Broj: K-652/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Dubrovniku u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Nikši Lučiću, uz sudjelovanje Nikolete Bulaš, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. Š. povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku (dalje u tekstu: ODO) poslovni broj K-DO-… od 29. lipnja 2015. radi kaznenog djela iz čl. 118. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11, na javnoj raspravi održanoj i zaključenoj 24. travnja 2017. u nazočnosti zamjenika ODO u Dubrovniku Toma Šoletića i optuženog, istoga dana objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

 

Optuženi: N. Š., OIB: …, sin F. i S. Š. rođ. N., rođen …. u D., s prebivalištem na adresi B. 15, Hrvat, državljanin RH, po zanimanju vozač autobusa, zaposlen u JP Č. s mjesečnim primanjima od 6.000,00 kuna, sa završenom srednjom školom te dodatnom policijskom školom, vlasnika stana u Z. površine 30 m2, vozila marke O. C., dva stara skutera,  oženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, supruga zaposlena u D. u D., sa mjesečnim primanjima oko 6.000,00 kuna, lošeg imovnog stanja, služio vojsku, sudionik Domovinskog rata, po činu dočasnik u topništvu, bez odlikovanja, vodi se u VE Ureda za obranu u D., ne vodi se drugi kazneni postupak

 

k r i v   j e

 

što je dana 25. siječnja 2015. oko 4,45 sati u prostoriji za sastanke i otpremu službe u Policijskoj postaji Gruda na adresi Gruda 48, Gruda, kao policijski službenik koji je obavljao službu voditelja smjene te policijske postaje, za vrijeme policijskog postupaka prema privedenom B. J., prišao B. J. koji je sjedao na stolici u toj prostoriji, te ga, u nakani da ga teško tjelesno ozlijedi, udario zatvorenom šakom u predjelu nosa, kojom prilikom je B. J. zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma nosne kosti,

dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio, a kazneno djelo je počinila službena osoba u obavljanju službe,

              pa je time počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu, opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11)

pa ga se na temelju iste odredbe navedenog propisa osuđuje na kaznu zatvora u vremenskom trajanju od 1 (jedne) godine

 

Temeljem odredbe čl. 55. st. 1. KZ/11 izrečena kazna zatvora optuženom N. Š. u trajanju od 1 (jedne) godine zamjenjuje se

 

RADOM ZA OPĆE DOBRO

             

              s time da se, temeljem čl. 55. st. 2. KZ/11 jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada za opće dobro.

 

Temeljem odredbe čl. 55. st. 6. KZ/11 ako se optuženi u roku od 8 dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju, ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja ako je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro. Ako optuženi svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji odredi nadležno tijelo za probaciju sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu.

 

Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, odluka Ustavnog suda 143/12 i 145/13 – dalje u tekstu ZKP/08) troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. toč. 1. i 6. ZKP/08 i to paušalni troškovi kaznenog postupka u iznosu od 500,00 kuna kao i troškovi pristupa svjedoka B. J. u iznosu od 500,00 kuna te ukupni troškovi medicinskog vještačenja u iznosu od 2.585,50, padaju na teret okrivljenika, koje je dužan podmiriti u roku od osam dana, uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN: HR1210010051863000160, poziv na broj odobrenja 6084-3847-65215 (opis plaćanja: troškovi u predmetu 6 K-652/15).

 

Obrazloženje

 

ODO u Dubrovniku je ustalo sa optužnicom pod brojem K-DO-… od 29. lipnja 2015. godine protiv optuženog N. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 2. u svezi st .1 KZ/11.

 

Optužno vijeće Općinskog suda u Dubrovniku je potvrdilo rješenjem pod brojem Kov. … od 11. rujna 2015. godine navedenu optužnicu koja je stala na pravnu snagu.

 

Pozvan da se očituje o krivnji, optuženi N. Š. je izjavio da se ne smatra krivim.

