Broj: Kž 298/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. Č., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  25/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 28. ožujka 2017. godine, br. K-17/16, ispravljene rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 25. travnja 2017. godine, br. K-17/16, u sjednici održanoj 14. lipnja 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, presudom od 28. ožujka 2017. godine, br. K-15/16, ispravljenom rješenjem istog od 25. travnja 2017. godine, br. K-17/16, proglasio je krivim opt. M. Č. zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojništva iz čl. 230. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i na temelju čl. 230. st. 2. KZ/11 uz primjenu čl. 47., čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11 osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od dvije (2) godine i deset (10) mjeseci. Na temelju čl. 57. KZ/11 opt. M. Č. izrečena je djelomična uvjetna osuda time da se od kazne na koju je osuđen izvršava kazna u trajanju od jedne (1) godine i četiri (4) mjeseca, a dio kazne u trajanju od jedne (1) godine i šest (6) mjeseci, neće se izvršiti ako optuženik u roku od tri (3) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju čl. 54. KZ/11 vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. lipnja 2016. godine, do 4. listopada 2016. godine, uračunava se optuženiku u izrečenu kaznu zatvora.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je obvezan na naknadu troškova kaznenog postupka u iznosu od 3.832,00 kn te na ime paušala u iznosu od 1.000,00 kn u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude. O ostalim troškovima, zastupanja optuženika po branitelju po službenoj dužnosti odlučit će se posebnim rješenjem kada se pribave podaci o visini tih troškova.

 

Na temelju čl. 79. KZ/11 oduzimaju se predmeti navedeni u izreci pobijane presude.

 

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog odluke o kazni i djelomičnoj uvjetnoj osudi i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači u odluci o kazni i djelomičnoj uvjetnoj osudi i optuženika osudi na primjerenu, neublaženu i neuvjetovanu kaznu.

 

Optuženik je po branitelju I. Ž., odvjetniku iz S. B., podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 državni odvjetnik navodi da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, o ublažavanju kazne.

 

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je optuženiku cijenio kao olakotno izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog djela, kao i njegovo ukupno zdravstveno stanje koje je nedvojbeno narušeno, kako u fizičkom tako i psihičkom smislu, kao i činjenicu da je doživio društvenu osudu, kako od uže rodbine, tako i prijatelja te šire okoline, što su očigledno okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio kao osobito olakotne okolnosti, iako ih posebno ne apostrofira, ali ih obrazlaže kod primjene djelomične uvjetne osude.

 

Stoga ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ostvarenom istaknutu postupovnu povredu u žalbi državnog odvjetnika, kao niti koju od onih na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, a nije na štetu optuženika počinjena niti povreda kaznenog zakona na što pazi na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08.

 

U dijelu žalbe zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi, državni odvjetnik navodi da navedene olakotne okolnosti nemaju značaj osobito olakotnih okolnosti i da ne opravdavaju izricanje djelomične uvjetne osude, pogotovo kada se ima u vidu ranija osuđivanost optuženika.

 

Protivno žalbenim navodima, ranija osuđivanost optuženika zbog kaznenog djela iz čl. 263. st. 1. KZ/97 nema takav značaj kakav mu pridaje žalba državnog odvjetnika, nasuprot svih utvrđenih olakotnih okolnosti.

 

Upravo te okolnosti, posebno narušeno zdravstveno stanje, izraženo žaljenje i kajanje optuženika zbog počinjenja djela ukazuju da će izrečena djelomična uvjetna osuda ostvariti svrhu kažnjavanja, posebno u vidu specijalne prevencije.

 

S obzirom da je tom djelomičnom uvjetnom osudom određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od jedne (1) godine i četiri (4) mjeseca, dok je ostatak kazne u trajanju od jedne (1) godine i šest (6) mjeseci uvjetovan, za očekivati je da će takva kazna ostvariti i svrhu kažnjavanja u vidu generalne prevencije i utjecati na građane da ne čine kaznena djela i da poštuju pravni sustav.

 

Iz navedenih razloga nije prihvaćena žalba državnog odvjetnika i na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 14. lipnja 2017.