Broj: Kž-eu 6/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog N. Š. zbog kaznenog djela iz članka 142. i drugih Kaznenog zakonika Republike Austrije (dalje u tekstu: KZRA), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 27. travnja 2017. broj Kv-eu-3/2017-2, u sjednici održanoj 23. kolovoza 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba osuđenog N. Š., a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom je, pod točkom I. izreke, priznata presuda Zemaljskog suda Feldkirch broj 20 Hv 31/09 h od 27. travnja 2009. kojom je N. S. (istovjetan sa Š.) proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 142. st. 1. u vezi s člankom 15.  KZRA opisanog pod točkom 1. izreke, kaznenog djela krađe djelomični provaljivanjem iz članka 127. u vezi s člankom 129. prvom rečenicom KZRA opisanog pod točkom 2. izreke i kaznenog djela neovlaštenog korištenja vozila iz članka 136. stavka 1. KZRA opisanog pod točkom 3. izreke te je osuđen na dopunsku kaznu zatvora u trajanju 24 mjeseca, u koju je uračunato zadržavanje i pritvor 11. studenog 2008., dok je pod točkom II. izreke utvrđeno da radnje zbog kojih je osuđenik N. S. (istovjetan sa Š.) proglašen krivim sadrže sva obilježja kaznenih djela protiv imovine, i to pod točkom 1. razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak; dalje u tekstu: KZ/11.),  pod točkom 2. teške krađe iz članka 229. stavka 3. u vezi s člankom 52. KZ/11., a pod  točkom 3. neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari iz članka 234. stavka 2. KZ/11. pa je, na temelju tih zakonskih propisa, uz primjenu članka 51. KZ/11. i uz primjenu članka 89. stavka 1. i članka 91. stavka 6. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj 91/10., 81/13., 124/13. i 26/15.; dalje u tekstu: ZPSKS-EU), osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine.

 

Protiv te presude žalbu je podnio osuđeni N. Š. ne ističući žalbene osnove niti određeni žalbeni prijedlog, ali iz obrazloženja žalbe proizlazi da predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije zahtjev za priznanje i izvršenje strane presude.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Spis je, u skladu s odredbom članka 132. ZPSKS-EU u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje u tekstu: ZKP/08.), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba osuđenika je osnovana, a Vrhovni sud Republike Hrvatske je, ispitujući u povodu te žalbe pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, našao da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. u vezi s člankom 132. ZPSKS-EU.

 

Osuđenik u žalbi ističe da se on nije suglasio s prosljeđivanjem presude Republici Hrvatskoj radi priznanja, da „želi kaznu završiti u Republici Austriji“ te da  „po izdržavanju zatvorske kazne želi (…) uz svoju familiju nastaviti normalan život u A.“, gdje prebiva i njegova majka.

 

Prema pobijanom rješenju, prvostupanjski sud je utvrdio da je osuđenik (…) državljanin Republike Hrvatske i u njoj ima prijavljeno prebivalište u M.“, a te činjenice da „nesporno proizlaze i iz optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici broj K-DO-249/2015-29 od 28. srpnja  2015.“.

 

Međutim, u presudi Zemaljskog suda Feldkirch broj 20 Hv 31/09 h od 27. travnja 2009. koja je priznata pobijanom presudom, u dijelu koji se odnosi na osobne podatke osuđenog N. Š., navedeno je da je on „sada u zatvoru F., sa zadnjim prebivalištem u …“, dakle, da je zadnje prebivalište imao u Republici Austriji.

 

Budući da je prebivalište ili boravište osuđenika koji je državljanin Republike Hrvatske pretpostavka priznanja i izvršenja strane presude u Republici Hrvatskoj na temelju odredbe točke 1. stavka 1. članka 91. ZPSKS-EU (a nesporno je da potrebni uvjeti iz točke 2. – izrečena mjera deportacije ili protjerivanja u Republiku Hrvatsku – i točke 3. – suglasnost osuđenika – stavka 1. članka 91. ne postoje), a tu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio na valjani način (jer državni odvjetnik koji je sačinio optužnicu na koju se prvostupanjski sud poziva nije tijelo koje bi vodilo evidenciju prebivališta i boravišta osoba u Republici Hrvatskoj), žalbenim tvrdnjama dovedena je u sumnju pravilnost utvrđenja ove odlučne činjenice.

 

Osim toga, osuđenom N. Š. je stranom presudom u izrečenu kaznu uračunat jedan dan lišenja slobode (11. studenog 2008.), a odgovarajuće uračunavanje nije učinjeno u dijelu izreke pobijane presude kojom je on osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine. Pritom je u obrazloženju pobijane presude navedeno da „u izrečenu kaznu osuđeniku nije uračunato vrijeme zadržavanja i pritvora iz preuzete presude obzirom da za to nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 54. KZ/11.“, ali se ne navodi koji je to zakonski uvjet za primjenu te odredbe koji ne bio ispunjen.

 

Osim toga, iz potvrde iz članka 4. Okvirne odluke Vijeća 2008/909/PUP od 27. studenoga 2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda u kaznenim predmetima kojima se izriču kazne zatvora ili mjere koje uključuju oduzimanje slobode s ciljem njihova izvršenja u Europskoj uniji (SL L 81. od 27. 11. 2008.), proizlazi da „ukupno trajanje slobode koje je već odsluženo u vezi s kaznom za koju je presuda izrečena (u danima)“ iznosi „0“, pri čemu bi taj izračun bio izvršen s danom „02.01.2016.“ (rubrika i) 2.2.), dok je u rubrici i) 2.4. naznačeno je da je „osobi (…) trenutno oduzeta sloboda“ te da bi „kazna (…) u potpunosti bila odslužena 10.06.2019.“

 

Iz ovih proturječnih podataka (o neuračunavanju zadržavanja i pritvora niti odsluženog dijela kazne iako je osuđeniku trenutno oduzeta sloboda i datumu kada bi predmetna kazna u potpunosti bila odslužena), koje prvostupanjski sud uopće ne analizira niti o njima daje ikakvo obrazloženje, moglo bi se zaključiti da je osuđenik započeo izdržavanje kazne na koju je osuđen stranom presudom, a to vrijeme, kao i vrijeme zadržavanja i pritvora navedeno u stranoj presudi bilo bi potrebno uračunati mu u kaznu na koju je osuđen pobijanom presudom.

 

Uslijed navedenog, pobijana presuda ne sadrži razloge o ovoj odlučnoj činjenici, čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. u vezi s člankom 132. ZPSKS-EU na koju drugostupanjski sud, prema odredbi članka 576. stavka 1. točke 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti.

 

Zbog iznesenog je, na temelju članka 132. ZPSKS-EU u vezi s člankom 483. stavkom 1. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud na odgovarajući način provjeriti ima li osuđeni N. Š. prebivalište ili boravište u Republici Austriji ili u Republici Hrvatskoj, kao i nalazi li se osuđeni N. Š. na izdržavanju upravo kazne zatvora koja mu je izrečena predmetnom presudom, nakon čega će, imajući na umu nedostatke pobijane presude na koje mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom, donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će i valjano obrazložiti.

 

Zagreb, 23. kolovoza 2017.