Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 163/17 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 163/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. H. Z. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. KZ/11 i dr. odlučujući o žalbi os. M. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 16. veljače 2017. br. Kv-I-13/17 (Kov-3/15), u sjednici održanoj 25. travnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se žalba os. M. V., ukida se pobijano rješenje i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu, na temelju čl. 43. st. 2. Kaznenog zakona – („Narodne novine“ br: 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), izrečenu sporednu novčanu kaznu iz pravomoćne presude toga suda od 10. ožujka 2015. br. Kov-3/15 (sporazumna presuda), u iznosu od 200 dnevnih iznosa, što iznosi 20.000,00 kn, zamijenio je radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje  s dva sata rada.

 

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio os. M. V. putem branitelja N. G., odvjetnika iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

Sukladno odredbi čl. 474. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13, dalje u tekstu: ZKP/08), spisi predmeta dostavljeni su Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

 

              Žalba je osnovana.

 

U pravu je žalitelj da je činjenično stanje na kojem sud temelji pobijanu odluku nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno, jer iz podataka na koje se sud poziva (list 814 a-f spisa), proizlazi tek da je sud pokrenuo postupak prisilne naplate novčane kazne putem Porezne uprave Ministarstva financija, sukladno odredbi čl. 43. st. 1. KZ/11, ali ne i da naplata nije uspjela, jer Porezna uprava Z. nije te podatke dostavila sudu, pa je zaključak suda da je naplata pokrenuta ali nije uspjela zapravo proizvoljan i preuranjen, tim više što iz dokumentacije priložene uz žalbu proizlazi da je osuđenik u međuvremenu platio 20.000,00 kn na ime sporedne novčane kazne.

 

Upravo radi istaknutih razloga prihvaćena je žalba os. M. V., te je ukinuto pobijano rješenje i predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje tijekom kojega će sud ponovno provesti sve dokaze, te donijeti novu na zakonu osnovanu odluku, koju će valjano i potpuno obrazložiti.

 

              Slijedom izloženog, prihvaćanjem žalbe osuđenika, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 25. travnja 2017.

Copyright © Ante Borić