Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kr 125/16 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kr 125/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. T. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 4. KZ/97 i dr., odlučujući o zahtjevima os. P. B. i os. I. A. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, podnesenih protiv pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 09. veljače 2016., br. K-627/10 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 20. listopada 2016., br. Kž-120/16-6, u sjednici održanoj dana 05. rujna 2017,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbijaju se zahtjevi os. P. B. i os. I. A. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovani.

 

Obrazloženje

 

              Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 09. veljače 2016., br. K-627/10 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 20. listopada 2016., br. Kž-120/16, proglašeni su pored ostalih krivima i os. P. B. i os. I. A., da su počinili kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 99. st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97), a os. I. A. i kazneno djelo teške tjelesne ozljede, iz čl. 99. st. 1. KZ/97, te su osuđeni i to os. P. B. na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a os. I. A., nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

 

              Protiv te presude os. P. B. je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (podneskom kojeg naziva „Revizija“), zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe.

 

              Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je i os. I. A., putem braniteljice Z. S. K., odvjetnice iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine ili preinači izricanjem blaže kazne, te da se izvršenje presude odgodi do odluke o zahtjevu.

 

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika, u smislu čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08), podnio je odgovor na zahtjeve, s mišljenjem da su zahtjevi neosnovani. Odgovor je dostavljen predlagateljima zahtjeva na znanje.

 

              Zahtjevi nisu osnovani.

             

U odnosu na zahtjev os. P. B.

 

Iako se osuđenik u zahtjevu formalno poziva na povrede kaznenog zakona i povrede odredaba kaznenog postupka, koje su pod određenim uvjetima predviđene kao osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka u smislu čl. 517. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, sadržajno ih u podnesenom zahtjevu ne konkretizira već razmatra i na drugačiji način ocjenjuje činjenice utvrđene tijekom provedenog postupka, smatrajući da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te da je to imalo za posljedicu da su počinjene povrede na koje se formalno poziva. Međutim, osuđenik gubi iz vida činjenicu da se iz te zakonske osnove, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi, kao niti zbog okolnosti (olakotnih i otegotnih), koje su cijenjene kod izbora vrste i mjere kazne, jer ocjena tih okolnosti i činjenica završava u žalbenom postupku.

 

U odnosu na zahtjev os. I. A.

 

Kako bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, na koju se zapravo poziva osuđenik kad navodi da je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna razlozima, nije predviđena kao osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, prema sadržaju odredbe čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08, to u tom dijelu zahtjev nije osnovan, je se iz te zakonske osnove ovaj izvanredni pravni lijek niti ne može podnositi.

 

Nije osnovan niti zahtjev ovog osuđenika podnesen zbog povrede kaznenog zakona, koju povredu osuđenik nalazi u tome što sud nije primijenio odredbu čl. 118. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), koju smatra blažom od odredbe čl. 99. st. 1. KZ/97, jer da ista više ne inkriminira pokušaj teške tjelesne ozljede kao protupravno postupanje. Takav stav osuđenika je pogrešan jer kako je u čl. 118. st. 1. KZ/11 za kazneno djelo teške tjelesne ozljede propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, to je ostao kažnjiv i pokušaj tog djela prema općoj odredbi iz čl. 34. st. 1. KZ/11.

 

Kako slijedom izloženog navodi podnesenih zahtjeva nisu osnovani, trebalo je, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude, a kod takve odluke nije bilo mjesta niti za primjenu čl. 518. st. 4. ZKP/08 (odgodu izvršenja pravomoćne presude), kako je to zahtijevao os. I. A.

 

Zagreb, 05. rujna 2017.

Copyright © Ante Borić