Broj: K-224/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

                            Općinski sud u Požegi,   po sucu ovoga suda Mirjani Madunić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Vesne Krmar, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice  V. A., koju brani Z. M., odvjetnik iz S. B., zbog kaznenog djela iz članka 236.stavak 1. Kaznenog zakona/11, a povodom optužnice ODO u Požegi, broj K-DO-140/13  od 15. studenog 2013. godine, na glavnoj raspravi održanoj  u nazočnosti zastupnice optužbe  Sandre Sviben, te  okrivljenice osobno uz branitelja, a u odsutnosti oštećenika I. P., dana 20.travnja 2017.  o b j a v  i o   j e  i

 

p r e s u d i o   j e

 

Okrivljena  V.A. ,rođena J.,  OIB …, kći A. i A. rođ. K., rođena…. u S.B., s prebivalištem u S.B., , pismena sa SSS, nezaposlena, bez primanja, od imovine posjeduje poslovni prostor u S.B., udana za M., suprug   zaposlen u Hrvatskim autocestama s plaćom od   7.500,00 kn, majka dvoje punoljetne  djece, Hrvatica, drž. RH, drugi kazneni postupak se ne vodi, osuđivana,

 

k r i v a   j e

 

              što je:

              -dana 4.lipnja 2012. u S.B., u nakani da se nepripadno materijalno okoristi u većem iznosu, od poznanika I.P. zatražila da joj pozajmi iznos od 3.000 EUR-a i iznos od 24.800,00 kn, lažno mu navodeći da je zaposlena i da će pozajmljeni iznos novca vratiti, pa kada je I. P. povjerovao da će mu novac biti vraćen zaključili dva ugovora o kratkoročnoj pozajmici kojim ugovorima se okrivljenica obvezala da će iznos od 3.000 EUR-a vratiti do 31.rujna 2012., a iznos od 24.800,00 kn do 31.srpnja 2012., pri  čemu mu kao osiguranje vraćanja pozajmljenog novca predala bjanko zadužnicu broj OV-8283/12 na iznos od 50.000,00 kn, pa kada joj je oštećenik predao navedene novčane iznose okrivljenica iz zadržala za sebe, te po isteku roka za vraćanje novac nije vratila, niti se oštećenik putem zadužnice uspio namiriti, oštetivši na taj način I.P. za iznos od 47.600,00 kn,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini,

čime je počinila kazneno djelo protiv imovine, prijevare, označeno i kažnjivo u članku 236. stavak 1. Kaznenog zakona ( N.N.125/11 , 144/12 , 56/15, 61/15 - dalje u tekstu KZ/11),

 

              pa se temeljem članka 236. stavak 1. KZ/11,

 

o s u đ u j e

 

na kaznu zatvora u trajanju od osam (8) mjeseci,

 

a temeljem članka 55. KZ/11 kazna zatvora na koju je okrivljena osuđena

zamjenjuje se  za RAD ZA OPĆE DOBRO tako da se jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva (2) sata rada, te je okrivljena dužna odraditi ukupno 480 (četiristoosamdeset) sati rada.

 

Ako okrivljena svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji mu odredi nadležno tijelo za probaciju, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.

 

Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljena je dužna  na ime paušala platiti iznos od 1.000,00 kn te naknaditi troškove zastupanja oštećenika po punomoćniku o čemu će sud donijeti posebno rješenje.

 

Obrazloženje

 

               Okrivljenoj  V.A. je optužnicom  br.K-DO-140/13 od 15.studenog 2013.g  stavljeno na teret kazneno djelo prijevare  iz članka 224. st.4 u vezi s člankom 224.stavak 1. a kažnjivo po članku 224.stavak 4 .  KZ/97.Na raspravi od 5.travnja 2017. zastupnica optužbe je djelomično izmijenila činjenični opis kao i zakonski opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela, tako da se sada okrivljenoj stavlja na teret počinjenje kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. KZ/11,  činjenično i pravno opisano u izreci presude.

             Pozvana na izjavu o optužbi okrivljena  je izjavila da nije kriva.

