Broj: K-111/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Tanje Šljerić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika P. P., koga brani V. G., odvjetnik iz P., zbog kaznenog djela iz čl.  139. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11 i 144/12, 56/15, 61/15 dalje: KZ/11), po optužnici ODO u Požegi broj K-DO-7/2016 od 12. svibnja 2016. godine, nakon javne glavne rasprave zaključene 24. travnja 2017. godine u nazočnosti zamjenika ODO u Požegi Vlade Novaka, okrivljenika i njegovog branitelja te oštećenika S. P.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Okrivljenik P. P., OIB: …, sin M. P. i A. P. r. V., rođen … godine u G. E., s prebivalištem u P., a s boravištem u G. E., Hrvat, državljanin RH, umirovljenik, SSS, vozač, oženjen, otac dvoje odrasle djece, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan, brani se sa slobode,

 

k r i v   j e

 

što je:

 

dana 29. listopada 2015. godine, u popodnevnim satima, u G. E., na šumskom putu Kčbr. …, K.o. G. E., revoltiran što S. P. prelazi preko njegove parcele u svoju šumu, u nakani da ga zastraši, vikao mu "što ti tu hodaš, to je moja zemlja, vozit će tebe u mrtvačkom sanduku", a potom 1. prosinca 2015. godine, u popodnevnim satima, u G. E., nakon što je S. P. micao s puta zemlju koju je on navezao, s istom nakanom mu vikao "ostavi to, ne diraj to, ovo je moja zemlja ili ću te izbosti nožem", što je sve kod S. P. izazvalo osjećaj straha i ugroženosti za vlastiti život,

 

d a k l e, drugome ozbiljno prijetio da će njega usmrtiti,

 

pa  je time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnje, označeno i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11.

 

pa se okrivljenik P. P. temeljem čl. 139. st. 2. KZ/11

 

o s u đ u j e

na kaznu zatvora

u trajanju od 7 (sedam) mjeseci

 

a temeljem čl. 56. KZ/11 okrivljeniku se izriče

 

UVJETNA OSUDA

 

tako da  izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće biti izvršena ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Temeljem odredbe  čl. 148. st. 1., a u vezi s čl. 145. st. 2. i 3. ZKP-a okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka i to trošak svjedoka u iznosu od 150,00 (stotinupedeset) kuna, te paušalni trošak u iznosu od 500,00 (petstotina) kuna, u roku od 15 dana, po pravomoćnosti presude.

Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenik S. P. upućuje se da imovinsko-pravni zahtjev ostvaruje u parnici.

 

Obrazloženje

 

Optuženicom Općinskog državnog odvjetništva u Požegi posl.br. K-DO-7/2016-16 od 12. svibnja 2016. godine okrivljeniku P. P. (u daljnjem tekstu: okrivljenik), s podacima kao u izreci ove presude, stavljeno je na teret da je dana 30. listopada 2015. godine, oko 16,30 sati, na šumskom putu Kčbr. … u K.o. G. E., revoltiran što S. P. prelazi preko njegove parcele u svoju šumu, u nakani da ga zastraši, vikao mu: "Samo ti hodaj tu, vidjet ćeš ti, vozit će te u mrtvačkom sanduku", a potom 1. prosinca 2015. godine oko 10,00 sati, u G. E., nakon što je S. P. micao s puta zemlju koju je on navezao, s istom nakanom mu vikao: "Ostavi to, ne diraj to, ovo je moja zemlja ili ću te ja izbosti nožem!", što da je kod S. P. izazvalo osjećaj straha za vlastiti život, dakle, da je okrivljenik P. P. drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, pa da je time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnje, označeno i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11, a radi čega je optužnicom predloženo da sud prihvati kazneni nalog i okrivljenika P. P. za počinjeno kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 proglasi krivim te na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 okrivljenika osudi na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci i temeljem čl. 56. KZ/11 okrivljeniku izrekne uvjetnu osudu kojom će se odrediti da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako okrivljenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

