Broj: Kž 716/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. R. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženog S. R. i optužene Đ. R. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 2. listopada 2014. godine broj K-39/13, u sjednici održanoj 5. rujna 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. U povodu žalbi optuženog S. R. i optužene Đ. R., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se

optuženi S. R. (osobni podaci u spisu) i

optužena Đ. R. (osobni podaci u spisu),

na temelju čl. 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08):

 

OSLOBAĐAJU OD OPTUŽBE

da bi:

 

- tijekom 1997. i 1998. u S., Đ. R. kao jedini osnivač i član Uprave trgovačkog društva R. p. d.o.o. S. i S. R. kao opunomoćenik i stvarni voditelj poslovanja tog trgovačkog društva, po prethodnom dogovoru i zajednički i u nakani da trgovačkom društvu R. p. d.o.o. S. pribave veliku protupravnu imovinsku korist na štetu društva O. d.d. S., suprotno odredbama članka 252. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99 – vjerodostojno tumačenje, 52/00 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09 i 152/11 – pročišćeni tekst – u daljem tekstu: ZTD) iako dužni skrbiti o interesima društva O. d.d. pažnjom dobrog gospodarstvenika, koristeći činjenicu da je zbog blokade računa trgovačkog društva O. d.d. financijsko poslovanje izvršavano preko računa trgovačkog društva R. p. d.o.o. S., od novčanih sredstava koja je O. d.d. S. ostvario svojim poslovanjem, kao i po osnovu kredita poslovnih banaka neosnovano 378.287,38 kuna prisvojili za potrebe trgovačkog društva R. p. d.o.o. S., a na štetu trgovačkog društva O. d.d. S.,

 

              - dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedili dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način sebi pribavili protupravnu imovinsku korist, a čime je pribavljena znatna imovinska korist,

 

- pa da bi time počinili kazneno djelo protiv gospodarstva – zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju – djelo označeno i kažnjivo po odredbi članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11,

 

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika kao i nužni izdaci te nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

 

II. Uslijed odluke pod I. žalbe optuženog S. R. i optužene Đ. R. su bespredmetne.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom u ponovljenom postupku proglašeni su krivima S. R. i Đ. R. da su počinili kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. KZ/11 te su na temelju istog zakonskog propisa uz primjenu čl. 48. st. 1. i 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 osuđeni i to svaki od optuženika na kaznu zatvora u trajanju od 11. mjeseci, a nakon čega je prema oboje optuženika na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da kazna zatvora na koju je svaki od optuženih osuđen neće biti izvršena ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Od TD „R.“ oduzeta je na temelju čl. 77. st. 1. KZ/11 imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 378.287,38 kuna. Na temelju čl. 122. st. 1. i 3. oboje optuženika obavezano je na dužnost plaćanja troškova kaznenog postupka svaki u ukupnom iznosu od 15.717,00 kuna.

 

Protiv ove presude žalbu su podnijeli optuženi S. R. po branitelju mr. sc. Ž. G., odvjetniku iz S. i Đ. R. po braniteljici M. K., odvjetnici iz S. Oboje optuženika žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o izrečenoj sankciji i odluke o oduzimanju imovinske koristi od TD „R.“. U obje žalbe predlažu da se pobijana presuda preinači i svaki od optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se presuda preinači na način da svakom bude izrečena znatno blaža sankcija.

 

Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

Sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su državni odvjetnik te oba optuženika i njihovi branitelji. Kako sjednici nisu pristupili uredno obaviješteni, sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti, na temelju čl. 475. st. 5. ZKP/08.

 

Žalbe su bespredmetne.

 

Naime, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je donoseći osuđujuću presudu u odnosu na oba optuženika prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika proglasivši ih krivim za činjenični opis koji više ne predstavlja kazneno djelo.

 

Uvodno valja istaći da je ovaj postupak vođen protiv S. R. i Đ. R. nakon donošenja ranije osuđujuće presude (list 1311 spisa), koja je ukinuta samo povodom žalbi podnesenih od optuženika. Tada je optuženicima stavljano na teret počinjenje kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. KZ/97. U ponovljenom postupku državni odvjetnik 16. lipnja 2014. godine mijenja činjenični opis kaznenog djela, dodajući tada opis da je postupanje optuženik bilo protivno čl. 252 ZTD-a, te naznačujući da su sporni novac „prisvojili“ za potrebe TD R. P., a za koji novac je ranije bila tvrdnja da je bio „neovlašteno uporabljen za potrebe TD R. P.“, označujući sada ovakvo postupanje optuženika kao ostvarenje elemenata kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. KZ/11.

