Broj: Kž 305/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. T., zbog kaznenih djela iz čl. 111. toč. 1. i 3. u vezi s čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi os. I. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 25. travnja 2017. broj Kv I-29/17 (K-12/15), u sjednici održanoj 30. kolovoza 2017.

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba os. I. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim je rješenjem Županijski sud u Zadru odbacio zahtjev za obnovu kaznenog postupka os. I. T. koji je dovršen presudom Županijskog suda u Zadru od 23. studenog 2015., broj K-12/15, potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. svibnja 2016., broj I Kž-208/16-7 11, a kojom je os. I. T. zbog počinjenja kaznenih djela teškog ubojstva u pokušaju iz čl. 111. st. 1. toč. 1. i 3. u vezi čl. 34. st. 1. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i deset mjeseci.

Protiv tog je rješenja osuđenik podnio žalbu osobno iz „osnova iz čl. 366. ZKP“ s prijedlogom da se „pobijana presuda ukine“.

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 nastavno: ZKP/08) dostavljen na razgledanje državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

              Žalba nije osnovana.

U pravu je sud prvog stupnja kada u pobijanom rješenju osuđeniku ukazuje da se tvrdnje iz njegovog zahtjeva za obnovu kaznenog postupka od 12. travnja 2017. da se pravomoćna presuda temelji na lažnim iskazima svjedoka R. T. i D. D. te na kaznenim djelima zlouporabe službenog položaja koje su počinili državni odvjetnik R. M. i sudac istrage B. B., u smislu odredbe čl. 501. st. 2. ZKP/08, mogu dokazivati samo pravomoćnim presudama kojima bi ove osobe bile proglašene krivim zbog navedenih kaznenih djela. Kako je nesporno da takve presude nisu donesene, to je evidentno da je u ovom dijelu zahtjev za obnovu promašen jer očito nema uvjeta za obnovu koje zakon izričito propisuje.

Nadalje, sud prvog stupnja je osnovano utvrdio da tvrdnja osuđenika iz zahtjeva za obnovu o potrebi rekonstrukcije i vještačenja gumene rukavice očito nisu takvi novi dokazi i činjenice koje bi bile prikladne da se na temelju njih dopusti obnova. Naime, kraj svih dokaza na temelju kojih je sud pri donošenju pravomoćne presude na nedvojben način utvrdio sve odlučne činjenice (iskazi oštećenika, utvrđen motiv, nepotvrđen alibi osuđenika, njegov posjed ključeva od podruma i dr.), pitanje rekonstrukcije događaja i vještačenja gumene rukavice koja je pronađena u podrumskom dijelu kuće očito nisu novi dokazi na temelju kojeg bi se dopustila obnova postupka. U biti, ovim dokazima osuđenik želi dokazati svoju tvrdnju koju je iznosio u obrani da je D. D. bio taj koji je plinsku bocu gumenim crijevom spojio na cijevi centralnog grijanja. Međutim, to je potpuno apsurdna tvrdnja jer je predmetnim kaznenim djelom bio doveden u opasnost i život D. D. koji je zajedno s ošt. R. T. spavao u gornjim prostorijama kuće.

Osuđenik u žalbi niti ne dovodi u pitanje pravilna utvrđenja suda prvog stupnja  jer ponavlja tvrdnje iz zahtjeva te citira niz postupovnih odredbi tvrdeći da se pravomoćna presuda temelji na nezakonitim dokazima i da mu je povrijeđeno pravo na pravično i nepristrano suđenje. Međutim, „prava obnova“ kaznenog postupka iz čl. 501. ZKP/08 se može zahtijevati samo iz osnova taksativno navedenim u st. 1. toč. 1.-4. citiranog čl. 501. ZKP/08, a ne zbog postupovnih povreda.

Iz svih navedenih razloga, kako žalba osuđenika nije osnovana i kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti nisu nađene povrede iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, trebalo je odlučiti kao u izreci, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

Zagreb, 30. kolovoza 2017.