 

Sukladno svom očitovanju o krivnji, optuženi N. Š. je svoju obranu iznio na početku dokaznog postupka i u njoj je naveo da je tog dana radio kao šef smjene PP Gruda te su u istu dovedena dva čovjeka od strane dvije ophodnje od kojih je jedan bio oštećenik B. J. koji je priveden jer kod sebe nije imao osobne dokumente dok je druga osoba prezimena B. privedena radi kaznenog djela oštećenja policijskog vozila. Nakon što je utvrdio njegov identitet rekao je kolegama da mu izdaju prekršajni nalog na 100,00 kuna i puste ga kako bi se posvetili obradi kaznenog djela koji je počinio gospodin B.. Mora napomenuti da je gospodin J. bio potpuno pijan, nije znao za sebe, niti je se htio ustati sa te stolice kako bi on mu uručio nalog te kako bi napustio zgradu PP Gruda.

 

Rekao mu je da izađe iz zgrade na što se gospodin J. oglušio te je tada napravio grešku jer je na istom primijenio zahvat kojim ga je htio podignuti sa stolice i ispratiti iz zgrade. Radi se o zahvatu kada policijski službenik jednu ruku prislanja na leđa osobe koju želi ispratiti a vanjski brid dlana druge ruke stavlja pod nos te osobe i podiže je, uslijed čega se stvara ogroman pritisak i bol te se ta osoba sama podiže. Nije znao da je gospodin J. toliko alkoholiziran, to se sve dogodilo u 04,00 sata ujutro, te se dogodila nezgoda prilikom izvođenja tog zahvata jer ga je bridom dlana udario u nos. Osjetio je pod rukom da ga je baš udario. S obzirom na prilike niti on niti gospodin J. nisu bili spremni za izvođenje tog zahvata. Donio je odluku da se gospodin J. udalji iz zgrade PP Gruda jer ga više nisu mogli zadržati, on nije htio izaći te su ga policajci po njegovoj zapovijedi izgurali iz zgrade. Na stolu mu je ostao prekršajni nalog te je presavio taj nalog i isti stavio J. iza leđa u majicu. Nakon toga napravio je još jednu grešku što nije ovaj događaj prijavio svojim nadređenim, PP Gruda godišnje ima oko 400 uhićenja te pri tolikoj količini posla normalno da se neke sitnice ne prijavljuju što se radi i dan danas.

 

Upitan da se izjasni o razlici u svojoj obrani gdje je prilikom prvog ispitivanja da je oštećeni J. trznuo glavom i udario u njegovu ruku kada je išao primijeniti zahvat dok na današnjoj raspravi okrivljeni navodi da njegova namjera bila isključivo izvršiti zahvat na način da stvori pritisak na nos oštećenog da je do udarca slučajno došlo, okrivljeni navodi da je točna njegova obrana na današnjoj raspravi te da se on ne sjeća danas s obzirom na protek vremena i s obzirom na stresno razdoblje u njegovom životu svega što je bilo inkriminirane zgode i svega što je tada rekao pred ODO u Dubrovniku.

 

Sud je u dokaznom postupku ispitao sudskog vještaka medicinske struke dr. I. B., svjedoka P. M., temeljem čl. 431. st.1. toč.7 ZKP/08  pročitao je iskaz svjedoka oštećenika B. J., dok je temeljem čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP-a uz suglasnost stranaka sud pročitao iskaze svjedoka M. B., D. H., S. F., H. Š., P. D. i V. B.. Kao dokaze optužbe sud je pročitao zapisnik o očevidu službe kriminalističke policije br. K… od 25. siječnja 2015., medicinske dokumentaciju B. J., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za B. J. P. D. od 25. siječnja 2015., raspored rada PP Gruda za dane 24/25 siječnja 2015., okrvavljenu uplatnicu za plaćanje novčane kazne i troškova prekršaja, te prekršajni nalog B. J..

 

Kao dokaz obrane u dokaznom postupku je pročitano rješenje PU Dub. – neretvanske od 21. ožujka 2016.

 

Okrivljenik je prigovorio iskazu svjedoka oštećenika B. J. kao neistinitom.

