom u postupku neprave obnove kaznenog postupka a kojom je objedinjeno više kazni zatvora. Stoga u konkretnom slučaju ranija osuđivanost, imajući u vidu da su četiri osude objedinjene, nema odlučni značaj. Pri tom treba naglasiti da su sve objedinjene kazne izrečene u četiri presude, donesene tijekom 2013. kada je zatvorenik već izdržavao ovu kaznu zatvora koja mu ističe 18. srpnja 2017. pa u tom kontekstu treba cijeniti utjecaj ranijih kazni na ponašanje zatvorenika i procjenjivati vjerojatnost kriminalnog povrata. Naime, ranija osuđivanost ne može biti zapreka za odobravanje uvjetnog otpusta zatvoreniku koji je primjerenog ponašanja, uspješan u izvršavanju kazne zatvora, ima osiguran postpenalni prihvat i podršku obitelji, što dodatno umanjuje opasnost od kriminalnog povrata. Uvjetnim otpustom osim što se zatvorenici potiču na dobro ponašanje tijekom izdržavanja kazne treba postići i njihovo aktiviranje u što ranije uključivanje u život na slobodi, gdje se provodi nastavak individualizacije kazne u fazi njezina izvršenja.

 

Nadalje, što se tiče kaznenog postupka koji je u tijeku protiv zatvorenika, a zbog čega je bio odbijen prijedlog za uvjetni otpust koji je pokrenut po službenoj dužnosti (rješenje broj Ik I-327/16 od 09. svibnja 2016.), ta okolnost nije od utjecaja na odlučivanje u ovom predmetu. Ovo tim više jer se ne radi o novom kaznenom postupku nego o postupku koji je već bio pravomoćno okončan presudom Općinskog suda u Vukovaru K-593/04 od 16. ožujka 2009., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru Kž-309/09. 16. ožujka 2010, dakle prije nego je zatvorenik započeo izdržavati kaznu zatvora koju trenutno izdržava, ali je po prijedlogu zatvorenika bila dopuštena obnova tog postupka.

 

Stoga je slijedom navedenog valjalo prihvatiti žalbu zatvorenika, preinačiti prvostupanjsko rješenje i na temelju odredbe članka 494. stavak 2. točka 3. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 23. ožujka 2017.