            U svojoj obrani prilikom prvog ispitivanja  se branila šutnjom ,a  na raspravi od 3.rujna 2014.g. je iskazala da je doista posudila novac od oštećenika, ali  nije ga prevarila, niti je to imala namjeru, da ga dugo poznaje, a poznavali su se i njihovi roditelji,  te mu je potpisala i ovjerila zadužnicu kako je on tražio. Navodi da je oštećeniku rekla da ne radi, a on je to i znao. Novac nije vratila jer nije mogla, a kad nije uspjela vratiti novac, ponudila mu je poslovni prostor na raspolaganje da ga iznajmljuje ili što drugo. Svjesna je da dug mora vratiti. Nije izbjegavala kontakte s okrivljenikom i nije mu obećavala kada će i kako dug vratiti. Nije nikada dobila na lutriji a oštećeniku nije rekla da je dobila na lutriji, a ne zna da je oštećenik  prodavao kakve stanove niti je bila zainteresirana za kupnju.U vrijeme kad je posudila novac od oštećenika nije imala otvoren račun u banci , niti je imala ovrha.Izjavila je da je obećala oštećeniku vratiti novac u kratkom vremenu, jer je  njezin suprug trebao podići kredit, ali ga nije uspio ostvariti.Na raspravi od 20.travnja 2017. je navela kako još ništa nije platila oštećeniku, ali je izjavila kako je spremna oštećeniku dati ključeve poslovnog prostora, no nije se mogla izjasniti zašto mu već te ključeve nije predala, jer se ovrha vodi od 2013. a nakon proteka roka za vraćanje je trebala platiti kredit koji nije platila , a dužna je upravi oko 30.000 kn, koja se upisala na poslovnom prostoru. Navodi da se i oštećenik upisao na taj  poslovni prostor , a ona nije ulagala žalbu protiv tog rješenja o ovrsi.U vrijeme kad je posudila novac od oštećenika imala je jednu tešku situaciju odnosno iznudu i o tome se vodi postupak u S.B. na Općinskom sudu protiv S.B. od 2009., a koji je negdje u inozemstvu. U dokaznom postupku pročitan je iskaz oštećenika sa zapisnika od 3.rujna 2014., te iz prethodnog postupka,   Zaključak Općinskog suda Slav.Brod Ovr-3594/16-8 od 1.veljače 2017., izvršen je uvid u spis Općinskog suda Slav.Brod Ovr.716/13 u koji su priklopljeni spis Ovr-3236/13 i Ovr-2201/15, u spis Općinskog suda Slav.Brod br. K-55/12, rješenje istog suda Kov-330/14-4,te rješenje K-DO-416/14 od 9.prosinca 2014.,  ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 4.lipnja 2012. na iznos od 24.800,00 kn i iznos od 3.000,00 kn, bianco zadužnica od 6.lipnja 2012., te potvrda FIN-e Sl.Brod od 11.prosinca 2012., te zapisnik o prvom ispitivanju okrivljene V.A.,te je saslušan oštećenik kao svjedok I.P., izvršen je uvid u izvod iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenicu,te potvrdu o imovnom stanju iste.

 

                          Oštećenik I.P. je u svom iskazu naveo da okrivljenu V.A. poznaje dugo godina, da je 1993.g imao poslovni prostor u blizini kafića kojeg je držala okrivljena i da je tamo svakodnevno dolazio, a poznavali su se i njihovi roditelji. Jedno vrijeme nije viđao okrivljenu, sve do 2010.g. kad je došla sa svojim suprugom pogledati jedan stan  od 170 m2, koji je on prodavao. Navodi da ga je okrivljena 2012.g. nazvala na mobitel sva uplakana i rekla  da joj hitno treba novac, pokazala mu dvije uplatnice, jedna na iznos od 24.800,00 kn, a druga na iznos od oko 3000 EUR-a. On   je najprije rekao da nema novca, a onda je okrivljena počela plakati govoreći da joj se radi o glavi, pa je on otišao u banku i podigao s tekućeg računa 24.88,00 kn i tako otišao u minus za oko 11.000,00 kn, te sa deviznog računa podigao 3000 EUR-a i predao novac okrivljenoj, a ona je potpisala zadužnicu te mu obećala novac vratiti u roku 2 tjedna do mjesec dana  te ga uvjeravala da oko toga neće biti problema.Okrivljena mu je rekla da radi, da ima auto i   poslovni prostor. Kad je prošao rok vraćanja, našli su se više puta na kavi i tad je rekao okrivljenoj da sama odredi rok za vraćanje novca, a kada je prošao i taj rok okrivljena se više nije htjela javiti  na telefon te je on predao zadužnicu u Finu. Tad je saznao da okrivljena ne radi, nema primanja i da se on ne može naplatiti, pa je dokumente predao odvjetniku radi ovrhe na poslovnom prostoru okrivljene. Navodi da mu okrivljena nije nudila ključeve poslovnog prostora, a da je to učinila ili ponudila ključeve auta, ne bi se smatrao prevarenim. Niti nakon podizanja kaznene prijave mu okrivljena nije nudila poslovni prostor, kako tvrdi u svojoj obrani. Iako se radilo o velikom iznosu novca, vjerovao  je da će mu okrivljena vratiti novac  jer ju dugo poznaje i ostavljala je dojam da ima novaca ,1993.g. je imala kafić, 2010.g. je dolazila gledati stan vrijedan 250.000 EUR-a, a muž joj je zaposlen u Hrvatskim cestama .Shvatio je da ima imovine, ali da trenutno ima novčanih problema, jer je rekla da bi novac mogla vratiti za 2 do 3 tjedna, a shvatio je i da ona ima dušu jer je ranije jednom zvala zbog posla za kćer svoje prijateljice, pa joj je povjerovao.Nakon što je pokrenuta ovrha čuo je da nije jedini kojeg je prevarila jer ga je nazvao neki gospodin B. kojeg je zanimalo koliko vrijedi taj poslovni prostor i da li će se moći naplatiti jer je i on okrivljenoj posudio 10000 EUR-a, a u redoslijedu naplate se nalazio iza oštećenika s tim da je prva u zemljišnim knjigama upisana ovrha uprave.Ne sjeća se da mu je okrivljena rekla gdje radi .Izjavio je da ne postavlja imovinsko pravni zahtjev jer se vodi ovrha protiv okrivljene na nekretninama, iako  ima više ovrhovoditelja u tom postupku koji imaju potraživanja prema okrivljenoj.

