Broj: Kž-eu 3/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu priznanja i izvršenja kazne zatvora protiv osuđenika V. P. zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona Republike Italije i drugih, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola od 10. kolovoza 2016. broj Kv-eu-3/16, u sjednici održanoj 5. srpnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba osuđenika V. P., ukida se probijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

Pobijanom presudom su, na temelju članka Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj 91/10., 81/13., 124/13. i 26/15.; dalje: ZPSKS-EU) priznate: (1) presuda Prvostupanjskog suda u Pordenone broj 831/2011 Reg. Sent. (broj 2833/08 RGNR-broj 1096/2010 R.G. TRIB – broj 3981/08 RG G.I.P.) od 11. studenog 2011. pravomoćna 24. veljače 2012. kojom je osuđenik V. P. osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvanaest godina i novčanu kaznu od 81.600,00 eura; (2) presuda Prvostupanjskog suda u Udinama broj 448/2000, pravomoćna dana 22. srpnja 2004. kojom je osuđenik V. P. osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i novčanu kaznu od 600,00 eura i (3) presuda Suda u Veneziji broj 852/2006 pravomoćna 16. listopada 2006. kojom je osuđenik V. P. osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i novčanu kaznu od 1.000,00 eura, koje presude su objedinjene odlukom o objedinjavanju kazni Državnog odvjetništva – sud u Pordenone broj 83/2012 od 9. srpnja 2013. kojom je osuđenik V. P. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju petnaest godina, pet mjeseci i osam dana te novčanu kaznu od 83.200,00 eura, i to zbog kaznenih djela krijumčarenja drogom iz članka 110. Kaznenog zakona Republike Italije (dalje: KZRI) te članaka 73. i 80. Zakona o drogama broj 309/90 kao i kaznenih djela iz članka 110. i članka 648. KZRI, sudioništva u prikrivanju u trgovini ukradenim vozilima, pa je određeno izvršenje jedinstvene kazne zatvora u trajanju petnaest godina, pet mjeseci i osam dana, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru i to od 8. studenog 2003. do 29. svibnja 2004. te od 4. srpnja 2013. do 24. srpnja 2013. kao i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora u Republici Italiji od 24. srpnja 2013. pa dalje (točka I. izreke).

Na temelju članaka 81. i 82. ZPSKS-EU osuđeniku V. P. naloženo je platiti novčanu kaznu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 83.200,00 eura, i to 621.088,00 kuna, u roku šest mjeseci od pravomoćnosti te presude, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske (točka II. izreke).

Također je, primjenom odredbe članka 43. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak; dalje: KZ/11.), određeno da će se novčana kazna, ako ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena, naplatiti prisilno putem ovlaštenih institucija sukladno odredbama posebnog zakona, a da će sud, u slučaju da se ne može ni prisilno naplatiti, uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati, a da će se, ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijeniti kaznom zatvora koja ne može biti dulja od 12 mjeseci (točka III. izreke).

Protiv ove presude žalbu je podnio osuđenik V. P. osobno i putem braniteljice, odvjetnice M. F. G., predlažući da se pobijana presuda „ukine odnosno da se preinači na način da se žalitelju omogući da nastavi izdržavanje kazne u Republici Italiji“.

Spis je, u skladu s odredbom članka 132. ZPSKS-EU u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje u tekstu: ZKP/08.), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

Osuđenik u žalbi tvrdi da mu je kazna zatvora na koju je osuđen smanjena za jednu godinu i šest mjeseci, a navodi i da mu je iznos novčane kazne s 83.200,00 eura snižen na 40.700,00 eura, a na to upućuju i drugi podaci u spisu (listovi 262-263 spisa).

Iznesenim tvrdnjama ozbiljno je dovedena u sumnju pravilnost činjenica koje se odnose na trajanje kazne zatvora i visinu novčane kazne na koju je žalitelj osuđen u Republici Italiji, čime je ostvarena žalbena osnova iz članka 470. stavka 2. u vezi s člankom 495. ZKP/08.

Slijedom iznesenog je, na temelju članka 132. ZPSKS-EU u vezi s člankom 494. stavkom 3. točkom 3. ZKP/08., trebalo ukinuto pobijanu presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud na odgovarajući način provjeriti citirane žalbene navode osuđenika, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će i valjano obrazložiti.

Zagreb, 5. srpnja 2017.