 

U postupku je bilo potrebno utvrditi da li je optuženi N. Š. kao službena osoba počinio inkriminirano mu  kazneno djelo teške tjelesne ozlijede na štetu B. J. upravo na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom ODO Dubrovnik broj K-DO-44/15 od 29. lipnja 2015. godine.

 

Tijekom postupka nije bilo sporno da optuženi N. Š. u Policijskoj postaji Gruda kao policijski službenik koji je obavljao službu voditelja smjene te policijske postaje, za vrijeme policijskog postupaka prema privedenom B. J., prišao B. J. i ozlijedio ga te je B. J. zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma nosne kosti. Isto proizlazi iz obrane okrivljenika kao i iz iskaza svjedoka oštećenika B. J. te medicinske dokumentacije za oštećenog

Sporno je s obzirom na obranu okrivljenika, je li okrivljeni N. Š. udario B. J. zatvorenom šakom u predjelu nosa u nakani da ga teško tjelesno ozlijedi, kojom prilikom je B. J. zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma nosne kosti.

Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, uspoređujući ih s materijalnom obranom optuženika, ovaj sud nalazi za utvrđeno i dokazano da je optuženi N. Š. počinio kazneno djelo iz čl. 118 st. 2. u svezi st.1. KZ/11 u vrijeme i na način kako je to opisano u izreci ove presude, a na štetu B. J., te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kazneno-pravnu odgovornost.

 

Takvo činjenično utvrđenje ovaj sud temelji prvenstveno na iskazu oštećenog kao svjedoka B. J., te iskazu medicinskog vještaka dr. I. B. kao i na medicinskoj dokumentaciji za oštećenog.

 

Oštećeni kao svjedok B. J. potvrđuje navode optužbe navodeći pritom da je priveden u PP Gruda gdje su ga posjeli su me na jednu stolicu, oko njega su se nalazili mladi policajci, njih 4-5 da bi u jednom trenutku u tu prostoriju ušao okrivljeni, vidio je na njemu da je ljut i živčan. Pitao ga je za identitet, a on mu je počeo govoriti da ga pusti, da bi ga u jednom trenutku okrivljeni udario sa strane, dok je sjedao, zatvorenom šakom u nos. Tom se udarcu nije nadao, isti je morao biti jak. Nakon toga okrivljeni mu je sivu majicu skinuo na način da mu je svukao preko glave, dosta grubo, ista je bila puna krvi. Kad je okrivljenik vidio koliko je krvi poteklo iz nosa nakon udarca, prepao se i uspaničio, dva policajca su napustila prostoriju, u panici je vikao: „obriši krv“, „vodi ga van“. Stekao je dojam da se mlađi policajci boje okrivljenika. Nakon toga su ga silili da potpiše prekršajni nalog, što je odbio, taj prekršajni nalog je također bio krvav.

 

Kad je odbio potpisati, izbacili su ga vani i rekli mu da ne prilazi, ali on se vratio ponovno jer u 04,30 sati ujutro nije znao gdje bi krenuo u takvom stanju, policajci su ga ponovno otjerali. Nema razloga lagati, nije za to da se okrivljeniku izrekne zatvorska kazna, žao mu je što se ovo dogodilo, misli da okrivljeni nije loš čovjek, oprostio je okrivljeniku i nema razloga lagati.

 

Iz medicinskog vještačenja dr. I. B. proizlazi da je oštećeni B. J. zadobio prijelom nosnih kostiju s pomakom ulomaka. Navedena ozljeda predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, a nastaju udarcem tupotvrdog sredstva nekim srednjim intenzitetom, u obzir dolazi i udarac šakom. Nije za isključiti da bi nastala udarcem brida dlana uz uvjet da intezitet udarca bude dovoljan da dovede do prijeloma.

 

Ispitan na raspravi vještak dr. I. B. navodi da u pravilu ovakve ozljede nastaju udarcem zatvorene šake. Ako se ruka kretala nekim intenzitetom prema nosu moguće je scenarij navedenu obrani optuženika ali u tom slučaju dlan od okrivljenika mora biti fiksiran, a glava od oštećenog mora biti u zamahu prema dlanu okrivljenika, dok je puno vjerojatnija ona opcija da u takvom slučaju glava od oštećenog ima svoju silu kretanja prema dlanu od okrivljenog koji je također u zamahu, te se te dvije sile zbrajaju, u okviru tog scenarija. Opisana ozljeda ne može nastati na način da je dlan bio u mirovanju ili da nije bio fiksiran, jer bi u takvom slučaju glava oštećenika odgurnula dlan okrivljenika.