Ako sud ne bi prihvatio kazneni nalog, ili ako bi protiv presude koju bi sud donio bio uložen prigovor predloženo je od strane optužbe da sud okrivljenika proglasi krivim nakon provedene rasprave, za počinjeno kazneno djelo i osudi ga na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, temeljem čl. 139. st. 2. KZ/11, a temeljem čl. 56. KZ/11 da okrivljeniku izrekne uvjetnu osudu kojom će se odrediti da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako okrivljenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

Nakon što je okrivljenik podnio odgovor na citiranu optužnicu i izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, jer da su neosnovani i neistiniti navodi izneseni u optužnici, odnosno da nema niti jednog dokaza da bi on počinio dana 30. listopada 2015. godine i 1. prosinca 2015. godine ozbiljnu prijetnju, obrazloživši da za ono što mu je stavljeno na teret da je navodno učinio dana 30. listopada 2015. godine nema dokaza, a da je nemoguće da bi dana 1. prosinca 2015. godine počinio kazneno djelo prijetnjom, jer ga je dana 28. studenog 2015. godine udario vlastiti ovan i slomio mu kuk, što je došavši u njegovo dvorište konstatirala i policija kada je došla na obavijesni razgovor, te nakon što je rješenjem optužnog vijeća ovog suda posl.br. 3 Kov-37/2016-6 od 11. srpnja 2016. godine citirana optužnica potvrđena, ovaj sud je na raspravi održanoj dana 14. veljače 2017. godine utvrdio da je okrivljenik izjavio kako se ne osjeća krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, a i protivio se imovinsko-pravnom zahtjevu koji je oštećenik S. P. (u daljnjem tekstu: oštećenik)  postavio u podnesku od 9. veljače 2017. godine (list 58 spisa), a zatim na raspravi od 14. veljače 2017. godine izjavio da ostaje kod tako uređenog imovinsko-pravnog zahtjeva.

Dakle, oštećenik je od okrivljenika zahtijevao da mu naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 6.000.00 kuna, zajedno sa z. z. kamatom od 1. prosinca 2015. godine pa sve do isplate, a što je za oštećenika značilo da je to njegov imovinsko-pravni zahtjev.

Budući da se okrivljenik nije smatrao krivim, a iz uvodnih govora stranaka i oštećenika je sud zaključio da optužba ostaje kod iznesenih prijedloga da sud okrivljenika proglasi krivim za počinjenje navedenog kaznenog djela i da okrivljenika osudi po zakonu, da okrivljenik oštećeniku naknadi neimovinsku štetu u navedenom iznosu, tj. da sud odluči o imovinsko-pravnom zahtjevu, u nastavku postupka je sud saslušao na okolnosti vremena i navodno izrečenih ozbiljnih prijetnji na dane 30. listopada 2015. godine i 1. prosinca 2015. godine, oštećenika kao svjedoka S. P., svjedoka I. P. i svjedoka N. P., na raspravu od 14. veljače 2017. godine, a nakon toga na glavnoj raspravi održanoj dana 24. travnja 2017. godine sud je odredio dopunsko saslušanje svjedoka T. M. i oštećenika kao svjedoka S. P..

Nakon izvođenja tih dokaza zastupnik optužbe je, s obzirom na utvrđene činjenice, a prije ispitivanja okrivljenika, izmijenio činjenični opis djela tako da je naveo : "Da je dana 29. listopada 2015. godine, u popodnevnim satima, u G. E., na šumskom putu Kčbr. …, K.o. G. E., revoltiran što S. P. prelazi preko njegove parcele u svoju šumu, u nakani da ga zastraši, vikao mu "što ti tu hodaš, to je moja zemlja, vozit će tebe u mrtvačkom sanduku", a potom 1. prosinca 2015. godine, u popodnevnim satima, u G. E., nakon što je S. P. micao s puta zemlju koju je on navezao, s istom nakanom mu vikao "ostavi to, ne diraj to, ovo je moja zemlja ili ću te izbosti nožem", što je sve kod S. P. izazvalo osjećaj straha i ugroženosti za vlastiti život."

