Broj: Kž 407/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. B. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak; dalje u tekstu: KZ/11.) odlučujući o žalbi okrivljenog A. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 3. srpnja 2017. broj Kir-396/17, u sjednici održanoj 23. kolovoza 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog A. B..

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog okrivljenog A. B. za izdvajanje dokaza kao neosnovan.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni A. B. po branitelju, odvjetniku J. F., s prijedlogom „pobijano rješenje preinačiti na način da se izdvoje iz spisa nezakoniti dokazi“.

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje u tekstu: ZKP/08.), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Okrivljeni A. B. u žalbi tvrdi da su svi dokazi koji su u prethodnom postupku prikupljeni primjenom posebnih dokaznih radnji iz članka 332. ZKP/08. nezakoniti jer se nalog suca istrage od 5. siječnja 2017. broj Kir-t-4/17 nije odnosio na J. J., već na A. P., a da se nalog o proširenju tih mjera od 19. siječnja 2017. kojim je naknadno obuhvaćen i J. temeljio i na porukama koje je prije izdavanja tog naloga J. navodno izmijenio s okrivljenim B., iako za nadzor tih poruka tada nije postojao nalog. Žalitelj ističe da se, prema odredbi članka 338. stavka 1. ZKP/08., „snimke mogu koristiti kao dokaz samo u postupku protiv osobe iz čl. 332. st. 1. ZKP-a dakle samo protiv osobe koja se nalazi na nalogu, a na nalogu je bio A. P., a ne J. J.“ pa zaključuje da „takav zahvat predstavlja i nezakonit zahvat u ustavna prava osumnjičenika“.

Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, ispravno prvostupanjski sud ističe da su rezultati posebnih dokaznih radnji naloženih 5. siječnja 2017. zakoniti, i to zato što se taj nalog odnosio i na telefonski priključak broj 00385923481485 koji je, prema saznanjima predlagatelja, bio korišten za dogovaranje kupoprodaje droge, a za koji se tada pretpostavljalo da ga koristi A. P.. Činjenica da je tijekom provođenja posebnih dokaznih radnji utvrđeno da taj telefonski priključak koristi okrivljeni J. J. ne dovodi u dvojbu zakonitost do tada prikupljenih dokaza jer se tako pribavljeni podaci i obavijesti koji upućuju na njegovo kazneno djelo trebaju smatrati takozvanim „slučajnim nalazom“ na koji se odnosi odredba članka 335. stavka 6. ZKP/08., prema kojoj se oni mogu upotrijebiti kao dokaz u postupku za to kazneno djelo (a na nju upućuje i odredba članka 332. stavka 1. ZKP/08. koju okrivljenik u žalbi samo djelomično citira).

Konačno, iz činjenice da je državni odvjetnik, odmah nakon saznanja da navedeni telefonski priključak koristi okrivljeni J. J., predložio proširenje posebnih dokaznih radnji upravo u odnosu na tog okrivljenika, koji prijedlog je sudac istrage prihvatio nalogom od 19. siječnja 2017., jasno proizlazi da se nije radilo o zlouporabi posebnih dokaznih radnji zbog koje bi takvo ograničenje ustavnih prava okrivljenika bilo nezakonito.

Zbog iznesenog, žalbenim tvrdnjama nije dovedena u sumnju zakonitost pobijanog rješenja.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. tog Zakona te da na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. žalba okrivljenog A. B. odbijena je kao neosnovana, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. kolovoza 2017.