 

Upravo iz iskaza svjedoka oštećenika B. J. te mišljenja vještaka medicinske struke dr. I. B. sud utvrđuje da je optuženi N. Š. kao službena osoba u obavljanju službe počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede na štetu B. J. i to upravo na način kako ga se tereti optužnicom.

 

Oštećeni B. J. decidiran je u svojim navodima da ga je policijski službenik N. Š. vidno ljut i iznerviran dok sjedao na stolici u prostoriji PP Gruda, udario zatvorenom šakom u predjelu nosa.

 

Optuženi otklanja navode optužbe a time i navode oštećenika uz obrazloženje da je rekao kolegama da izdaju prekršajni nalog oštećeniku te da istog nakon toga puste ga, a da je gospodin J. bio potpuno pijan, te se nije htio ustati sa te stolice kako bi mu se uručio nalog i kako bi napustio zgradu PP Gruda zbog čega je na istom primijenio zahvat kojim ga je htio podignuti sa stolice i ispratiti iz zgrade. Radi se o zahvatu kada policijski službenik jednu ruku prislanja na leđa osobe koju želi ispratiti a vanjski brid dlana druge ruke stavlja pod nos te osobe i podiže je, a nije znao da je gospodin J. toliko alkoholiziran.

             

Znakovito je to da optuženi kao šef smjene daje nalog kolegama da napišu prekršajni nalog oštećenom, a on taj isti nalog mu uručuje kao da je on dostavljač a ne šef smjene policijske postaje. Ako je već dao nalog podređenim policijskim službenicima da napišu prekršajni nalog oštećeniku, logično je i životno da ti isti policijski službenici izvrše uručenje prekršajnog naloga. Logično je i životno da nakon što je oštećeni odbio napustiti prostorije PP Gruda da ga iz iste udalje podređeni policijski službenici, a ne da šef smjene izvodi nad njim nekakve zahvate. Optuženi kasnije navodi da je nakon neuspjelog zahvata donio odluku da se B. J. udalji iz zgrade PP Gruda te su ga policajci po njegovoj zapovijedi izgurali iz zgrade. Postavlja se pitanje zašto to odmah nije napravio nego je išao eksperimentirati s izvođenjem egzotičnih zahvata nad oštećenim u prostoriji punoj podređenih policijskih službenika .

 

Optuženi N. Š. u svojoj obrani iznosi još jednu nelogičnost  kad kaže da je napravio grešku kad ovaj događaj nije prijavio nadređenim što je po njemu normalno s obzirom na opseg posla PP Gruda koja godišnje ima oko 400 uhićenja te pri tolikoj količini posla normalno je da se neke sitnice ne prijavljuju.

 

Kao prvo incident u kojem je fizička osoba ozlijeđena od strane šefa smjene policijske postaje u zgradi te iste postaje nije sitnica. Nadalje, tvrdnje da to nije prijavio zbog opsega posla su neživotne jer ipak se inkriminirani događaj zbio u ranim jutarnjim satima mjeseca siječnja, znači u gluho doba noći van sezone kad nije gužva. Kad optuženi govori da ta policijska postaja ima oko 400 uhićenja godišnje, dolazimo do brojke od više od jednog a manje od dva uhićenja dnevno, što svakako ne predstavlja toliku zauzetost u poslu da se ne prijavi i ova ''sitnica''.

 

Optuženi prvo u svojoj obrani navodi da je oštećeni bio potpuno pijan, nije znao za sebe, a kasnije navodi da prije izvođenja zahvata nije znao da je gospodin Jurić toliko alkoholiziran što predstavlja još jednu proturječnost u njegovoj obrani.