Pročitani su i pisani dokazi i to oni pribavljeni od Opće županijske bolnice (list 72 i 73 spisa), a zatim i drugi pisani dokazi pribavljeni od OŽB (list 80 do 84 spisa),  a zatim i podaci pribavljeni od strane Porezne uprave, o visini dohotka i primitaka za okrivljenika, a nakon toga je kao zadnji dokaz, a prije ispitivanja okrivljenika, pročitan i izvadak Ministarstva od 4. travnja 2016. godine.

Na kraju dokaznog postupka svoju obranu je dao i okrivljenik.

Na temelju ovako izvedenih dokaza, savjesnom analizom svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka sud je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se izmijenjenom optužnicom u činjeničnom opisu stavlja na teret.

Iz iskaza oštećenika saslušanog kao svjedoka sud je utvrdio da je isti Policijskoj upravi Požeško-slavonskoj, Policijskoj postaji Požega dana 2. prosinca 2015. godine pristupio radi podnošenja kaznene prijave protiv okrivljenika P. P., radi počinjenja kaznenog djela prijetnje, jer je oštećenik toga dana, 2. prosinca 2015. godine u službenoj prostoriji PP Požega prijavio okrivljenika da mu je isti dana 30. listopada 2015. godine, oko 16,30 sati, kada je išao prema svojoj šumi u K.o. G. E., izjavio: "Samo ti hodaj tu, vidjet ćeš ti, vozit će te u mrtvačkom sanduku", a i zbog upućenih riječi dana 1. prosinca 2015. godine: "Ostavi to, ne diraj to, ovo je moja zemlja ili ću te ja izbosti nožem".

Ostalo je sporno dali je oštećenik Policijskoj postaji događaje prijavio jedan dan ranije od prvog i drugog događaja, a zbog čega je sud pročitao potvrde PP Požega (list 59 i 60  spisa) i dodatno saslušao oštećenika kao svjedoka na te okolnosti.

Iz potvrda PP Požega od 17. prosinca 2015. godine  proizlazi da je dana 30. listopada 2015. godine voditelj smjene OKC – a PU Požeško-slavonske Policijskoj postaji Požega prijavio da je zaprimljena dojava S. P. da su mu P. P. i N. P. prijetili da će ga ubiti, a da je i dana 2. prosinca 2015. godine utvrđeno  da je S. P. prijavio navedenom tijelu prijetnju od strane P. P. od prethodnog dana.

Na temelju uvjerljivog iskaza oštećenika sud je utvrdio da su se događaji zbili 29. listopada 2015. godine i 1. prosinca 2015. godine, a okrivljenik je oštećeniku dana 29. listopada 2015. godine u popodnevnim satima izjavio: "Šta ti tu hodaš, to je moja zemlja, vozit će tebe u mrtvačkom sanduku", dok je dana 1. prosinca 2015. godine okrivljenik oštećeniku izjavio: "Ostavi to i ne diraj to, ovo je moja zemlja, ili ću te izbosti nožem".

Dakle, oštećenik je vrlo uvjerljivo i objektivno opisao događaj, prethodno je detaljno opisao sukob koji je nastao između njega i njegovog oca I. P. s jedne strane i okrivljenika s druge strane u srpnju 2015. godine, a svoje navode o događajima jednako je obrazložio i iznosio činjenično i kod državnog odvjetnika i u sudskom postupku.