              Uvidom u spis Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. Ovr-716/13 odnosno presliku istog spisa, utvrđeno je da je oštećenik I.P. podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama okrivljene i to poslovnog prostora upisanog u z.k.ul.br.9082 poduložak br. 22 K.o.S.B., ukupne površine 26,16 m2, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k.č.br.6321/30, te stana ukupne površine 60,95 m2 upisanog u z.k.ul.br. 12492 poduložak br.13 K.o.S.B., koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k.č.br.6322/12, a radi naplate

 

novčane tražbine u iznosu od 50.000,00 kn dana 21.ožujka 2013., te je sud izdao Rješenje o ovrsi br.Ovr-716/13 dana 10.lipnja 2013.U spisu su priklopljeni i spisi istog suda br. Ovr-2201/15 ovrhovoditelja Ministarstva, uprave,PU S.B. radi naplate tražbine u ukupnom iznosu 37.449,68 kn protiv okrivljene V. A., a Rješenje o ovrsi izdano je 11.travnja 2015.Nadalje priklopljen je i spis istog suda br. Ovr-3236/13 ovrhovoditelja M.B. protiv okrivljene radi ovrhe na nekretninama na temelju ovršne isprave odnosno presude br.P-448/13-5 od 16.srpnja 2013, a Općinski sud Slavonski Brod je izdao Rješenje o ovrsi 28.studenog 2013.

 

Analizirajući provedene dokaze sud je utvrdio činjenično stanje:

 

Iz ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 04.06.2012.g., bianco zadužnice od 06.06.2012.g.obrane okrivljene i iskaza oštećenika je nesporno utvrđeno da je okrivljena od oštećenika posudila iznose 24.800,00 kn i 3000 EUR-a dana 4.lipnja 2012.g. s tim da se iznos od 24.800 kn obvezala vratiti do 31.srpnja 2012.g., a iznos od 3000 EUR-a do 30.rujna 2012.g., predala oštećeniku ovjerenu zadužnicu, a po isteku roka za vraćanje novac nije vratila oštećeniku .Nadalje je nesporno da je oštećenik  pokrenuo  ovršni postupak  te da je dana 17.lipnja 2013.g.  u zemljišnim knjigama na poslovnom prostoru u vlasništvu okrivljene u z.k .ul.9082 poduložak 22 k.o. S.B. zabilježena ovrha br.Ovr-716/13, kao i da je na istim nekretninama dana 11. svibnja 2011.g. uknjiženo  pravo zaloga za dug od 37.449,68 kn u korist RH, Ministarstva, uprave Područnog ureda S.B.

 

Sporno je da li je okrivljena takvim ponašanjem  počinila kazneno djelo prijevare kako joj se optužnicom stavlja na teret.Sud prihvaća u cijelosti iskaz oštećenika ocjenjujući ga istinitim, uvjerljivim, objektivnim i vjerodostojnim. Naime, oštećenik je detaljno opisao  način na koji ga je okrivljena dovela u zabludu da nešto učini na štetu svoje imovine odnosno da joj posudi novac koji mu ona nije vratila i to tako da ga je molila da joj posudi novac a kad je odbio,počela je plakati govoreći da joj  se radi o glavi,nakon čega je oštećenik podigao novac s računa i predao joj ga. Iskaz oštećenika i obrana  okrivljene su istovjetni u dijelu kad opisuju njihov međusobni odnos povjerenja  i poznanstva duže od trideset godina, način na koji je okrivljena posudila novac od okrivljenika, činjenicu da je okrivljena potpisala bianco zadužnicu kao i u dijelu da je nakon proteka roka za vraćanje novca okrivljena tražila još vremena da vrati novac te da do danas nije vratila niti kune.