 

Vještak medicinske struke dr. I. B. na izravno pitanje suda navodi da u pravilu ovakve ozljede nastaju udarcem zatvorene šake što pak potvrđuje navode svjedoka oštećenika da mu je okrivljeni zadao udarac zatvorenom šakom u predjelu glave.

 

Takvi navodi vještaka dovedeni u vezu s iskazom svjedoka oštećenika B. J. su kod ovog suda otklonili bilo kakvu dvojbu ili sumnju vezano za mehanizam nastanka ozljede kod oštećenog.

 

Sud je prihvatio iskaz svjedoka B. J. kao istinit i vjerodostojan s obzirom da je dan jasno i određeno, životno i okolnosno, bez ikakve želje neopravdano teretiti okrivljenog, te mu sud, kao takvom poklanja vjeru. Uostalom sam svjedok Jurić je zamolio sud da ukoliko smatra da je N. Š. kazneno odgovoran da mu se ne izreče zatvorska kazna jer je on njemu oprostio te da misli da okrivljeni nije loš čovjek.

 

U odnosu na iskaze svjedoka policijskih službenika M. B., D. H., S. F., H. Š., P. D., P. M. i svjedoka V. B. iz istih sud nije utvrdio činjenice važne za odlučivanje u ovom kaznenom postupku kao niti iz snimke nadzorne kamere.

 

S druge strane, materijalnu obranu optuženog, sud drži, neistinitom, neuvjerljivom i nelogičnom iz gore navedenih razloga, te ista po ocjeni suda predstavlja poricanje terećenog kaznenog mu djela, a u suprotnosti  s izvedenim, a prihvaćenim dokazima, iz kojih je sud utvrdio da je optuženi N. Š. počinio kazneno djelo za koje  se tereti.

 

Iako okrivljenik negira počinjenje djela, navodeći da mu nije bila namjera teško tjelesno ozlijediti oštećenika nego mu je namjera bila izvesti policijski zahvat nad oštećenikom, razvidno je da je okrivljeni počinio kazneno djelo na način kako ga se tereti. Naime, suprotno obrani okrivljenika, iskaz vještaka dr. I. B. kao i iskaz svjedoka B. J., te medicinska dokumentacija za oštećenog opovrgavaju navode iz obrane okrivljenika.

 

Sud nije prihvatio obranu okrivljenika u kojoj navodi da je htio izvesti zahvat nad oštećenim te da mu nije bila namjera teško tjelesno ozlijediti B. J., jer ista nema uporišta u bilo kojem dokazu koji je sud tijekom postupka proveo. Obrana je neuvjerljiva i proturječna provedenim vjerodostojnim dokazima, rezultat je njegova nastojanja da otkloni kaznenu odgovornost i za ovo djelo.

 

Naime, sud na temelju svega ranije navedenog utvrđuje da su gore navedene ozljede kod oštećenog B. J. nastale nakon jednog udarca za koja je sud utvrdio da ga je okrivljenik zadao oštećeniku u predjelu glave, a ozljeda u vidu prijeloma nosne kosti predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, a kako je ozljeda nastala kao posljedica udarca, to je ista u uzročno posljedičnoj vezi s udarcem kojeg je okrivljenik zadao oštećeniku u predjelu glave.

             

Udarajući oštećenog B. J. u predjelu nosa, okrivljenik je bio svjestan da takvim udarcem može oštećenom nanijeti tešku tjelesnu ozljedu s obzirom da je glava u toj regiji osjetljiva (nosna kost, oko, sljepoočica), jer je prosječnom čovjeku poznato da udarac u području nosa može dovesti do teške tjelesne ozljede.

 

Time što je optuženi N. Š. kao službena osoba u obavljanju službe, u namjeri da ga teško tjelesno ozlijedi, B. J. udario zatvorenom šakom u predjelu nosa, kojom prilikom je B. J. zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma nosne kosti, te je isti je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11.