Svjedok I. P. je iskazivao o događaju iz srpnja 2015. godine, zatim o događaju u prosincu 2015. godine, a o događaju iz prosinca 2015. godine govori iskreno na način da je istakao: "Drugi događaj se zbio u prosincu 2015. godine, a to je bio događaj kad je moj sin S. nastojao razgrnuti zemlju koju je prije toga P. nabacao na javni poljski put i to u onom dijelu blizu izvora. Na žalost, P. je bacao zemlju na sredinu puta i zato je moj sin nastojao razgrnuti tu zemlju da bismo mogli tim javnim putem prolaziti. Taj puta, nakon što je moj sin otišao razgrnuti tu zemlju, a nije ga dugo bilo, bio sam zabrinut za njega i ja odlazim do te naše šume, a da prethodno sinu nisam rekao da ću doći do njega…vidio sam P. P. na svojoj parceli i čuo da je tada P. P. rekao mome sinu makni se odavde, nemoj to raditi, nemoj da ti ja dole dolazim".

Svjedok I. P. je vrlo iskreno i uvjerljivo iskazivao, a uz napomenu da svom sinu o tome što je vidio i čuo nije ništa govorio. Određeno je istakao da je čuo da je okrivljenik njegovom sinu nešto psovao, ali ne zna što mu je psovao, jer nije razumio psovku.

Dakle,  svjedok I. P. ništa nije izmislio ili dodavao, već je, bez obzira što je oštećenik njegov sin, objektivno i uvjerljivo iskazivao.

Svjedok N. P. je iskazao da je istina da je on orući njihovu parcelu samo jednim dijelom traktorskom brazdom zašao u put, a to je učinio da bi oborinske vode mogle kroz mali jarčić u brazdi odlaziti niz brdo i da je to bilo u listopadu 2015. godine. Istakao je da mu je oštećenik priopćio "nemoj mi tu više prolaziti", a on je nakon toga samo prošao bez da je oštećeniku išta rekao.  Nakon što je došao kroz bašču u dvorište svoje kuće vidio je da njegov otac stoji na kraju parcele, da iz šume dolazi oštećenik i da njegov otac i oštećenik nešto pričaju, a kad se približio da je čuo da oštećenik govori "zvat ću policiju, zašto ste preorali put". Određeno je istakao da nije čuo da bi njegov otac oštećeniku prijetio, ili da bi oštećenik prijetio njegovom ocu.

U vezi s događajem iz prosinca 2015. godine istakao je da zna samo to da je tih dana njegovog oca "bubnuo" njihov ovan, da zna da je to bilo u subotu, da njegov otac taj dan nije išao liječniku, ali je kasnije otišao liječniku i da je ta subota bila prije događaja iz prosinca 2015. godine, dva do tri dana prije tog događaja.

Iz iskaza svjedoka N. P. sud nije mogao utvrditi pravno-relevantne činjenice, ali je bilo moguće utvrditi da je okrivljenik doista sprječavao oštećeniku i njegovom ocu da oni traktorom prelaze preko dijela okrivljenikove parcele. Dakle, svjedok je govorio o događaju iz srpnja 2015. godine, a moglo se naslutiti da je nastavak verbalnih sukoba doista bio u listopadu i prosincu 2015. godine, upravo onako kako je to opisao oštećenik.

Naime, nesporno je da se zbog događaja iz srpnja 2015. godine između oštećenika kao tuženika i okrivljenika kao tužitelja vodi parnični postupak radi naknade štete, a jer je, kako je kasnije u svojoj obrani istakao okrivljenik, neprijeporno da je do sukoba između njega i oštećenika došlo u fizičkom smislu u srpnju 2015. godine, a da u tom fizičkom sukobu nije učestvovao otac oštećenika I. P.. U svojoj obrani okrivljenik je određeno istakao da ga fizički nije napao I. P., već S. P..