 

Naime, sama okrivljena navodi da u vrijeme kad je tražila oštećenika da joj posudi novac, a radi se o iznosu većem  od pedeset tisuća kuna, nije bila zaposlena, nije imala otvoren račun u banci, a potpisala je zadužnicu u kojoj stoji kako pristaje da joj se zaplijene svi računi i da se novac s tih računa isplati vjerovniku. U to vrijeme bilo uknjiženo potraživanje uprave na poslovnom prostoru u iznosu većem od trideset tisuća kuna, a kako sama navodi  nije plaćala rate kredita jer nije imala novca. U takvoj financijskoj situaciji okrivljena od oštećenika traži i dobiva 24.800,00 kn koji se iznos obvezuje vratiti za manje od dva mjeseca, a iznos od 3000 EUR-a u roku manje od četiri mjeseca iako  je znala da to nije realno i novac neće  moći vratiti. Sve ovo naprijed navedeno upućuje na to da je okrivljena postupala s izravnom namjerom da prevari oštećenika i da je u trenutku kad je posudila novac od oštećenika bila svjesna da posuđeni novac neće moći vratiti, a oštećeniku je lažno obećala da će to učiniti u rokovima navedenim u ugovorima o kratkoročnoj pozajmici,a kao osiguranje vraćanja pozajmljenog novca predala oštećeniku bianco zadužnicu na iznos od 50.000,00 kn, te ga dovela time u zabludu da on na štetu svoje imovine nešto učini  odnosno novac joj posudi.Kad je oštećenik novac predao okrivljenoj,  ona je novac zadržala za sebe te niti po isteku roka za vraćanje novac nije vratila, a niti se oštećenik putem zadužnice uspio namiriti, na koji način je oštetila I.P. za 47.600,00 kn. Takvim ponašanjem okrivljena je ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236.stavak 1. KZ/11.                                                       

                Sud ne prihvaća obranu okrivljene i kad navodi da nakon  što nije mogla vratiti novac oštećeniku ponudila na raspolaganje poslovni prostor, jer je sud prihvatio iskaz  oštećenika koji to poriče, a nesporno okrivljena nije ništa vratila oštećeniku ni do zaključenja rasprave u ovom postupku odnosno 20.travnja 2017. iako je prošlo gotovo pet godina od kada je  novac posudila, a četiri godine od kada je pokrenuta ovrha, a okrivljena doista fizički nije predala ključeve poslovnog prostora oštećeniku.

 

               Sud ne prihvaća niti navod obrane da se radi o građansko pravnom odnosu i da je izvjesno da će se oštećenik naplatiti s obzirom na vrijednost nekretnine, s obzirom da je u ponašanju okrivljene našao sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare,a osobito kad se uzme u obzir da se na nekretninama okrivljene vodi više  ovršnih postupaka.

               Sud je utvrdio da postoji pravni kontinuitet ovog kaznenog djela u Kaznenom zakonu koji je stupio na snagu 1.1.2013.g. i to u članku 236.st.1. KZ/11.

Stoga je sud okrivljenu proglasio krivom zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11.

Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri  kazneno pravnoj sankcije sud je od otegotnih okolnosti na strani okrivljene uzeo u obzir visok stupanj krivnje  te dosadašnju osuđivanost za istovrsna kaznena djela ,od olakotnih okolnosti  da je činjenično priznala navode optužbe iako ne i počinjenje kaznenog  djela te da je iskazala spremnost  predati na raspolaganje poslovni prostor oštećeniku.

Stoga je sud  okrivljenu osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a ocjenjujući da za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije nužno izvršiti kaznu zatvora već da se i zamjenom navedene kazne radom za opće dobro na način da je jedan dan zatvora zamijenjen sa dva sata rada tako da je okrivljena dužna odraditi ukupno 480 sati rada.Okrivljena je upozorena na posljedice ako svojom krivnjom ne izvrši rad za opće dobro.

Po ocjeni suda navedenom se kaznom u cijelosti može ostvariti svrha kažnjavanja, na način da okrivljena prestane činiti kaznena djela te da će ista utjecati i na druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, te da  izrečena kazna dovoljno izražava društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela.

 

Budući da je okrivljena proglašena krivom dužna je snositi troškove kaznenog postupka i to trošak paušala u iznosu od 1.000,00 kn , koji trošak je određen u skladu sa složenošću i trajanjem postupka, a o trošku zastupanja oštećenika po punomoćniku, biti će odlučeno posebnim rješenjem.

              Zbog iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Požegi, 20. travanj 2017.