Broj: Kž-Us 109/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. J. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi os. Z. R. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 06. srpnja 2017. broj Kv-Us-103/16 (K-Us-58/14), u sjednici održanoj dana 05. rujna 2017.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba os. Z. R. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu je, na temelju čl. 506. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08), odbacio zahtjev os. Z. R. za obnovu kaznenog postupka završenog presudom Županijskog suda u Zagrebu od 03. rujna 2015. broj K-Us-58/14, koja je preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. veljače 2016. broj I Kž-Us-133/15, a kojom je Z. R. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u vezi s čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/08 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu osuđenik Z. R. osobno. Smatra da je nepravilno i neosnovano odbačen njegov zahtjev za obnovu kaznenog postupka, jer argumenti iz pobijanog rješenja zapravo govore u prilog prihvaćanja obnove postupka, budući da je u potpunosti dovedena u pitanje činjenična građa za osuđujuću odluku. Iz sadržaja žalbe proizlazi da predlaže da se pobijano rješenje preinači i dopusti obnova postupka.

Prije održavanja sjednice, na temelju čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Obnovu kaznenog postupka sukladno odredbi čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08 mogu tražiti stranke i branitelj, ako iznesu nove činjenice ili podnesu nove dokaze, koji su prikladni da sami za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njenu osudu po blažem zakonu.

Prvostupanjski sud odbacio je zahtjev za obnovu postupka, i to na temelju odredbe čl. 506. st. 1. ZKP/08, nalazeći da dokaz na koji se poziva osuđenik, odnosno pismo os. J. K. o tome kako je umjesto podnositelja zahtjeva optužen trebao biti jedan „prijatelj“, čiji identitet se ne navodi, posebno napominjući da je po nagovoru državnog odvjetnika koji mu je obećavao nagodbu autor pisma K. iskazivao tereteći podnositelja zahtjeva, nije takve naravi da bi bio prikladan sam za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima prouzroči oslobođenje podnositelja zahtjeva ili njegovu osudu po blažem zakonu. Tu odluku nalazi ispravnom i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, iz sadržaja kaznenog predmeta, kao i obrazloženja prvostupanjske presude razvidno je da su se svi optuženici i tom predmetu, uključujući i podnositelja zahtjeva, očitovali o optužnici navodeći da se osjećaju krivima. Taj podatak os. Z. R. prešućuje, iako se radi o vrlo važnoj okolnosti, neovisno o tomu što se on potom koristio pravom da ne iznosi obranu. Izjašnjavanje optuženika na način da se za djelo kojim se tereti osjeća krivim podrazumijeva, u skladu s odredbom čl. 464. st. 7. ZKP/08, da optuženik ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude. Navodi iz pisma os. J. K. kojim on označava kao supočinitelja neku drugu neidentificiranu osobu, kao i tvrdnja da je os. K. iskazivao zbog naknadno izigrane nagodbe koju mu je ponudila državna odvjetnica, ne predstavljaju argumentaciju za dokaz o isključenju protupravnosti ili krivnje, a niti za očitovanje o krivnji samog podnositelja zahtjeva.

Stoga se ne radi o nekim novim činjenicama i novim dokazima, pa je prvostupanjski sud opravdano i pravilno odbacio zahtjev za obnovu postupka, na temelju čl. 506. st. 1. ZKP/08.

Slijedom iznesenog, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. ZKP/08, trebalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 05. rujna 2017.