Kroz pisane dokaze je valjalo provjeriti dali je okrivljenik uopće mogao biti nazočan događaju od 1. prosinca 2015. godine i tada uputiti prijetnju oštećeniku u smislu da ostavi zemlju na poljskom putu (Kčbr. … u K.o. G. E.), jer da je to njegova – okrivljenikova zemlja, ili da će on oštećenika izbosti nožem. Ovo stoga što je u svojoj obrani, a i prethodno okrivljenik iznosio da ga je prije 1. prosinca 2015. godine udario ovan, a kasnije je iznosio u svojoj obrani da ga je ovan udario onoga dana kad ga je policija pronašla da leži na dvorištu.

Na temelju pisane medicinske dokumentacije proizlazi da je okrivljenik dovezen u OŽB P. dana 2. prosinca 2015. godine, a u pisanoj medicinskoj dokumentaciji se navodi: "U subotu ga ovce srušile i pogazile. Sada dolazi na pregled, jer ga je policija našla kako leži u štali."

Dakle, ovi pisani dokaz utvrđuju da je okrivljenik radi većih zdravstvenih problema (opisani u medicinskoj dokumentaciji – list 73, 81, 82, 83 i 84 spisa) dovezen u OŽB P. dana 2. prosinca 2015. godine, a zbog navedenih zdravstvenih problema je okrivljenik liječen u OŽB P. od 2. prosinca do 29. prosinca 2015. godine.

Saslušan kao svjedok T. M. je iskazao da je oštećenik prijavio okrivljenika da je prema njemu počinio određeno kazneno djelo, a zbog čega su on – svjedok i njegov kolega, policijski službenik M. G., istoga dana otišli u naselje D. E. ili u G. E. radi obavijesnog razgovora s okrivljenikom. Istakao je kao su u dvorištu pronašli kako leži okrivljenik koji je tada bio slabo kontaktibilan, neposredno su on i njegov kolega opazili kako okrivljenik ima ranu na čelu, a iz razgovora koji je bio dosta težak, saznali su da se okrivljenik navodno idući iz svinjca spotakao nogom na dovratak, pao i teško se ozlijedio. Svjedok je određeno istakao da su on i njegov kolega kao policijski službenici odmah pozvali hitnu pomoć, da je hitna pomoć stigla i da ga je odmah odvezla u OŽB P., a obavijesni razgovor je uslijedio nakon desetak do petnaest dana kasnije u OŽB P..

Dakle, svjedok T. M. je vrlo uvjerljivo i istinito iskazivao i sud je na temelju njegovog iskaza utvrdio da je 2. prosinca 2015. godine zbog zadobivenih povreda okrivljenik odvezen vozilom hitne pomoći u OŽB P., gdje mu je pružena liječnička zaštita tako kako je to navedeno u pisanim dokazima.

Na temelju svih ovih činjenica sud utvrđuje da se ne može prihvatiti kao istinita obrana okrivljenika da je njega nekoliko dana prije 2. prosinca 2015. godine udario ovan i da on zbog toga nigdje nije izlazio iz kuće, jer  je kasnije u svojoj obrani, na upit svog branitelja iskazao da se on nije spotakao preko praga svinjca već da je stvarno tada kad ga je policija pronašla njega udario njegov vlastiti baran, tj. ovan.

Ako se ima u vidu tako dana obrana i iskaz sina okrivljenika koji je svjedočio da je njegovog oca ovan udario u subotu, dakle prije događaja u prosinca i to dva do tri dana prije događaja u prosincu, može se utvrditi da je nekoliko dana prije 2. prosinca 2015. godine doista bila subota, bio je to datum 28. studenog 2015. godine, ali je onda neprihvatljivo svjedočenje N. P. da je njegovog oca ovan udario prije onog dana kada je njegov otac stvarno odvezen kolima hitne pomoći u OŽB P., jer su ga pronašli na dvorištu kako leži policijski službenici.

Dakle, ako okrivljenik na upit svog branitelja ističe kako ga je ovan udario toga dana kad je došla policija, a to je bio 2. prosinac 2015. godine, onda verzija koju je ispričao svjedok N. P. o tome da je njegovog oca udario ovan nekoliko dana prije, a što je i u odgovoru na optužnicu isticao okrivljenik, nikako ne može biti prihvatljiva.