 

Sud smatra da u radnjama optuženika nema isključenja protupravnosti, da je optuženi N. Š. u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv kad je postupao s izravnom namjerom te da je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno te da ne postoji nijedan ispričavajući razlog njegovom postupanju. Nadalje, sud smatra da je optuženi u vrijeme počinjenja djela bio  svjestan svih zakonskih obilježja kaznenog djela koje je počinio, te da se nije nalazio u zabludi glede okolnosti koje isključuju protupravnost.

 

Udarajući oštećenog šakom u predjelu glave, optuženi je bio svjestan da takvim udarcem može oštećenom nanijeti tešku tjelesnu ozljedu s obzirom da je glava u toj regiji osjetljiva (nosna kost, oko, sljepoočica), jer je prosječnom čovjeku poznato da udarac šakom u predjelu glave može dovesti do teške tjelesne ozljede, a pogotovo policijskom službeniku. Sud smatra da je optuženi N. Š. kao službena osoba u obavljanju svoje službe htio teško tjelesno ozlijediti oštećenog, a to proizlazi i iz činjenice da je oštećenom uputio udarac šakom u predjelu glave, iznenada, pa je time počinio kazneno djelo iz čl. 118. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 i to s izravnom namjerom (čl.28 st. 2 KZ/11).

 

Sud je pri tome primijenio materijalno kazneno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme izvršenja kaznenog djela, a kako nema razloga za isključenje protupravnosti u njegovom postupanju, to je i kazneno odgovoran za navedeno kazneno djelo.

 

Prilikom donošenja odluke o sankciji sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 i to da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, te da se utječe na počinitelja da više ne čini kaznena djela (specijalna prevencija), kao i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela, te na njihovu svijest o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela. Sud je optuženiku kao olakotnu okolnost sud uzeo raniju neosuđivanost, njegove obiteljske prilike (otac malodobnog djeteta), činjenicu da je sudionik Domovinskog rata, dok mu je kao otegotnu okolnost uzeo njegovo bešćutno ponašanje prema oštećeniku nakon počinjena kaznenog djela.

 

Stoga je sud optuženog N. Š. za kazneno djelo iz čl. 118. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 temeljem istog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a pri tome je primijenio kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja kaznenog djela.

 

Temeljem čl. 55 st.1. KZ/11 sud je izrečenu zatvorsku kaznu  u trajanju od 1 (jedne) godine optuženom zamijenio radom za opće dobro s time da se, temeljem čl. 55 st. 2 KZ/11 jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada za opće dobro, smatrajući da će i tom sankcijom biti ostvarena svrha kažnjavanja i bez potrebe izvršenja kazne zatvora, s tim da istodobno za ostvarenje opće svrhe kazneno pravnih sankcija ne bi bilo dovoljno primijeniti mjeru upozorenja, a dužinu rada za opće dobro na slobodi sud je odredio u razmjeru s izrečenom kaznom zatvora.

 

Ako se optuženi u roku od 8 dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju, ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja ako je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro.  Ako optuženi svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji odredi nadležno tijelo za probaciju sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu.

 

Odlučujući o sankciji koja bi bila adekvatna kazneno pravnoj odgovornosti optuženog a s obzirom na gore iznesene olakotne okolnosti koje su utvrđene na strani istog, ocjena je ovoga suda da u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može ostvariti zamjenom izrečene zatvorske kazne, radom za opće dobro, što će dostatno utjecati na optuženog N. Š. da ubuduće ne počini isto ili neko drugo kazneno djelo, odnosno da uskladi svoje ponašanje sa zakonom. Isto će pored toga i izraziti primjerenu društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela.

 

Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženi je dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145 Zakona o kaznenom postupku i to paušalne troškove kaznenog postupka u iznosu od 500,00 kuna kao i troškove pristupa svjedoka B. J. u iznosu od 500,00 kuna te ukupne troškovi medicinskog vještačenja u iznosu od 2.585,50 kuna s obzirom da sud smatra da to može učiniti bez opasnosti po svoju egzistenciju i egzistenciju njegove obitelji, s obzirom na optuženikovu imovinu i primanja i činjenicu da se radi o mladoj i radno sposobnoj osobi.

 

U Dubrovniku, 24. travnja 2017.