 

Dana 1. siječnja 2013. godine počela je primjena KZ/11 i kazneno djelo Zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. KZ/97 u novom zakonu više nije postojalo kao takvo već je pravni kontinuitet ostvaren samo u odnosu na pojedine oblike ranije sankcioniranog nedopuštenog ponašanja, ali sada kroz druga kaznena djela.

 

Prvostupanjski sud je prihvatio pravno označavanje postupanja optuženika kao počinjenje kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. KZ/97 tvrdeći da su optuženici u gospodarskom poslovanju povrijedili dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa, koja obveza se temelji na zakonu, označivši u pravnom opisu kaznenog djela da su time pribavili imovinsku korist sebi, iako iz činjeničnog opisa proizlazi da je navodna imovinska korist pribavljena TD R. P., od kog TD je ona u smislu čl. 77. st. 1. KZ/11 i oduzeta pobijanom presudom.

 

Međutim, analizira li se zakonski opis kaznenog djela Zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. KZ/11, jasnim je vidljivo da se postupanje optuženika kojim se u gospodarskom poslovanju povrjeđuje dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa mora odnositi na postupanje u odnosu na pravnu osobu u kojoj je optuženicima povjerena briga o imovini te pravne osobe. U konkretnom slučaju optuženici su odgovorne osobe (Đ. R. kao član Uprave TD-a i S. R. kao opunomoćenik i stvarni voditelj poslovanja trgovačkog društva), ali u trgovačkom društvu R. p. d.o.o. S., a njihovo postupanje označeno kao kazneno djelo bilo je s namjerom da se upravo tom društvu o čijim imovinskim interesima su brinuli pribavi imovinska korist, a ne da se nešto čini na štetu imovine tog trgovačkog društva. Prema činjeničnom opisu kako ranije ukinute presude po žalbama samo optuženika tako i po izmijenjenom opisu optuženici su postupali na štetu drugog trgovačkog društva (O. d.o.o. S.) u kome prema navodima optužbe i presude oni nisu imali svojstvo koje bi im nalagalo da se o imovinskim interesima toga društva brinu. Odredba čl. 252 ZTD-a govori o dužnoj pozornosti i odgovornosti članova uprave trgovačkog društva stavljajući im u zadaću da moraju voditi poslove društva, ali svoga, s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika. To ne znači da bi postojala njihova dužnost takvog postupanja u odnosu na komitente društva u kome su oni članovi uprave, već se ta dužnost odnosi na samo društvo u kome su oni članovi uprava.

 

Postupanje optuženika moglo bi eventualno predstavljati obilježja nekog drugog kaznenog djela, ali uz bitno drugačiji činjenični opis (moguće poticanje na zlouporabu službenog položaja s ciljem pribavljanja imovinske koristi za svoje trgovačko društvo; ili moguće prijevara u gospodarskom poslovanju ili nešto treće), no iz činjeničnog opisa kaznenog djela kako je ono opisano kako u ranijoj ukinutoj presudi po žalbi optuženika, zbog kaznenog djela iz čl. 292. KZ/97, tako i u presudi koja se sada pobija žalbom optuženika, nije moguće da se iz takvih opisa ponašanja utvrdi postojanje konstitutivnih elemenata bilo kojeg kaznenog djela.

 

Stoga je, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, kako su odredbe KZ/11 već bile u primjeni u vrijeme kada je u ponovljenom postupku donijeta pobijana prvostupanjska presuda, utvrđeno da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika proglasivši optuženike krivima za činjenični opis koji ne sadrži obilježja kako utuženog, tako niti bilo kojeg drugog kaznenog djela, zbog čega je pobijana presuda preinačena na način da su optuženici oslobođeni optužbe, a žalbe optuženika se ukazuju bespredmetnim.

 

Iz svega izloženog, na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 pobijana presuda je preinačena na način kako je to navedeno u samoj izreci.

 

Zagreb, 5. rujna 2017. godine