Sud zaključuje da obrana okrivljenika nije istinita i da je usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

Vjerujući oštećeniku, koji je događaje iz listopada 2015. godine i prosinca 2015. godine vjerno opisao, sud nalazi utvrđenim da je okrivljenik počinio kazneno djelo ozbiljne prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

Naime, odredbom čl. 139. st. 2. KZ/11 propisano je da tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti… kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

Riječi koje je okrivljenik uputio oštećeniku "Što ti tu hodaš, to je moja zemlja" same po sebi nisu prijetnja, ali riječi koje je okrivljenik uputio oštećeniku "…vozit će tebe u mrtvačkom sanduku", a i riječi okrivljenika upućene oštećeniku "ostavi to, ne diraj to, ovo je moja zemlja ili ću te izbosti nožem", predstavljaju ozbiljnu prijetnju, jer prijetnja usmrćenjem predstavlja sastavni dio osobito ozbiljne prijetnje. Pri tom nije odlučno jeli okrivljenik kao počinitelj upućujući takve prijetnje tako što ozbiljno mislio, već je bitno dali je žrtva tj. oštećenik, s obzirom na okolnosti pod kojima su prijetnje učinjene mogao ozbiljno shvatiti te prijetnje na način da je u oštećenikovim osjećajima, tj. osjećajnom životu, moglo doći do uznemirenosti, uzbuđenosti i straha.

Sud prihvaća da je za većinu prosječnih ljudi prijetnja upućena u smislu da će netko nekoga izbosti nožem, da će nekoga voziti u mrtvačkom sanduku, tako ozbiljna prijetnja zbog kojega doista žrtva takvih prijetnji može osjećati i uznemirenosti, uzbuđenost i strah vrlo velikog intenziteta.

Naime, strah za vlastiti život predstavlja vrlo ozbiljno poremećeno stanje ljudskog zdravlja, a radi kojeg je vrlo često nužno potražiti i liječničku pomoć.

Iako je oštećenik vrlo uvjerljivo dokazao da se on doista bojao da bi okrivljenik mogao namjeru koju je izrekao riječima i ostvariti, on je liječničkom potvrdom dokazao da je bio u "akutnoj reakciji na stres" (list 30 spisa).

Zbog naprijed iznesenih razloga sud je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se izmijenjenom optuženicom u činjeničnom opisu stavlja na teret, radi toga ga je proglasio krivim i osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11 okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu tako da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko okrivljenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

Naime, iz izvatka iz kaznene evidencije  Ministarstva proizlazi da okrivljenik do sada nije kažnjavan, vrlo korektno se držao pred sudom i zbog toga sud zaključuje da će upozorenje uz prijetnju kaznom dovoljno odgojno djelovati na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela.

Imajući u vidu trajanje i složenost postupka, a primjereno imovnom stanju okrivljenika, sud je zaključio da okrivljenik može sudu platiti paušal u iznosu od 500,00 kuna, a kako je prouzročio troškove koji se odnose na troškove svjedoka I. P., sukladno odredbi čl. 145. st. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, dalje: ZKP/08), sud mu je naložio da te troškove plati u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, kao i paušalni iznos.

U smislu odredbe čl. 158. st. 2. ZKP/08 sud je oštećenika S. P. uputio da svoj imovinsko-pravni zahtjev ostvaruje u parnici po pravilima parničnog postupka, jer u ovom postupku sud o zahtijevanom novčanom iznosu koji suštinski predstavlja zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, nije mogao odlučivati bez provođenja drugih dokaza, naročito dokaza vještačenjem po medicinskom vještaku, a što bi značilo da bi se ovaj kazneni postupak i odužio i poskupio.

Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Požegi, 24. travnja 2017.